Poštovano uredništvo,
reagiram na Vaš članak u Jutarnjem listu od 13. listopada 2023. godine na drugoj stranici u rubrici AKCENT pod naslovom „U čemu Hrvatsko sudstvo baš nikad nije zakazalo“, novinarke Ivanke Toma.

Reagiram na sljedeće neistine iznesene u članku, i to:
1.U članku su potencijali da Hrvatsko sudstvo svaki važniji postupak uništi ili obezvrijedi!
2.Suđenje za navodne „ratne zločine“ na štetu srpskih civila protiv generala HV-a i ratnog zapovijednika grada Osijeka Branimira Glavaša od prosinca 1991. godine, a još nije gotovo, a da su neki optuženici i svjedoci pomrli!
3. Imamo jalovu i kukavičku sudbenu vlast koja se ne usudi i ne želi donositi odluke!
4. Kriminal bivšeg premijera RH Ive Sanadera!
1.1.Glede Hrvatskog sudstva nadležnog za „ratne zločine i korupciju“ sva odgovornost leži na neustavnom pravosudnom tijelu protiv USKOK-a koji je formiran od tužitelja, sudaca i policije! Taj tzv.USKOK instaliran je protuzakonito i protuustavno u 4 Županijskog suda Republike Hrvatske prema županijskim sudovima ima
koliko i županija tj. 21! Razvidna je diskriminacija i nesklad u samim temeljima sudstva!
Osim toga, tzv. „uskočki suci“ nisu podložni upravi Županijskog suda i oni ne poštuju Zakon o kaznenom postupku počam od mjesne i stvarne nadležnosti, prisile nad optuženicima i svjedocima, podmetanja lažnih dokaza pa do ometanja obrane optuženika „ratnog zločinca“, zabranom pitanja branitelja. i zabrane
odgovora „svjedoka žrtve oštećenika“, dok se sudu dostavljaju krivotvoreni transkripti a ne oduzeti dokazi „optužene žrtve“ te se među branitelje uvaljuje ex djelatnik DORH-a, i tako sude Hrvatima!
Stoga se nemojte čuditi da suđenja traju i više od 20 godina jer se sudi na temelju lažnih dokaza na koje je primijenjen krivotvoreni OKZRH/93 i to retroaktivno na inkriminacije iz 1992., što zabranjuju Ženevske konvencije iz 1949. i Dopunski protokoli! Svjedoci optužbe su brifirani svjedoci u Trebinju i Beogradu 2002, od zamj. ŽDO Mikele Skvičimaria i raznih novinara koji su im nudili novac i odštete, od kojih su neki tužitelji dali bubu u uho da ne zaborave što im je naređeno da govore!

Osim toga, gotovo u svakom suđenju među branitelje se ubacuje ex pripadnik DORH-a, a to govorim iz osobnog iskustva kao branitelj u postupcima zv Lora-1 i Lora-2, gdje je ubačena zamjenica ŽDO u Splitu Rene Laura kao braniteljica optuženog Anđelka Botića! Kada je presuda u ponovljenom postupku K-93/2004 zv Lora-1, postala pravomoćna 2.03.2006, Rene Laura se vratila u ŽDO Split!!! Dakle, ŽDO i Splitski USKOK pod krinkom Županijskog suda u Splitu pravomoćno su osudili 8 Hrvatskih branitelja koji su regresnim tužbama DORH-a natjerani da MORH-u isplaćuju plaćenu odštetu lažnim oštećenicima tj „svjedocima žrtvama oštećenicima“! Ima Hrvatska toliko para za plaćanje odštete svim Srbima koji su izvršili oružanu agresiju na Hrvatsku, da Srbiji nisu potrebni fondovi EU! Mašala, braćo Srbi od nas Hrvata, nemojte nas sve protjerati u bijeli Svijet jer mi volimo i poštujemo svoju otuđenu Domovinu!
