O utjecajima korona-krize na gospodarstvo, međunarodne odnose, društvo i svakodnevni život  razgovarali smo s društvenim analitičarom mr. sc. Zdravkom Mršićem.

Kako komentirate globalnu reakciju na pojavu koronavirusa?

Izbijanje pošasti koronavirusa nije naišlo na globalan odgovor. Pandemija je u svim zemljama izazvala nedoumicu, jer se o prijenosu koronavirusa malo znalo, a on se pokazao podmuklim i opakim. Vlasti i zdravstvene službe pojedinačnih zemalja na svoju su ruku poduzimale mjere za suzbijanje pandemije. Tako je bilo i u zemljama oko Hrvatske. Globalna vrsta Homo sapiens nije postavila globalnu bojišnicu protiv globalnog virusa Orthocoronavirinae.

Kako gledate na dosadašnji odgovor hrvatskoga zdravstvenog sustava na pandemiju?

Naše zdravstvo se hrabro bori, da suzbije pandemiju, što se vidi po razmjerno niskoj smrtnosti među oboljelima i po visokom postotku bolesnika koji su se oporavili. U Njemačkoj se oporavilo više polovice zaraženih osoba, a u Hrvatskoj više od četvrtine. U Britaniji je na svaku oporavljenu osobu bilo čak 272 zaraženih osoba.

Nažalost, hrvatske su vlasti kasno zatvorile granice, svakako poslije Slovenije i Austrije. Hrvatska je u jeku epidemije u Italiji primila morem putnike iz Italije i prevezla ih autobusom u Crnu Goru. Kako se moglo dopustiti da skupina „turista“ otputuje 15. ožujka u Tursku i da se vrati sa zarazom? Kasno su zatvorene i škole. Sjetimo se odbijanja ranog istarskog prijedloga da se zatvore škole. Mnoge hrvatske bolnice su se pokazale središtima zdravstvene izvrsnosti, ali su neke bolnice i starački stacionari postali središtima zaraze. Neki liječnici su kriomice pošli na skijanje u Austriju i iz nje se kriomice vratili sa zarazom.

Reakcija EU-a na pandemiju. Je li EU još jednom pokazala kasno paljenje?

Pandemija koronavirusa pokazala je, da je Europska unija izgubila i administrativnu silu i političku volju. Unija se pokazala nesposobnom da usklađuje suzbijanje pandemije unutar sebe. Sve što je poduzeto u Europi učinile su članice Unije na svoju ruku. Članice su suspendirale šengensko načelo slobodnog kolanja ljudi unutar Unije. U Mađarskoj su zakonodavne ovlasti prenesene na vladu i na premijera.

Sad se Unija bavi raspisom aukcija za raspačavanje zaštitnih sredstava i medicinskih potrepština, a nije uspjela utemeljiti Fond za koronu, za utemeljenje kojega se zauzimala Italija. Italiji su znatnu materijalnu i stručnu pomoć uputile Rusija, Kina i Kuba.

Svjedočimo li velikome povratku nacionalne države?

U svakom slučaju riječ je o povratku „europske“ nacionalne države. Članice Unije više ne smiju i ne mogu svoju budućnost prepuštati mlitavoj i obezglavljenoj Uniji, koja je bila prisvojila državne ovlasti svojih članica, ali koja nije preuzela odgovornost za europski prostor i za Europljane.

Ako se gleda našire, napad koronavirusa na našu vrstu pokazao je, da je Homo Sapiens uistinu postao globalnom vrstom. Upravo zato, neizbježno je jačanje uloge nacionalne države, jer netko treba imati odgovornost za svaki životni prostor i za ljude na njemu. Kapital koji je dosad vladao našom vrstom i njezinim životnim zajednicama ili narodima ne zna, neće i ne može preuzeti odgovornost za životne prostore. Kapital se brine samo za svoje množenje. Države moraju preuzeti brigu za život.

