Prvo smo na naslovnicama „saznali“ s kim je u braku sutkinja koja je oslobodila mladića zbog uzvika „Za dom spremni“. Kao da je za presudu važan bračni drug, a ne zakoni i Ustav. Još nismo ni stigli odmahnuti glavom, a već nova meta. Sada nas isti mediji „informiraju“ tko je kći čovjeka koji je organizirao braniteljski prosvjed u Benkovcu.

Drugim riječima – otvorena je sezona lova na obitelji. I to ne od jučer. Otvorili su je oni koji se najglasnije zaklinju u demokraciju, toleranciju i europske vrijednosti. Oni koji se svaki put sablažnjavaju kad netko „targetira“ nekoga zbog porijekla ili privatnog života.

Kad su oni u pitanju – privatnost je svetinja. Kad je riječ o onima koji im nisu po volji – sve je dopušteno. Ista ta moralna policija, koja već desetljećima propovijeda protiv govora mržnje i netolerancije, sada predvodi hajku na – obitelji. Ne na postupke. Ne na argumente. Nego na djecu, supružnike, roditelje. Jer njima to nije udarac ispod pojasa, nego – „javni interes“.

Kod nas se rijetko tko vodi kriterijem što javnost doista treba znati. Zato nikada nećemo čitati tko je supruga Borisa Dežulovića ili mlađi brat Viktora Ivančića. Ostat ćemo uskraćeni i za informaciju čime se bavio otac Vesne i Zorana Pusića ili gdje radi muž Mojmire Pastorčić. I to je u redu. Ti ljudi nisu javne osobe samo zato što im netko od rodbine jest.

Ali taj se kriterij magično briše kad je meta netko „s krive strane“. Tada se razvlači sutkinja jer je donijela odluku koja nekima ne odgovara. Ili kći branitelja jer pjeva cajke, pa i Cecu, iako isti nisu sudionici događanja.  

Medijima smeta „Za dom spremni“, ali nekako nemaju hrabrosti reći tko je stvarni krivac za kaos – politika. Jer vlast je ta koja treba jasno presjeći i odlučiti je li taj uzvik zakonit ili nije. Ali to je već preozbiljno. Lakše je prozivati sutkinju i njezina muža. Lakše je razvlačiti djevojku koja pjeva, nego otvoriti raspravu o zakonima i odgovornosti države.

Takva dvostruka mjerila nisu samo licemjerna, nego i opasna. Oni koji bi trebali hladiti, zapravo pale. I time vraćaju društvo unatrag, u vremena od kojih smo se krvavo oslobađali. Umjesto da sprječavaju sukobe, mediji često čekaju – i priželjkuju – kaos. Jer kaos prodaje klikove.

Ja mislim ovako: javnost se ne bi trebala baviti članovima obitelji, osim ako su izravno uključeni u događaje. Svi mi imamo djecu. Većinom punoljetnu, svoje ljude, sa svojim izborima i pogreškama. Život nosi razne (ne)zgode. Zato izbjegavajmo komentirati tuđu obitelj, osobito djecu. Rađe recimo: pustimo to – imamo i mi djecu, nikad ne znamo što život donosi.

Jer svaki lov, kad jednom počne, završi isto – šutnjom razumnih i trijumfom onih koji odavno nemaju ni srama ni mjere.
A kad mediji postanu lovci, društvo uvijek završi kao – plijen.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**