Na današnji dan srpski pobunjenici uz pomoć JNA napali su policijsku postaju u Glini. Zbog slabe naoružanosti hrvatskih snaga, još uvijek nepovoljnog međunarodnog položaja Hrvatske, velike nadmoći u tehnici i ljudstvu srpskih pobunjenika i JNA, podrške lokalnog srpskog stanovništva pobunjenicima, hrvatska je policija bila prisiljena napustiti postaju i poći sa stanovništvom u povlačenje, a grad je pao u ruke srpskih snaga.

Brojni povjesničari upravo ovaj pomno planirani napad koji je izvršen 06. lipnja 1991. godine, smatraju svojevrsnim početkom rata na Banovini koja će, ispostavit će se naknadno, biti jedan od najkrvavijih teritorija na čijem su području počinjeni ekstremni ratni zločini.

Povod za napad na glinsku policijsku postaju bila je dan prije donesena saborska Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Već u tom prvom napadu ubijen je mladi policajac iz sela Donjeg Viduševca kraj Gline, Tomislav Rom (20) koji je nastradao od snajperskog hica, a nekoliko njegovih kolega je ranjeno.

Ovaj grad broji oko 400 poginulih

Iako su pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko policijsku postaju ubrzo oslobodili, nakon mjesec dana neprijatelji Glinu ponovno osvajaju velikim tenkovskim napadom pa tako do kraja rata glinski kraj bilježi 33 uništena sela i čak 396 poginulih Glinjana. Osim Gline, u vrijeme Domovinskog rata Banovina je obuhvaćala općine Dvor na Uni, Hrvatsku Kostajnicu, Petrinju i dio općine Sisak, a u ratnim okolnostima bojištu Banovine i Siska pridruženo je bilo i područje Topuskoga. Gledajući etničku strukturu stanovništva Banovine 1991., Srbi su ondje činili 60 posto, odnosno imali izrazitu većinu u općinama Dvor na Uni, Glina i Hrvatska Kostajnica.

Nakon napada na policajce u Glini, vođa pobunjenih Srba u tome gradu dr. Dušan Jović je otišao u Knin kod vođe pobunjenih Srba Milana Martića koji mu je nagovijestio dolazak Dragana Vasiljkovića sa svojim specijalcima na Banovinu kako bi se “konačno riješilo pitanje hrvatskih MUP-ovaca.” Kapetan Dragan sa svojim specijalcima iz Knina početkom srpnja 1991. godine došao je u prostor spomen doma na Zrinskoj Gori gdje je započeo izradu plana Žaoka s namjerom “konačnog rješenja MUP-ovaca u Glini” i stavljanje pod kontrolu doline rijeke Une od Dvora do Hrvatske Kostajnice.

Grobnica na Banovini druga po veličini iza Ovčare

Nakon toga, rat na ovome području bio je nezaustavljiv, a obzirom da je u većini općina srpsko stanovništvo bilo u manjini, započeto je s masovnim progonom i nemilosrdnim ubijanjem Hrvata. Broj žrtava Domovinskog rata na Banovini nije točno utvrđen i varira ovisno o izvorima. Procjene se kreću od nekoliko stotina do preko tisuću poginulih i nestalih osoba, uglavnom civila, ali i vojnika. Točan broj je teško utvrditi zbog nepristupačnosti terena, nedostatka preciznih evidencija i dugotrajnog procesa identifikacije posmrtnih ostataka.

No, na Banovini je pouzdano otkrivena druga po veličini, odmah nakon Ovčare, najveća masovna grobnica žrtava Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. U listopadu 1991. godine, srpske okupacijske vlasti sastavile su popis preostalih Hrvata u dubičkom kraju i naredile im da se okupe 20. listopada u vatrogasnim domovima u Hrvatskoj Dubici i Cerovljanima. Većina je poslušala ovu zapovijed, dok su neki privedeni na silu. Svi su bili civili, većinom starije osobe i bolesnici. Na dan 21. listopada 1991., te su nesretne osobe odvedene u Baćin, na lokaciju Skelište, gdje su ih milicioneri i vojnici tzv. SAO Krajine brutalno poubijali iz automatskih pušaka. Procjenjuje se da je tada ubijeno 74 osobe, od kojih je 56 zakopano bagerom, dok su ostali bačeni u rijeku Unu.