2.2.Glede suđenja optuženom generalu Branimiru Glavašu za njegovu odgovornost u likvidacijama Srpskih civila tijekom 1991, mogu iz osobnog iskustva navesti slijedeće činjenice: Ja sam upravo iz članka novinarke Ivanke Toma u kojem komentira i obrazlaže optužnicu protiv Branimira Glavaša i dr, saznao da sam ja svjedok navodnom stradavanju nekog civila u garaži Kriznog štaba za Slavoniju i Baranju na dan 31.08.1991 u popodnevnim satima, pod točkom 1. Optužnice!

Toga dana iza podne, kao i svakog dana, označena je „opća opasnost“ i u dvorištu KŠ sklonio se je veći broj građana među kojima sam bio i ja dragovoljac 106. Osječke gbr HV-a, ali i veći broj vojnika JNA koji su dezertirali iz vojarni u i oko Osijeka! Nekoliko garaža bilo je u neposrednoj blizini dvorišta, dok
nikakovo civilno vozilo nije bilo ispred garaža, niti je netko pucao osim Srpskih terorista koji su granatirali i bombardirali prigradske prve crte obrane Osijeka!
Od stradalih lokalnih Srpskih civila radi se o lojalnim Srbima koji su obnašali svoje građanske i profesionalne poslove u Osijeku i nisu bili smetnja obrani grada! Ja sam razgovarao s jednim od njih, mislim da se radi o umirovljenom potpukovniku JNA koji je službovao u vojarni Poligon-C na Brijestu koji je otišao u mirovinu kako ne bi pružao podršku zapovijedniku pukovniku Bori Ivanoviću koji je već imao na duši smrt snimatelja HTV Žarka Kaića i ranjavanje novinara iz njegove grupe ali i smrt vojnika koji su bježali iz te vojarne! Ne sijećam se imena tog potpukovnika, ali mi je ostalo u sijećanju da je oženio Hrvaticu, da ima mislim 2 sina. Nije se htio angažirati na ničijoj strani ali sam ga ja upozorio da je grad na prvoj crti bojišnice i da ako ne želi pomagati obrani grada Osijeka, da se privremeno izmjesti jer mu nitko neće vjerovati da ne radi za drugu stranu! Nitko od stradalih nije predstavljao opasnost za obranu
grada ali bili su lojalni pravnom poretku RH i branitelji grada nisu imali razlog za njihovu likvidaciju! Nepoznata su mi mjesta njihova privođenja i zatočenja kao i optužene osobe, ali razaznajem da to nisu činili meni poznate osobe na poslovima VP 106.gbr. jer je njihovo mjesto rada i okupljanja bilo u gradskoj
sportskoj dvorani gdje sam i sam dolazio!
Tada je predsjednik KŠ za Slavoniju i Baranju bio Vladimir Šeks koji za obranu grada nije učinio ništa pozitivno, dok je za počinjene zločine nad građanima Osijeka i okolice odgovoran kao naj viši časnik obrane grada i županije do odlaska u Zagreb 20.09.1991!
Na dan 3.09.1991 zatekao sam se u ranim jutarnjim satima u zapovijedništvu 106. Osječke gbr gdje sam kao načelnik KOS-a 106. Osječke gbr HV-a pratio tijek napada na grad Laslovo! Zapovijednik obrane Laslova uzbuđenim glasom je obaviještavao da su ih četnici potisnuli do na kraj zadnjih kuća, tražio je
pomoć! U pomoć Laslovu krenuo je vod 106. gbr u nekom teretnom vozilu ali ih je zaustavio neprijateljski tenk iz Poligona-C u Brijestu zapovijednika Bore Ivanovića koji je otvorio topovsku vatru na Hrvatske branitelje 106. gbr i ovi su se sklonili iza neke ruševne kuće! Neprijateljski tenk je topom rušio zidove kuće gdje su se Hrvatski branitelji zaklonili i oni su tražili od zapovijedništva brigade dozvolu da uzvrate vatru kako bi se obranili jer da će biti brzo uništeni ako se ne budu branili!