S obzirom na to, da su svi narodi postali međusobno ovisni i da su sve životne zajednice globalno umrežene, mislim da će u postupku jačanja suverenosti naroda doći do uspostave prave demokracije, a ne do uspostave autoritarnih režima. Dolazi vrijeme narodne demokracije, u kojoj će se narodima upravljati iz naroda i za narode. To je pravi smisao demokracije ili narodovlašća. Narodni sustavi su jači od autoritarnih režima. U Hrvatskoj će također političari početi slušati narod. Jedan vidik nove demokracije bit će suradnja među narodima i njihovim državama. Na gubitku će biti privatni kapital i svjetsko „slobodno“ tržište.

Kakve će po Vama biti posljedice ove krize na ekonomske planu? Hoće li dolazeća recesija biti kao i ona između 1929. i 1933.?

Recesija je već počela. Ona sad prelazi u depresiju. Po definiciji, za depresija se domaći proizvod smanji bar deset posto. U SAD je u samo tri tjedna otpušteno gotovo milijun radnika, a više od dvadeset milijuna je „na čekanju“.

Ljudi će jedno vrijeme teže živjeti. Cijele industrijske grane – kao što su zračni prijevoz, zdravstvo, turizam, krstarenje, ugostiteljstvo i druge – došle su u čistilište. Mnoge grane bio je zarazio virus prekomjerne proizvodnje. Kako američko zdravstvo može i smije uzimati 19% ukupnog domaćeg proizvoda, a sva industrija samo 10%?

Mnoge zemlje žele u najvećoj mogućoj mjeri biti samodostatne. Doći će do uspostave suvremenog merkantilizma, kako bi industrije pojedinačnih zemalja čim manje ovisile o svjetskoj opskrbnoj mreži. Međutim, uza svu volju za samodostatnost, bit će neizostavna suradnja među narodima i njihovim državama. Svjetsko gospodarstvo će od tržišnoga postati dogovornim.

U Velikoj depresiji od 1929. godine mnogi su se narodi, kako bi zaštitili i obnovili svoja gospodarstva, bili odmetnuli od kapitalizma i uspostavili fašizam, nacionalni socijalizam, korporatizam ili državni kapitalizam, kao što je bilo u Sovjetskom Savezu. U sadašnjoj depresiji narodi će zaredom umjesto liberalne „demokracije“ uspostavljati narodnu demokraciju. Narodi moraju zavladati sami sobom.

Kakve će biti posljedice krize generalno za međunarodni poredak? Kissinger ističe da više ništa ne će biti isto…

Henry Kissinger u tomu ima pravo, iako je on od mladosti bio zaokupljen pitanjem svjetskog poretka. Svjetski poredak nikad nije postojao. Postojali su rimski imperijalizam, europski kolonijalni sustav, američka hegemonija i hladnoratna podjela svijeta. Sad je svijet u neredu ili kaosu. Umjesto svjetskog poretka svijetu treba više reda i dogovora, a ne prijetnji i jednostranih gospodarskih sankcija.

Tri opake nevolje trajno napadaju našu globaliziranu vrstu i u nju unose neizvjesnost. To su svjetsko slobodno tržište koje je sredstvo kapitala, pokvarena klima i učestala pojava teških virusnih pandemija. Od tih napada naša se vrsta može sustavno, složno i dogovorno braniti putem mreže suradnje suverenih naroda. Države i njihove vlasti će oslanjanje na kapital zamjenjivati oslanjanjem na narod.

Kako komentirate kritike o pretjeranom nadzoru društva?

Smisao države je u suverenosti koja nosi odgovornost, u zaštiti prostora i ljudi te u jamčenju blagostanja pučanstva. Navodni pretjeran nadzor ljudi sad se kudi sa stajališta izmišljenih „ljudskih prava“. U živom svijetu ima malo slobode, jer je sve živo ovisno. Ovisni su bilje, životinje i ljudi. U biosferi je važno zadovoljavati životne potrebe organizama. Mrtva tvar nema potrebe i ona je jedina slobodna. Ništa što je živo ne zna za prava. Zna samo za potrebe.

