RUŽA TOMAŠIĆ: Za ove parlamentarne izbore i više nego za predjsedničke važi “SAD ILI NIKAD”

Nakon što se u Strasbourgu Ruža Tomašić uspjela izboriti za ukidanje zabrane izlova plave ribe u Jadranu, njezina najava kako 30. lipnja 2021. odlazi iz Europskog parlamenta mnoge je iznenadila, a kako je sama i rekla, “neke ljude i usrećila”. S njom su tim povodom razgovarali novinari Jutarnjeg lista. Za početak razgovora zanimalo ih je tko su ti ljudi.

– Nisam mislila ni na koga konkretno, nego općenito na sve one koji me godinama pitaju – kad ćeš više u mirovinu? Već su mi počeli dosađivati pa sam im, eto, odgovorila. Izabrala sam taj datum jer do tada bih trebala dovršiti neke poslove i obaveze koje imam u EP-u i odborima za poljoprivredu i ribarstvo. Ovu najvažniju inicijativu oko plave ribe sam uspjela ostvariti, i to je dokaz da zastupnici trebaju biti ustrajni u svom inzistiranju da naprave nešto za svoje birače koji su ih izabrali. Komisija često ima neke svoje ciljeve koji nisu baš u interesu lokalnog stanovništva i zato mi je drago da sam uspjela spasiti tisuće radnih mjesta i naš tradicionalni ulov ribe – kaže.

Nada u potporu

Nakon njezina odlaska u EP-u trebao bi je trebao zamijeniti Ladislav Ilčić, koji će na pola godine preuzeti njezine obaveze u odborima, a potom će doći do nove podjele u grupaciji konzervativaca (ECR) i raspodjele mjesta u odborima.

– Puno toga će ovisiti o tome što će Ladislav uspjeti izlobirati u svojoj grupaciji, a i što će ECR dobiti. Njegovi su afiniteti vezani uz prosvjetu, ali vidjet ćemo. Sigurna sam da će me dobro zamijeniti, odlično govori engleski jezik i kada ga malo bolje upoznate, vidite da je on dobar, vrijedan i pošten čovjek – kaže Tomašić.

No, do datuma te zamjene u Hrvatskoj će biti održani parlamentarni izbori na kojima se Suverenisti okupljeni oko Miroslava Škore nadaju velikoj potpori birača.

– Škoro sada osniva stranku sa svojim imenom i nama je to O.K. On je svoje kvalitete pokazao na predsjedničkim izborima i nadamo se da će koalicija tog desnog centra pokazati da ljudi više neće morati, kao dosad, birati manje zlo. Svi oni koji misle da mogu pomoći i vide sebe u koaliciji dobro su došli, ali nećemo moliti nikoga. Možda za ove izbore i više nego prije vrijedi onaj slogan ‘Sad ili nikad’ – kaže Tomašić.

Koliko joj obaveze u EP-u dopuštaju, ona prati događaje u Hrvatskoj, a osobito predizborna previranja u HDZ-u i natezanje oko zagrebačkog GUP-a.

– Ne vjerujem da će za neke biti mjesta u HDZ-u nakon ovih previranja u dva tabora. Često kažem – ako živiš u staklenoj kući, nemoj na nju bacati kamenje. Dakle, ako imaš putra na glavi, onda šuti, nemoj ga tražiti na drugom, nego pazi da se tvoj ne vidi. A u Zagrebu se ponavlja ona situacija – možeš koliko hoćeš, ali ne i dokle hoćeš. Ako imaju trunka suosjećanja sa sudbinom svoje djece čiju budućnost određuje ovaj GUP, Zagrepčani će se još više dići na noge i prosvjedovati. To je njihov grad i bit će onakav za kakvog se izbore – kaže eurozastupnica.

Za kraj razgovora pitamo je što misli o manje svečanoj i tradicionalnoj inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića i je li kao zastupnica u EP-u dobila poziv na inauguraciju?

Cijeniti rad

– Hm, poziv ne očekujem niti bih išla. Problem sa svim ljudima koji nisu nikad bili i radili u realnom sektoru jest što im je sve servirano pa misle da sve mogu mijenjati jer prije njih nije bilo ništa. Kad nešto uspijete, onda i znate cijeniti trud drugih i ono što su napravili prije vas. Ne znam zašto mi uvijek idemo od početka, prije mene ništa, a poslije mene potop. Kako to da je ono u Rijeci tradicija, a ceremonija prisege nije – kaže Tomašić.

Zaključuje kako joj je dosta politike i odlazi u totalnu mirovinu. Iako bez nje “Suverenisti neće biti isti”, ne otklanja mogućnost da ponekad pomogne istomišljenicima kojim savjetom.

– Vi znate kakva sam ja – ako u nešto ne vjerujem, neću se ni pomaknuti, a ako vjerujem, ići ću ako treba i glavom kroza zid. Već dugo me peče savjest što ne provodim više vremena sa svojom unučadi, a djeca brzo rastu. Ne, ne brinem se oko mirovine, čeka me jako dobra kanadska, imala sam dobru plaću i puno uplaćivala u fond. Idem na svoju Korčulu i već sam si dala napraviti majicu s natpisom ‘Ništa ja više ne moram, ja sam se namorala’ – kaže Ruža Tomašić.