Dežurni u zapovijedništvu 106.gbr bio je Ilija Delija dozapovijednik, dok je zapovijednik Edo Bakarac imao 2 dana slobodno! Dozapovijednik 106.gbr Delija poručio je ugroženim vojnicima da im ne smije odobriti da uzvrate vatru neprijatelju jer da je takova zapovijed! Neznam šta je bilo sa tim vojnicima 106.gbr, ali znam da su te noći Srpski teroristi izvodili napade širom Slavonije i Baranje i da su počinili teške zločine nad Hrvatskim civilima u selima Četekovci, Balinci i Čojlugu gdje su žrtve masakrirane! Nu, uvidjevši da iz Osijeka neće stići pomoć Laslovu pred padom, načelnik ONO Branimir Glavaš je samoinicijativno okupio i poveo bojnu iz osiguranja KŠ te priko Čepina zaobišao zloglasni Poligon-C i pomogao braniteljima Laslova da otjeraju neprijatelja iz grada!
Ja nisam znao za zapovijed da HV ne smije pucati na vojnike JNA pa sam te noći otišao u KŠ do Vladimira Šeksa po objašnjenje! Nakon četverosatnog čekanja da me primi, od 22 do 02 sata, Šeks me primio u dubokom podrumskom skloništu KŠ i odbio razgovarati govoreći mi da pitam zapovjednika brigade Bakarca tko je izdao zapovijed da se ne puca na JNA! Rekao sam da zapovijednik brigade nije znao ili nije htio odgovoriti mi jer sam bio u brigadi tek 4 dana, a on je bio ljutit jer ga je napad zatekao na slobodnim danima!
Razgovor sa Šeksom završio je bez koristi, i po povratku u zapovijedništvo ja sam demobiliziran i razdužen a pripadnik SIS-a Ivo Dumančić me je sproveo na željezničku stanicu odakle sam deportiran iz mog rodnog grada Osijeka za Zagreb odakle sam i došao!
Nu, iz TV snimki razvidno je da se preživjeli branitelji na okupiranoj Baranji sijećaju, da tijekom kolovoških napada Srba na Baranju 1991, Hrvatski branitelji nisu smjeli braniti se pucnjavom prema Srpskom okupatoru! Isto tako, iz TV snimke o obrani Šibenika 16-22 rujna 1991, razvidno je da Hrvatskim braniteljima nije odobreno uzvraćanje vatre na vojnike JNA Ratka Mladića koji je dolaskom na Šibenski most već bio najavio da će naj kasnije sutra popiti kavu na Šibenskoj rivi!!
Tada je zapovjednik Šibenske policije Nikola Vukušić na sebe preuzeo odgovornost i izdao zapovjed da se neprijatelj napadne sa osvojenih topovskih bitnica od Rogoznice, Srime i sa otoka Žirije! Isto je tako poznato, da su Hrvatski branitelji otjerali Srpskog napadača od samog grada Šibenika te da su ga gonili do Benkovca! Benkovac je bio prazan ali netko je naredio Hrvatskim braniteljima da ne zauzimaju Benkovac koji je stoga bio na čekanju do OLUJE, a Hrvatski branitelji su bili primorani vratiti se u zaleđe herojskog Skradina na Veliku Glavu!
Zbog uspješne obrane Šibenika i Hrvatske da ne bude prepolovljena, zapovjednici obrane su pokažnjavani, ali oni su neumoljivo čistili svoj dio Domovine od neprijatelja na prostoru rijeka Krke i Čikole pjevajući Tompsonovu „Bojna Čavoglave“ i uspješno uz pjesmu očistili su taj prostor od neprijatelja koji je dovučen čak iz Bosanskog Prnjavora! Žalosno je da su mnogi od njih prvi put vidjeli kameni krš i svojim životima, prema knjizi poginulih Bolnice u Kninu, platili su za zločine lokalnih Srba koje su zamjenili istog dana kada su i došli!
