‘ŠESTI AUTOBUS’ Do danas se ne zna sa sigurnošću gdje je točno završio ni što je s ljudima koji su u njemu bili!

Opsada Vukovara predstavlja najveću i najkrvaviju bitku Domovinskog rata u kojoj je poginulo na tisuće vojnika i civila koji su, osim u bitkama, ubijeni u masovnim ratnim zločinima nakon okupacije grada. Da je vukovarska tragedija dobro dokumentiran događaj, značajno su pridonijeli redatelji Eduard i Dominik Galić svojim dokumentarnim serijalom “Heroji Vukovara” u kojem je prikazan velik broj svjedočanstava vukovarskih branitelja. U čast stradalom gradu i njegovim herojima u opusu Dominika Galića uskoro će se naći i dugometražni igrani film “Šesti autobus”, a za portal Vukovar 2020 govorio je o snimanju filma i svojoj jedinstvenoj perspektivi na stradanje Vukovara kojim se bavi više od 10 godina.

Riječ je o potresnoj drami o padu Vukovara, a svoje uporište ima u stvarnoj priči o tzv. šestom autobusu kojim su zarobljeni branitelji i ranjenici odvezeni iz Vukovarske bolnice na Ovčaru, a čija sudbina nije poznata ni nakon 29. godina.

Film je inspiriran istinitom pričom o jednom od šest autobusa kojima su zarobljeni Hrvati prevoženi na Ovčaru. No, za razliku od ostalih pet, o tom autobusu do danas se ne zna sa sigurnošću gdje je točno završio ni što je s ljudima koji su u njemu bili. Pretpostavlja se da je i on završio oko Ovčare, ali nema pouzdanih informacija. „Osnovni motiv filma je potraga za jednim čovjekom koji je bio heroj i koji se vjerojatno nalazio u tom autobusu”, najavio je Dominik Galić svoju ideju još prije prije početka snimanja filma.

Distribucija filma očekuje se tijekom 2021. godine, iako bi trenutna situacija s epidemijom koronavirusa mogla poremetiti planove. Galić nam je potvrdio da je film već snimljen, no dodao je kako se na njemu “još radi”.

Glumačku ekipu filma “Šesti autobus” predvode Marko Petrić i Zala Đurić Ribić, uz Radu Vulina, Živka Anočića, Pavla Matuškog i Ozrena Grabarića, a tu su i Arnaud Humbert, Goran Vrbanić, Josipa Anković, Ivica Lučić, Ermin Sijamija, Muhamed Hadžović.

Doprinos Dominika i Eduarda Galića spomenu na Domovinski rat je velik, međutim kako nam priča redatelj, institucije države učinile su snimanje “Šestog autobusa” još većim izazovom nego što snimanje ratnog filma o Vukovaru samo po sebi jest.

„Dobili smo novac otprilike kao da snimamo dramu u Zagrebu, a ne ratni film, tako da je najveći izazov kako za te novce napraviti nešto što će dostojno predstavljati vukovarsku ratnu priču, a zašto smo dobili tako malo novaca je naravno još jedna nevjerojatna hrvatska priča, ali čini se da mi samo takve priče volimo. U mom slučaju to je samo nastavak jer su i „Heroji Vukovara koje mnogi smatraju kultnim medijskim spomenikom domovinskog rata i dalje šikanirani od strane institucija države kad god je prilika, a ono što mogu reći jest da ćemo pokušati napraviti najbolji film što možemo”, govori nam Galić koji se Domovinskim ratom, a osobito Vukovarom bavi više od desetljeća.

Tijekom snimanja “Heroja Vukovara” redatelj je dobio jedinstvenu priliku upoznati se s mnogim ljudskim pričama, tragičnim i sretnim, a nama je otkrio kako su individualne priče unutar velikog povijesnog narativa fokus njegova rada.

“Teško je odabrati neki trenutak koji mi je otvorio dodatnu perspektivu na Domovinski rat. Možda je to trenutak kada Marko Babić uništava tenkove na Trpinjskoj cesti ili nekoliko trenutaka na Sajmištu, ali prije bih rekao da je to samo potvrdilo ono što sam predosjećao i ranije u životu. A to je koliko jedan čin pojedinca može odigrati veliku ulogu u sudbini jednog naroda i njegovoj povijesti, a da se to kasnije, u nekom narativu, donekle i izgubi. Imam dojam da sve u povijesti počiva na hrabrom koraku jednog individualca, koji je izvan nekih okvira i na taj način mijenja tijek nekog događaja.”

