RASTE NEZADOVOLJSTVO ‘Putin uopće ne razumije vojsku, pa sjetite se što je radio 2000. godine kada je Kursk potonuo‘
Javno odobravanje rata u Ukrajini počinje opadati, ekonomija škripi i jasno je da Kremlj nema pravi plan za preokret
Dan pobjede 9. svibnja proslava je završetka Drugog svjetskog rata u Europi ili, kako ga Rusi zovu, Velikog domovinskog rata. Ipak, dok Vladimir Putin gleda dolje u vojnu opremu koja se kotrlja Crvenim trgom, okružen vojnicima i veteranima, hoće li doista izgledati kao pobjednik? Ovom temom bavi se Mark Galeotti u The Timesu.
Bilo je mnogo nagađanja da će Putin na Dan pobjede objaviti dramatičnu najavu. Možda će eskalirati sukob i tvrditi da zbog zapadne pomoći Kijevu njegova "specijalna vojna operacija" sad postaje potpuni rat. To bi mu omogućilo nove opcije, kao što je mobilizacija njegovih rezervi - jedan od ključnih problema Rusije bio je pokušaj vođenja rata punog razmjera s mirnodopskom vojskom koja nije ni blizu punoj snazi - ali to ne bi dalo brze rezultate na bojnom polju. Za pozivanje i obuku pričuvnika i njihovo integraciju u postrojbe na prvoj crti bojišnice bilo bi potrebno najmanje dva do tri mjeseca.
Početni plan propao
To se čini malo vjerojatnim, ne samo zato što bi bilo nepopularno u javnosti i zapravo zločesto koristiti Dan pobjede da prizna da je njegov početni plan propao. Alternativno bi mogao ići u suprotnom smjeru i jednostavno izjaviti da je postigao svoje ciljeve u Ukrajini. Ali naravno, postoje mnogi koji savršeno dobro znaju da rat ne ide dobro - i koji razumiju da koliko god Putin želio okriviti svoje generale ili šefove sigurnosti, pravi razlog je taj što je donio loše zamišljene i nedovoljno pripremljene operacije temeljene na nerealnim pretpostavkama o Ukrajini i volji njezinih ljudi za otporom. Pritom je prokockao ne samo najbolju priliku Rusije da zada razorni početni udarac, već i mnoge od njezinih najboljih vojnika.
Formalno, Putin ima čin potpukovnika iz svog vremena u KGB-u, ali njegovo stvarno vojno iskustvo ograničeno je na površnu obuku za pričuvnog časnika koju je svaki student sveučilišta morao proći u vrijeme Sovjetskog Saveza. Otišao je kao pričuvni topnički poručnik, ali čim se pridružio KGB-u, to je iskoristio da se odrekne potrebe za daljnjim usavršavanjem. Ipak, to je također čovjek koji naizgled ne može proći pored tenka ili borbenog aviona, a da ne pozira za fotografiju. Dok profesionalni vojnici cijene novac koji je Putin dao na vojsku, često postoji oprez u vezi s načinom na koji ih je također koristio za uljepšavanje vlastite legende - i uvjerenje da bi njegovo nepoznavanje vojnih pitanja moglo biti problem. Dugo je postojao osjećaj da je političku pogodnost stavio iznad vojnog smisla.
Kad se mnogo hvaljeni tenk T-14 Armata - impresivan na papiru, ali potencijalno previše konstruiran, a svakako iznad proračuna - pokvario pred kamerama prije povorke povodom Dana pobjede 2015., vojnici su bili posramljeni, ali ne nužno i iznenađeni. Jedan je gunđao da je to zato što T-14 nije tenk kakav vojska želi, nego je tenk iz Uralvagonzavoda, politički dobro povezane korporacije.
Nacionalistička prijetnja
Osim toga, postoje časnici koji još uvijek nisu oprostili Putinu što nije otkazao svoj odmor kad je 2000. godine potonula podmornica Kursk sa 118 članova posade. "Putin zapravo ne razumije vojsku", rekao je jedan. "On misli da smo mi samo državni službenici u uniformama". Takva zabrinutost ponovno dolazi do izražaja dok on pokušava pobrati pohvale Dana pobjede u vrijeme kad, što god otrovni televizijski komentatori govorili javnosti, vojnici dobro znaju da je Rusija u najboljem slučaju zastala u Ukrajini, zemlji koja je 3,5 posto njezine veličine.
U "specijalnoj vojnoj operaciji" već je ubijeno možda čak 12 ruskih generala i više od 15.000 drugih vojnika, izgubljeno je gotovo 600 tenkova i potopljen je vodeći brod Crnomorske flote. Zapadnjaci se obično fokusiraju na liberalne i tehnokratske kritičare Putina, koji su užasnuti onime što Rusija radi Ukrajini, novom izolacijom njihove zemlje i štetom nanesenom gospodarstvu. No vjerojatno ozbiljnija prijetnja dolazi s njegova nacionalističkog boka. Upravo su nacionalisti u vojsci izveli naposljetku neuspješan državni udar protiv Mihaila Gorbačova 1991. godine, a nacionalistički stav je još uvijek nerazmjerno zastupljen među vojnim i bivšim časnicima u vojsci, Nacionalnoj gardi, pa čak i Federalnoj sigurnosnoj službi (FSB). Ti ljudi često nemaju moralnih problema s idejom prisiljavanja Ukrajine u rusku sferu utjecaja - ali imaju stvarni problem s tim što je to učinjeno tako loše i to od strane civila koji se, čini se, ne libe odbaciti živote svojih vojnika bez uvjerljive strategije.