Isto tako, znano je da je u akciji MASLENICA bojna Frankopan namjeravala ući u prazan Obrovac, ali im to nije dopušteno! Nu, bojna Frankopan je čitava kriminalizirana i procesuirana, ali smo ih uz poštenu sutkinju i angažirane branitelje sve oslobodili od optužbe! Zanimljivost je tog kaznenog procesa da je
ist.sudac Županijskog suda u Dubrovniku još 1998. izdao nalog da se pripadnici bojne nadziru po čitavoj državi i to je trajalo godinama a da u spisu nije bilo niti jednog izvješća o rezultatima nadzora, a morala su biti bar četiri godišnje! Vještak za balistiku pred sudom je iznosio svoj nebulozni Nalaz i mišljenje u
kojem je tvrdio, da kad branitelji i njihove supruge putem telefona spominju duge i kratke gaće te grudnjake, da zapravo oni misle na dugo i kratko oružje i granate!
Kada su u pitanju optuženi Hrvati, tada se DORH, MORH i MUP ne moraju pridržavati Zakona, već se ismijavaju odabranim žrtvama-optuženicima čije obitelji plaćaju MORH-u odštete isplaćene agresorima Srbima!
Dakle, postoje dokazi da je čitavo vrijeme Domovinskog rata „peta kolona“ a možda i „šesta kolona“ prema navodima Josipa Manolića, ometala obranu Hrvatskog naroda i Republike Hrvatske, kao što „zločinačka organizacija“ optužuje i sudi na temelju lažnih dokaza i krivotvorenog zakona OKZRH/93
koji se primjenjuje na inkriminacije iz 1991 i 1992. Gotovo svakodnevno slušamo o nezakonitim djelatnostima kojima se ometa funkcioniranje vlasti RH.
3.3. Dakle, nije Hrvatsko pravosuđe niti jalovo niti kukavičko jer optužuje i sudi na temelju lažnih dokaza i krivotvorenog zakona OKZRH/93, već je ono hrabro i drsko te dobro plaćeno za nezakonita suđenja! Nu, Ustavni sud RH svojom je odlukom U-III-4149/2014 od 24.07.2015, u predmetu Ive Sanadera, stavio izvan primjene OKZRH/93! Prema „načelu vladavine prava“ države se ne smiju retroaktivno miješati u sudske slučajeve te optuživati i suditi po zakonu koji nije bio na snazi u vrijeme navodnog počinjenja bilo kakvog zločina jer je to prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, povreda ljudskog prava na „pošteno suđenje“!

Poštovano uredništvo, to je svakako sramotno suđenje za Hrvatsku Republiku ali EU ima razumijevanja za nezakonita suđenja Hrvatskog pravosuđa jer kada se radi o Hrvatima nikada se nezna kada će opet napasti ugrožene Srbe! Tako naša vlastita država prikazuje imidž Hrvata kojima se ne priznaje pravo na nužnu obranu iako člankom 51. Povelje UN-a to pravo imamo! Pa čak kada to navodi Vijeće sigurnosti UN-a rezolucijom od 20.06.2000, vlast RH krenula je u
kriminalizaciju Domovinskog rata optužujući Hrvatske branitelje kao ratne zločince dok su Srbi agresori od DORH-a dobili status pred sudom kao „žrtve oštećenici“!
Nu, ovih dana Vlada Republike Hrvatske pomaže Ukrajinske branitelje, potiče na obranu i pomaže im sa oružjem i milijunima Eura a svoje branitelje lažno optužuje da su u obrani činili izmišljene zločine nad agresorom! Netko izvana bi pomislio da Srbi nisu okupirali samo 1/2 kopnene Hrvatske već da drmaju
čitavom državom jer bez njih nema Vlade RH i parlamentarne većine! Šta ima o tome reći gospođa Ivanka Toma, jer u agresorskoj Srbiji i Crnoj Gori ne postoje Hrvati pa ja osobno ne vidim otkuda je Srbima u Hrvatskoj data moć pete i šeste kolone koja stoljećima ugnjetava Hrvatski živalj!