“To se, na žalost, kasnije u povijesnom narativu svede na jednu kolektivnu priču dok je, zapravo, to često priča izvanrednih pojedinačnih poteza individualaca koja se kasnije jednostavno izgubi. Priča se svede na ono što ljudi sami sebi mogu predočiti s obzirom na svoje životno iskustvo, a mikropovijesti koje istražujem izgube se u kolektivnoj svijesti. Moglo bi se reći da mi je životni posao na neki način da se vratimo na individualca koji čini velike stvari i na kraju podnosi najveće žrtve”, zaključuje Galić.

Treba ovdje reći kako je snimanju “Šestog autobusa” prethodilo višegodišnje istraživanje koje se odvijalo uz neke druge projekte kao što je serijal “Heroji Vukovara”. Dominik Galić zajedno je sa svojim ocem Eduardom došao do dokumenata i snimaka koji su kasnije utjecali na tijek sudskog procesa za Ovčaru gdje se pojedincima sudilo za taj strašan zločin. Među ostalim, u filmu “Šesti autobus” pronaći će se i transkripti sa suđenja jednom od krvnika s Ovčare.

“Rokajte pičke ustaške. Meni je puška zaglavila i ja sam se povukao, a vi ste mi dali ‘škorpion’ i rekli ste: “Rokaj”… Bili ste i u špaliru, tukli ste baseball-palicom, bili ste u streljačkom vodu. Pucali ste i ubijali…”, riječi su to koje je govorio zaštićeni svjedok Spasoje Petković Štuka.

Kako su došli do dokumenta, Galić nije precizirao, ali podsjeća na to da je to bio dugogodišnji proces.

“Poduzeli smo sve što smo mogli u okviru zakona. Iako trebam reći da smo mi još 2010., 2011., 2012. i 2013. izlazili s informacijama o Ovčari, a došli smo i do dokaza vezanih uz ubojicu Jean-Michel Nicoliera i na neki način smo ih predstavili široj javnosti, premda ne znam je li to bio prvi glas o tome”, kazao je Galić i naglasio kako je film prije svega fikcija inspirirana stradanjem Vukovara.

“Što se tiče novih saznanja o Ovčari, treba reći da je film fikcija koja ima svoje zakonitosti. Film je dakle, inspiriran stvarnim događajima. Na žalost ili na sreću u filmu ne možete do kraja rekreairati jedan događaj jer vas onda on ograničava u mnogočemu. Vukovar je cijelo vrijeme bio inspiracija kao i razni događaji iz vremena rata, ali oni su u filmu tek u naznakama. To nije dokumentarni film i u tome je razlika. To je i čar filma što imate priliku kreirati neku imaginarnu sliku iz onoga što ste naučili i iz onoga što vas je inspiriralo kroz godine, a koja nije do kraja podložna činjenicama”.

Jednom prilikom, Dominik Galić za medije je izjavio kako ljudi koji su doista bili u ratu o njemu malo pričaju. U razgovoru nam je otkrio koliko je mnogo priča duboko ispod površine pojedinca.  

“Ljudi koji su dali sve od sebe u ratu, oni više u ratnom smislu nemaju što dati u miru. Taj dio su nekako ostavili iza sebe i ako ih baš ne pitate i čeprkate po tome, teško da će vam sami od sebe nešto reći. Mi smo to donekle promijenili s ovim serijalom ‘Heroji Vukovara’. Tome se baš morate posvetiti. Netko će se otvoriti više, a netko manje, ali da biste dobili ljude koji možda na prvu ne bi toliko razgovarali o svemu, morate proučiti tko je bio gdje i što je radio i što njega u svemu tome zanima i onda možda dođete do nečega što nije bilo vidljivo na prvi pogled. Ovi ljudi koji su sve dali u ratu, nemaju neku potrebu prepričavati svoja iskustva iz rata. To je uglavnom tako, ali nije uvijek, naravno. Uglavnom tek istraživanjem dolazite do suštine. Ništa to nije na površini i potrebno je znati pristupiti ljudima da vam se otvore. Nije to nešto što su oni skloni dijeliti sa širom javnosti”, govori nam Galić te za kraj otkriva zanimljiv detalj o kreiranju likova za film “Šesti autobus”:

“Film je utemljen na našem višegodišnjem istraživanju u Vukovaru i velikim brojem svjedočanstava koje smo mi čuli, a koje je sada pretočeno u razne likove u filmu. Neki likovi su napravljeni tako da budu i nekoliko ljudi koje smo mi upoznali. Igrani film je, to bih uvijek naglasio, fikcija inspirirana vlastitim iskustvom i znanjem. Vjerujem da će film biti zanimljiv i onima koji o ovoj temi znaju puno, ali i onima koji ne znaju toliko”, zaključuje Galić.