SINJSKA ALKA

07.08.2022. 18:56:00

MALO povijest o našoj Sinjskoj Alki.
Danas se ALKA završava, na kraju ćemo imati novog slavodobitnika.
Sinjska Alka je hrvatska viteška igra. Održava se svake godine na prvoj nedjelji u mjesecu kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza 1715.
Na taj dan je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60.000 vojnika.
Sinjska alka je 15. studenoga 2010. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
Alkarski momak s puškom kremenjačom na lijevom ramenu, a na glavi ''zapeškirena'' crvena kapa urešena kitama.
Godine 1818. na putu po Dalmaciji, Sinj je posjetio car i kralj Franjo I. U čast njemu mještani su priredili svečanu alku. Car je dobitnika nagradio briljantnim prstenom vrijednim 800 forinti. Beč je slavodobitnika nagrađivao nagradom od 100 forinti. To je vjerojatno bio glavni poticaj daljnjem očuvanje te viteške igre. Dolaskom na vlast cara Franje Josipa I. (1848.) utvrđena je nagrada Društva u iznosu od 100 forinta, i to do 1901. Od 1902. do 1914. nagrada je iznosila 4000 kruna, a od 1914. do 1918. iznosila je 600 kruna.
Alka je u više navrata održavana prigodom posjeta vladara ili važnih osoba. Tako je 28. ožujka 1842. održana u čast austrijskoga nadvojvode Albrechta koji je posjetio Sinj, a iste godine 22. listopada u čast nadvojvode austrijskoga Franje Karla, koji je također tada posjetio Sinj. Prigodom boravka u Sinju cara i kralja Franje Josipa I., 18. svibnja 1875. je održana izvanredna svečana Alka. Tadašnjega slavodobitnika Matu Bonića car je nagradio zlatnim prstenom.
Godine 1691. fratri su kradomice prenesli iz Rame u Sinj našu poznatu sliku o Gospe Sinjske, nakon dugoga i mukotrpnog višegodišnjeg puta, konačno nastani u Sinju iz kojega više nije odlazila.
NAPAD TURAKA
''..Vruće ljeto 1715. godine utjeralo je silan strah u srca i duše ne samo stanovnika Sinjske, Drniške i Kninske krajine, nego i cijele ondašnje Dalmacije.
Vojskovoda Mehmed paša Čelić (guverner, ban) spustio se je iz Bosne ponosne u Cetinu sa 60,000 vojnika. Dio je vojske uputio prema Drnišu, na prijevaru je zauzeta Vrlika, a glavina se vojske utaborila ispod Sinjske Tvrđave. Manje su postrojbe zaustavili hrabri suplani Otoka.
Nakon nekoliko dana krvave obrane poginulo ih je preko 130 zajedno sa župnikom fra Stjepanom Vucemilovicem, 30-ak ih je proplivalo Cetinu I jedva iznijeli živu glavu.
Turci su nekoliko dana topovima udarali po Tvrđavi i pozivali branitelje da se predaju. Fratri su s narodom molili pred slikom Gospe od Milosti., a 700 hrabrih hrvatskih i mletačkih branitelja zajedno sa časnicima junački su se odupirali turskim jurišima. Topovi, juriši, mačevi, krv, plač i jauk bio je svakodnevni scenarij u Sinju I okolici. Svakim je danom bilo sve manje strjeljiva, hrane i vode, svakim danom su ginuli hrabri junaci.
Konačno 14. kolovoza, Turci su se odlučili na opći i silni juriš. Bilo je strasno i krvavo, ali Tvrđavu ne osvojiše. I dok su hrabri branitelji sutradan očekivali novi juriš, rano je jutro 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe, donijelo sasvim drugu sliku:
Turci napustiše opsadu Sinja i preko Cetine i Prologa vratiše se u Bosnu. Ostaviše preko 10.000 svojih vojnika mrtvih u polju ispod Tvrđave, a naših je hrvatskih junaka hrabro poginulo 39 i medu njima fra Stipan Batarelo, kapelan.
Mletački je časnik zapisao u svome ''Dnevniku'', koji se danas čuva u Samostanskom arhivu u Sinju, da su zarobljeni Turci pripovijedali, kako su tih noći vidjeli ''veliku Gospođu u bijeloj haljini kako lagano hoda po bedemima staroga Grada''.
Narod je oduševljeno pjevao zahvalne pjesme Bogu i Gospi što su spašeni od strašnih Turaka.
Splitski nadbiskup Stjepan Cupili došao je u Sinj i 18. kolovoza u crkvi na Tvrđavi slavio sv. Misu zahvalnicu za veliku milost oslobođenja od turske sile. Vijest o obrani Sinja brzo se je raširile ne samo Dalmacijom, Bosnom i Hercegovinom, nego i po svim našim krajevima.
Brzo je stigla i do dužda u Mlecima, bana u Zagrebu, cara u Beča, pape u rima i do svih europskih careva I kraljeva. Splitski nadbiskup Stjepan Cupili I dubrovački Josip Conventati pismeno su obavijestili papu o slavnoj pobjedi nad Turcima i ujedno zamoli ljetopisac fra Nikola Lašvanin u svome ljetopisu zapisa : “Turci pobigoše zato, jerbo tako hotijaše Blažena Divica Marija, koja dade Hrvatom snagu da Grada Turkom ne dadoše.” Fra Andrija Kačić Miošić, proslavljeni pjesnik I vrhunski europski intelektualac, komu bijaše 11 godina kada junaci obraniše Sinj. Kasnije će uza svoje gusle zaguditi:
…Bi u Sinju Gospina Prilika,
koja čini čudesa velika…
Obrani ga Marija Divica,
Kojano je sinjska pomoćnica…
Svi su vjernici bili čvrsto uvjereni da je pobjeda po Sinjem dar Neba, milost i zaštita Gospe od Milosti. Neki su materijalisti, komunisti, agnostici i ateisti u naše dane znali pisati po novinama kako je pobjeda djelo samo junačkih branitelja, jer po njihovu razmišljanju, kada Boga i Gospe nema, onda nema drugo da bi im pomogli.
PREUREDILA : Marica Marić
IZVOR : Sinjska Alka, Gospa Ramska.

Izvor: Marica Marić.fb/Foto: facebook

Izvorni autor: Marica Marić

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.