Od 16. do 23. rujna 1991. vodila se sedmodnevna bitka za grad Šibenik. Ovaj period, nazvan “Rujanskim ratom”, za sve je Hrvate, a posebno tamošnje žitelje, vrijeme je slavlja, ponosa, obilježavanja pobjede, ali, nažalost, i gubitaka. Temelj obrane tada žestoko napadnutog Šibenika bila je 113. brigada, kojom je zapovijedao general Milivoj Petković, a ovo je priča o Marinku Kardumu, heroju Domovinskog rata koji je 17. rujna izgubio život u pokušaju zaustavljanja agresorskih tenkova na šibenskom mostu…

Marinko, tada 24-godišnji specijalac MUP-a, aktivno je sudjelovao u obrani Šibenskog mosta od napada JNA izvedenih združenim tenkovsko-pješačkim snagama iz pravca Skradina i Gaćeleza. Nakon što se JNA iznenada na mostu pojavila s tenkovima, Marinko je krenuo u akciju i pokušao uništiti jedno od oklopnih vozila, pri čemu je zadobio nekoliko prostrijelnih rana iz mitraljeza s oklopnog transportera.

Ranjenom mu propucao glavu

Uprkos teškim ranama, davao je vidljive znakove života, ali mu je tako ranjenom prišao Ivica Jelušić, jedan od zapovjednika JNA tenka iz kojega je izašao, usmrtio u glavu s dva ispaljena rafala iz “škorpiona” iz neposredne blizine. Da priča bude bolnija, Jelušić je po nacionalnosti Hrvat…

Obilježavanje mučne smrti ovog mladog i požrtvovnog branitelja još težom čini podatak da je hrvatsko pravosuđe ubojicu Ivicu Jelušića za ovaj zločin odlučilo nagraditi milijunskim iznosom. Nepravomoćna presuda kojom je hrvatska država dužna ovom egzekutoru isplatiti 863.000 kuna prije nekoliko godina zgrozila je javnost i predstavnike Udruge specijalne policije Jastrebovi Šibensko-kninske policije, kao i Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata – ogranak “Ante Juričev Boban” iz Vodica, natjerala na žestoku reakciju.

Nevjerojatan sudski proces, oslobađanje i odšteta

Jelušiću se, nakon ovog hladnokrvnog ubojstva, gubi svaki trag i na prvom sudskom procesu 1993. godine zbog kaznenog djela ubojstva u odsutnosti je proglašen krivim i osuđen na 12 godina zatvora. U veljači 1999. godine vraća se u Zagreb, gdje je uhićen i na njegov zahtjev, 2000. godine mu je ponovljeno suđenje  te je osuđen na 15 godina zatvora. Vrhovni sud potom u žalbi prihvaća zahtjev njegova odvjetnika te zbog proceduralnih pogrešaka u vođenju postupka nalaže novo suđenje 2003. godine, na kojemu je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Također, država mu mora nadoknaditi i 66.086,45 kuna troškova, dok je Jelušić na ime odštete u kontekstu prava osobnosti zbog neutemeljenog pritvaranja i provedenih 4 godine, 8 mjeseci i 26 dana u pritvoru tražio 1,515.428 kuna.

Ivica Jelušić jednom je prilikom za javnost iznio svoju verziju događaja u kojoj je samo evocirao zatvorske dane i teškoće koje je proživio, pri čemu se nijednom rečenicom nije osvrnuo na stradavanje Marinka Karduma.

“Nemamo ništa protiv vojnika JNA koji su se nalazili u tenkovima. Bilo je to ratno vrijeme i svatko je odabrao stranu. Nikomu ne zamjeramo što je pucao iz tenka u toj ratnoj situaciji, ali zamjeramo njihovu zapovjedniku koji je izašao iz tenka i s dva rafala iz ‘škorpiona’ pokosio ranjenog i bespomoćnog Marinka. Neka nam se nekadašnji vojnici jave i kažu što su vidjeli. Marinkovi roditelji umrli su od žalosti ne dočekavši pravdu za svog sina. Postupak je sramno završio. Državne institucije nisu odradile svoj posao i teško ćemo bilo što uspjeti na pravosudnoj razini. Ipak, i istina bi nam svima bila velika zadovoljština”,  istaknuo je svojedobno Nikola Vukošić, ratni zapovjednik hrvatskih redarstvenih snaga u Šibeniku.