Nacionalisti u vojsci i sigurnosnim službama imaju svoj panteon pobunjeničkih heroja: pukovnik Vladimir Kvačkov, bivši specijalac osuđen 2013. na 13 godina zbog navodnog pokušaja poticanja puča dok je bio naoružan samostrelom, ili Igor Girkin, bivši pukovnik FSB-a koji je, pod nadimkom "Strelkov", prema vlastitim riječima "povukao okidač" u ratu u Donbasu 2014.
Žestoki kritičar Putina
Girkin je dugo bio žestoki kritičar Putina, ne smatrajući ga najvećim braniteljem domovine, već njezinim najvećim parazitom, koji krade za svoju i dobrobit svojih prijatelja. Na društvenim mrežama vrijeđa čovjeka kojega podrugljivo opisuje kao rusku "jedinstvenu stratešku prednost". Ovo je poanta: nacionalisti možda imaju malo veze s moskovskom srednjom klasom, ali imaju izbornu jedinicu unutar onoga što Rusi nazivaju silovicima, "ljudi sile" unutar sigurnosnih struktura, posebno srednjih rangova, kapetana, bojnici i pukovnici koji zapravo drže mašineriju rata i represije u pogonu. Iako je teško prodrijeti u te krugove, privatni razgovori i čavrljanje na društvenim mrežama ovdje sugeriraju znatno i rastuće nezadovoljstvo.
Nacionalna garda - interventna policija i sigurnosne postrojbe - ljuti su koji su bačeni u bitku kao topovsko meso. Vojni časnici se žale ne samo na loše planiranje, već i na način na koji im je korupcija na vrhu ostavila zastarjele terenske obroke, neispravno oružje i nedovoljno dronova. Iako se neke od jezivijih glasina o državnim zavjerama i sličnom mogu odbaciti, čak i unutar FSB-a raste osjećaj da se režim, koji je obećao da će Rusiju ponovno učiniti velikom, zapravo osuđuje na irelevantnost i izolaciju.
Vladimir Putin
Putin radi vrlo dobro za sebe. Činjenica da je u ožujku sudjelovao na organiziranom skupu u dizajnerskom kaputu od 10.000 funti, dok vojni kapetan koji u Ukrajini prima plaću za borbu zarađuje možda 1100 funti mjesečno, izazvala je otrovne komentare na društvenim mrežama silovika.
Dan pobjede sve to bacit će u zapećak. Što god Putin najavio, možemo očekivati uobičajene pretjerane ekscese domoljubne pompe i narcisoidne nacionalističke bombastičnosti. No u međuvremenu, javno odobravanje rata počinje opadati, ekonomija škripi i jasno je da Kremlj nema pravi plan za preokret.
Sama po sebi činjenica da među silovicima ima nezadovoljnih srednjih rangova ne predstavlja ozbiljnu prijetnju Putinu i sustavu. Ali koliko daleko oni mogu utjecati, ili čak odražavati, zabrinutost muškaraca s prilično više zlatnih pletenica na svojim uniformama? Naposljetku, malo je vjerojatno da će srednjorangirani biti jedini koji smatraju da je šačica amatera, koji su vjerovali da ih je njihovo KGB-ovo porijeklo na neki način učinilo sposobnima za vođenje rata, potrošila 20 godina ruske vojne modernizacije.
Brojne glasine
Budući da se činilo da je Putin bolestan, počele su se širiti glasine: da je on u biti izvan kontakta; da planira čistku vojske ili FSB-a; da će se podvrgnuti operaciji i da će vlast predati Nikolaju Patruševu, tajniku Vijeća sigurnosti i još jednom veteranu KGB-a, koji nema nikakve ustavne ovlasti.
Nijedna od tih glasina nema nikakvu stvarnu vjerodostojnost, ali govore nešto o grozničavom političkom okruženju. U javnosti je elita ujedinjena iza Putina, ali iza kulisa stvari su vrlo drugačije. Riječima jednog političkog analitičara s dobrim vezama: "Nitko ne zna što se događa i što slijedi i nije važno jesi li birokrat ili silovik, znaš da stvari neće ići na bolje, a ti si ljut, uplašen i zbunjen".
"Nismo još blizu okolnosti u kojima se Putin suočava s bilo kakvom izravnom prijetnjom. Međutim, ako počne izgledati slabo ili kao opasnost za nacionalnu sigurnost, sve oklade mogu biti odbačene. Dok on salutira iz Lenjinova mauzoleja i izgovara svoje floskule o pobjedi i slavi, koliko će se onih tvrdih ljudi u uniformama koji sjede oko njega već pitati je li Putin doista najbolji za domovinu?", predviđa Mark Galeotti.