Stoga je Ustavni sud RH navedenom odlukom odredio da je u razdoblju od 30.05.1990 do 15.01.1998. bila propisana zakonodavna inkriminacija po kojoj smijemo braniti optuženike prema propisima:
- Europskog suda za ljudska prava, tj po Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1970 i njenim protokolima,
- putem Krivičnog zakona RH iz 1977, preuzetog 8.10.1991 na snazi do 1.01.1998,
- putem Kaznenog zakona/1997, na snazi od 1.01.1998,
- putem Kaznenog zakona/2011, na snazi do 1.01.2013.
Dakle, Ustavni sud RH je otklonio od primjene krivotvorene zakone OKZRH/93 i KZ/93, ali ih nije
ukinuo!!! To znači, zakoni su doduše nevaljani ali Hrvatima se može po njima suditi! Nu, Hrvatsko pravosuđe i dalje sudi po tim zakonima jer je Ustavni sud RH sputan neustavnim Ustavnim
zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koji je izmjenjen 2002, na način da je zabranio Ustavnom sudu RH da ocjenjuje ustavnost krivotvorenih i drugih neustavnih zakona! 
Nu, svjedočim da ima tužitelja i sudaca koji čuvaju svoj ljudski obraz i sudački integritet ali i onih naivnih koji su pokušali oslobađati Hrvatske branitelje po zakonu koji oslobađa sve one koji su napadali Republiku Hrvatsku i činili razne zločine na štetu Hrvata, tj po Zakonu o oprostu, ali samo za Srbe koji su
napadali Republiku Hrvatsku! Za Hrvatske branitelje kao ratne zločince „Zakoni o oprostu“, ima ih tri, ne vrijede, premda je VSUN-a donijelo rezoluciju 20.06.1992 sa preporukom žrtvi Republici Hrvatskoj da abolira sve učesnike u ratnim sukobima! 

Nu, to nije dozvolio Stjepan Mesić koji je brzo preuzeo Vladu RH od Franje Gregorića i pripremio Zakon o oprostu, pa priko ljeta otrčao u Hrvatski državni sabor i donio taj Zakon o oprostu samo za Srbe svoje vojnike agresore na Republiku Sloveniju i Hrvatsku!
Tim Zakonom o oprostu od 25.09.1992, Stjepan Mesić je uništio optužnicu Mladena Bajića podnesenu 14.09.1992 protiv lokalnih Srba za oružanu pobunu! Problem na relaciji Mesić-Sanader nastao je 2001. godine kada je Ivo Sanader kao predsjednik HDZ-a u suradnji sa udrugama Hrvatskih branitelja iz
Domovinskog obrambenog rata Hrvata 1990-1998, organizirao protestni miting na Splitskoj rivi 11.02.2001, pod motom „Svi smo mi Mirko Norac“ gdje je rekao da će se suprostaviti kriminalizaciji Domovinskog rata, dok se zviždalo i psovalo Stjepana Mesića na proslavi IV. Splitske gbr. dana 5.05.2001! 
4.4. Glede kriminala Ive Sanadera mogu reći da je to velika namještaljka takovih razmjera da je inspektor PU Zagrebačke dobio otkaz jer je popisivao odnesene stvari iz kuće Ive Sanadera! Sudac Ivan Turudić koji ga je osudio, potom je javno govorio da je mito MOL-a pokupio Ustavni su RH po informaciji koju je dobio od GDO RH Cvitana, dok za mito Hypo-banke ne zna se tko ga je pokupio premda je Sanader pregovarao u ime Vlade RH! Nu, bitno je da je Ivo Sanader osuđen i uklonjen sa političke scene i to uz pomoć svojih doglavnika Kosor, Bačić i Barišić, a bio je opasan za oporbu koja se je na čudan način domogla vlasti 2000 godine! To je javno govorio pok. Zoran Đinđić, tada vođa oporbe u Srbiji, koji je za Božić 1993 u Beču pred mikrofonom TV ORF izrekao političku i pravnu činjenicu:
Srpski vojnik nije prešao rijeku Drinu! Kada je upitan, tko onda ratuje u Hrvatskoj i BiH on je odgovorio:
Ratuju Hrvati među sobom na vjerskoj osnovi!!!
