Nevenka je rođena i odrasla u Gradecu pokraj Vrbovca. U Zadru završava srednju medicinsku školu nakon čega se zapošljava u Domu zdravlja Vrbovec. Uz redovne dužnosti i obiteljske obaveze uspjela je upisati i završiti školu za višu medicinsku sestru na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Ostavila djecu i otišla u rat

Početkom Domovinskog rata kod kuće ostavlja troje djece te se priključuje 51. samostalnom bataljunu Vrbovec te stečena medicinska znanja i iskustvo koristi za spašavanje života na bojištu. Ubrzo odlazi u 2. gardijsku brigadu “Gromovi”, prolazi brojna ratišta nerijetko ulazeći duboko u neprijateljski teritorij kako bi spasila svoje suborce. Zbog svoje vrhunske stručnosti, hrabrosti i pouzdanosti ulijevala je potpunu sigurnost i samopouzdanje svojim suborcima tijekom svih borbenih akcija.

Teška ranjavanja

U sve borbene akcije odlazila je s pješaštvom, pješačeći u borbenom rasporedu. Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima kao i to da može ponijeti puno više sanitetskog materijala umjesto oružja i streljiva. Kao pripadnica 1. bojne 2. gardijske brigade “Crnih mambi” u operaciji “Una 95” spašavajući suborce ranjena je s četiri snajperska metka, a dobila je i 28 gelera od granate.

“Ubija me nepravda”

Kao stopostotni ratni invalid I. skupine uključila se u prosvjed Udruge 100%-tnih hrvatskih ratnih vojnih invalida I. skupine pred Ministarstvom branitelja 2014. godine.

“Ovdje sam jer me ubija nepravda, otišla sam u rat jer sam htjela da bude dobro mojoj djeci. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti”, izjavila je na početku prosvjeda, a njezine su se riječi nažalost obistinile. Preminula je nakon što joj je drugog dana prosvjeda pozlilo, a Savska 66 danas nosi naziv Trg Nevenke Topalušić.