Ako je za zaštitu svih ljudi potrebno ograničiti prohtjeve nekih lakomislenih osoba, neka tako bude. Elizabeta II, kraljica Ujedinjene Kraljevine, uskršnje obraćanje narodu svršila je riječima: „Ostanimo razdvojeni za dobro bližnjih!“ U borbi protiv koronavirusa riječ je o životu i smrti. Za suzbijanje budućih pandemija, za koje se očekuje da će biti češće i opakije, životne zajednice morat će biti prekrivene digitalnim mrežama, koje će rabiti umjetnu inteligenciju i sposobnost prepoznavanja pojedinačnih osoba. Primjerice, za neodgovorne liječnike, kakvi su virus donijeli sa skijanja znat će se gdje su bili. Zašto bi se poročni ljudi mogli skrivati? Neporočnima to nije potrebno. Vakcine i lijekovi bit će od male pomoći u suzbijanju pandemija, jer virusi brzo mutiraju.

Hoće li se, po Vama, temeljito izmijeniti i međuljudski odnosi?

Promijenit će se i ljudi, a ne samo međuljudski odnosi. Očekujem, da će ljudi koje će trajno pritiskivati tri spomenute nevolje postajati skromnijima. Ljudska skromnost i uzajamnost zamijenit će samoživost. Zadovoljenje životnih potreba prevagnut će nad ispunjavanjem prohtjeva. Potrošaštvo će se povlačiti pred obiteljskom samodostatnošću.

Ljudi uočavaju koliko je naša vrsta ranjiva, iako je i sama postala nametnicom na Zemlji. Vidim da će ljudi početi više cijeniti kulturna dobra, nego materijalna. Zar Zemlja nije nakrcana krupnim materijalnim otpadom? Najvećim bogatstvima postat će životno znanje i razumijevanje života te smisao za zajedništvo, jer ljudi samo uzajamno mogu steći zadovoljstvo životom i doživjeti ljudskost. Kapitalizam je civilizacija materijalnosti.

JFK je rekao da je svaka kriza i prilika. Koje prilike vidite u ovoj krizi?

Navodno, kineski znak za krizu povezuje znakove za pogibelj i za prigodu. Sadašnja će duboka kriza narodima i vrsti prvo pružiti prigodu za rekonstrukciju nacionalnih gospodarstava i svjetskog gospodarstva. Austrijski ekonomist   Joseph Schumpeter govorio je o „kreativnom razaranju“, u kojemu se napušta neizdašna proizvodnja, a spašeni kapital ulaže u novu tehnologiju i proizvodnju. Nove potrebe koje dolaze od pritiska klime i nametništva virusa prisiljavaju vrstu, da napusti industriju koja stvara „glomazan otpad“ i uslužne grane, koje ugađaju ljudskoj taštini.

Mislim, da će kreativna rekonstrukcija gospodarstva stvoriti stvaran gospodarski rast, kakav je Europa imala u desetljećima poslije Drugoga svjetskog rata. Ulazak u novi svijet traži stvaranje nove, čiste industrije zasnovane na novoj, čistoj tehnologiji. Nove usluge također će zadovoljavati životne potrebe ljudi, među koje svakako spadaju odgoj i obrazovanje.

U sadašnjoj nevolji vidim i prigodu ne samo za globalno usklađivanje politike i dogovaranje gospodarskih odnosa, nego i za uspostavu jednog sustava uvjerenja za cijelu globaliziranu vrstu. Vrsta ne može opstati, ako i dalje bude pribijena na svjetsko tržište te ako i dalje bude razdrta mnoštvom svjetovnih ideologija i objavljenih zastarjelih endemnih sakralnih vjera. Ljudi se trebaju identificirati s vrstom Homo sapiens i prihvatiti sustav uvjerenja štovanja života. Život na Zemlji je jedina dragocjenost Svemira.