Stoga ističem dokazane činjenice u obnovi kaznenih postupaka Lora-1 i Lora-2:
1.DORH je oduzeo svu službenu dokumentaciju iz 72.bojne VP HV-a i protokole sa odjela Kirurgije i Patologije KBC Split, a nije ju dostavio sudu, već samo 10 krivotvorenih transkripata za 10 dana kao prijepisa Knjige dežurstva Vojno-stegovnog zatvora, dok inkriminirano vrijeme ima 180 dana!
2.Vojna i civilna policija izvršili su prisilu i ucjenu na ključne optuženike i svjedoke, a 4 istražna suca krivotvorili su zapisnike koji su već čekali privedene zbog čega su ih svjedoci pred sudom osporavali!
3.Zarobljene Srpske vojnike u inkriminirano vrijeme u Vojno-stegovnom zatvoru HV-a u Lori pretvorenog u Konačište Ratnih Zarobljenika odlukom Uprave VP MORH-a u lipnju 1992, tukao je Srbin kapetan ex JNA Dušan Gidić sa svojim vojnicima te je isti i procesuiran u Srbiji a objavio je to Jutarnji list 20.06.2000!
4. Republika Srbija u svojoj protutužbi protiv RH nije navela grad Split kao mjesto počinjenja ratnih zločina nad zarobljenicima Srpske nacionalnosti i njenim državljanima! Oni znaju istinu! 

5. Srpski zarobljenici nisu zarobljeni u borbi, oni su se dogovorno predavali u civilnoj odjeći još u travnju do lipnja 1992, i to vojsci BiH a ne HV-u, i to na teritoriju BiH! Dogovorno su se Srbi predavali vojnicima HOS-a i HVO-a koju predaju je koordinirao NN „natporučnik Jelić“ i predavao ih u civilnoj odjeći HV-u u Metkoviću i Pločama odakle su ih pripadnici HV-a vozili u Split! Svi su zavedeni u Vojno-istražnom centru 72.bojne VP u Dračevcu kao „prebjezi“ sa uputama osoblju KRZ Lora da će oni svi nakon liječenja i dogovora dviju strana biti razmjenjeni za tisuće zarobljenih Vukovarskih branitelja i civila koji su u Srbiji držani u štalama i svakodnevo prebijani! MCK i druge Međunarodne humanitarne organizacije nisu dobili dozvolu vlasti Srbije za posjetu zarobljenim Hrvatima! Prema odredbi Ženevske konvencije o zaštiti ratnih zarobljenika, strana koja drži zarobljenike mora ih smjestiti u siguran objekat, udaljen najmanje 30 km od bojišnice a koja je tada bila kod Sinja!
Dakle, dragovoljnost predaje Srpskih vojnika i njihovo sigurno smještanje 30 km od bojišnice, te njihovo liječenje u KBC Split i humano privremeno smještanje do slanja u Kerestinac radi liječničkog pregleda prije razmjene svi za sve u Nemetinu 14.08.1992, govori nedvojbeno da se ovdje radi o humanitarnom zbrinjavanju neprijateljske vojske od strane Hrvatske vojske!

Poseban je naglasak na dobrovoljnosti predaje radi razmjene, što tužiteljima oduzima atribut inkriminacije tj postojanje kaznenog djela!
A zašto to radi Hrvatsko pravosuđe i dr iz vlasti!? Odgovor leži u pitanjima: zašto se pali po Hrvatskoj, zašto se ometa Hrvatska nogometna reprezentacija provokacijama na domaćim i inozemnim stadionima, kamere ih identificiraju ali javnost ne zna o kome se radi, zašto Hrvatska policija nije pronašla autora
„svastike“ u Splitu, zašto MUP dopušta da nam iz Srbije i BiH migranti naprosto kuljaju u Hrvatsku koji u tisućama ometaju javni red i mir naših građana i poredak Hrvatske države!? Zašto se godinama javno  svađaju čelni ljudi Hrvatske države, zašto se ne održe izvanredni izbori pa da se složi respektabilna vlast
međusobnog uvažavanja a ne da se građane svakodnevno maltretira pitanjima tko marendaje u Slovenskoj ulici i tko stoji u redu iza „brojčanika novca“ radi primanja dnevnica od Dragana Kovačevića i mnoga dr. svakodnevna pitanja kao npr koliko se još može krasti iz državnog proračuna i EU fondova!
6. Srpski zarobljenioci iz KRZ Lora nisu su se htjeli odazvati Županijskom sudu u Splitu u postupku K-30/02 jer ih je zastupnik optužbe Mikele Skvićimaro alijas Petrović posjećivao u Trebinju i Beogradu bez branitelja optuženika i nagovorio da se ne odazovu pozivima suca Slavka Lozine, već ih je pripremao
za ponovljeni postupak znajući da će oslobađajuća presuda K-30/02 biti ukinuta, a Hrvatski branitelji biti potom osuđeni!
7.Svjedoci optužbe, nazvani „svjedoci žrtve oštećenici“, većinom nisu svjedočili u obnovi postupka K-Rz-12/2015, da bi poznavali niti se prisjećali umrlih zarobljenika u KRZ Lora!
8. Sudac predsjednik vijeća Vladimir Živaljić ometao je obranu optuženika nastojeći zataškati istinu! Zabranjivao mi je kao branitelju pitanja svjedocima i prijetio mi izbacivanjem iz sudnice i dr, dok je svjedocima zabranjivao i naj banalnije odgovore na pitanje branitelja! Nu, svjedoci su ipak progovorili o
kapetanu Gidiću, o dragovoljnoj predaji vojsci BiH, o dolasku u Split u civilnoj odjeći, da su svi zavedeni kao „prebjezi“ iako to nisu bili, da su primali humanitarnu pomoć i posjete Međunarodnih humanitarnih organizacija i dr a što nije pitano i utvrđeno u ranijim postupcima!
9. Sudsko tročlano vijeće nije sudilo kao stvarno nadležno vijeće po ZKP-u jer za ratne zločine sudi se u peteročlanom vijeću, onako kako je suđeno u prvom suđenju K-30/02! Vjerojatno DORH i USKOK nisu mogli pronaći dovoljan broj sudaca za pošteno suđenje Hrvatima! Nu, ZKP određuje da se ponovljeno
suđenje ima održati pod istim sudskim i pravnim okvirima kao i predhodno suđenje!
Nu, „prošo voz“, tako reče Nikola Pašić predsjednik Vlade Kraljevine Srbije kada je prevario Hrvate iz Jugoslavenskog odbora 1918, na upit svog tajnika, šta će reći Hrvati zbog prijevare ali i Slovenci!
Ono što je bitno za nas Hrvate kao i za sve druge poštene građane i državljane Republike Hrvatske jeste da smo diskriminirani od strane DORH-a i MORH-a i MUP-a i da nam se branitelji i država kriminalizira putem lažnih dokaza i lažnog zakona od strane Hrvatskog pravosuđa ali i od strane
zakonodavne i izvršne vlasti, što dovodi do demoralizacije u društvu! Svi mi građani imamo pravo na
poštenu i lojalnu vlast u svojoj državi izabranoj na prvim demokratskim izborima i obranjenoj krvi našeg naroda i njegovih branitelja!
Stoga upućujem uredništvo Jutarnjeg lista da istraži kriminalizaciju Domovinskog obrambenog rata Hrvata 1990-1998, najavljenu otvorenim pismom 12 ratnih zapovijednika generala HV-a od 28.09.2000., kojeg su potpisali: Antun Janko Bobetko, Ante Gotovina, Miljenko Filipović, Krešimir Ćosić, Mirko
Norac, Nojko Marinović, Ivan Korade, Davor Domazet Lošo, Ivan Basarac, Ivan Čermak, Ivan Kapular i Damir Krstičević.
Vaš lojalni čitatelj
Vinko Burazer, odvjetnik
Na znanje:
- Nacionalnom vijeću za praćenje Strategije suzbijanja korupcije HD Sabora RH,
- Ustavnom sudu RH na broj: U-III-2212/23,
- Koordinaciji Udruge Hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvata 1990.-1998. ,-