Sjećanje koje ne blijedi – Ludbreški branitelji prisjećaju se Vukovara
Hrvatska 18. studenog obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, kojim se odaje počast svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima. Ovaj dan podsjeća na 18. studenoga 1991. godine, kada je nakon 87 dana opsade pao grad Vukovar – simbol hrvatskog otpora i hrabrosti, ali i najveće tragedije Domovinskog rata. Na isti dan dogodio se i zločin u Škabrnji, gdje su ubijeni brojni civili i branitelji.
Tim povodom, Radio Ludbreg ugostio je Drageca Kladića, predsjednika Udruge Ludbreški branitelji Vukovara 1991., koji je kao pripadnik specijalne policije sudjelovao u obrani grada heroja.
– Službeno se pad Vukovara vodi 18. studenoga, ali nama koji smo tamo bili, sve se to odvijalo nekoliko dana. Moja je ekipa otišla u logor 20. studenoga. Dan prije pao je Komerc, a Mitnica dan kasnije. Sve se odvijalo postupno, kroz te teške dane – prisjetio se Kladić.
Njegova je postrojba, sastavljena od pripadnika Specijalne jedinice policije iz Varaždina i Međimurja, stigla u Vukovar 11. rujna 1991. godine.
– Išli smo kroz kukuruzne puteve jer su ostali ulazi bili razrušeni. Trebali smo ostati dva tjedna, ali nismo mogli izaći jer više nitko nije mogao ući. Ludbreški i varaždinski policajci bili su među posljednjima koji su napustili Vukovar, i to u uniformama, kao službena postrojba.
– Nismo napustili civile, to nam je bila i dužnost i čast. U njihovim očima vidjeli smo strah, ali i nadu. Znali su da nismo pobjegli. To im je značilo puno. Kladić je potom završio u logoru Stajićevo, gdje je bio zatočen do razmjene 10. prosinca 1991.
– Neki moji suborci ostali su i do svibnja ili lipnja iduće godine. Zadnja razmjena naših ljudi bila je tek 14. kolovoza u Nemetinu.-
Osvrćući se na nedavni pronalazak posmrtnih ostataka francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, Kladić je rekao da mu to budi nadu:
– Drago mi je da su ga pronašli. On je bio simbol istine o Vukovaru, jer je svijetu pokazao što se ondje dogodilo. To mi daje nadu da ćemo pronaći i našeg Levaka. Još ga tražimo i ne odustajemo. Govoreći o aktualnim društvenim temama, Kladić je poručio da se istina mora govoriti otvoreno:
– Ne podržavam nasilje, ali ne mogu shvatiti da neki danas nose fantomke i skrivaju lice. Mi u ratu nismo skrivali lice jer smo bili na pravoj strani – na strani svjetla. Svatko ima pravo reći istinu, ali ima i obavezu – a to je da kaže gdje su naši pokopani. Ne tražimo osvetu, samo istinu.
Osim što predvodi udrugu branitelja, Dragec Kladić već 11 godina svira u Tamburaškom sastavu Biseri. – To je za mene način života, ne obaveza. Dva puta tjedno vježbamo u Varaždinu, nastupamo na humanitarnim i braniteljskim događajima, uvijek s puno srca. Glazba nas povezuje jednako kao i sjećanje.
Tamburaški sastav Biseri nastupit će i ove subote u 18 sati u Centru za kulturu i informiranje „D. Novak“ u Ludbregu, na prigodnoj večeri povodom Dana sjećanja, u organizaciji Mješovitog pjevačkog društva Podravina.
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata od 2020. godine obilježava se kao državni blagdan. Tog dana cijela Hrvatska pali svijeće i prisjeća se poginulih i nestalih branitelja te civila, osobito iz Vukovara i Škabrnje, koji su postali simboli patnje, ali i nepokolebljive snage hrvatskog naroda. Kao što je rekao Dragec Kladić:
-Traume ostaju, ali i ponos. Dok god nas ima, ići ćemo u Vukovar. Moramo – jer to dugujemo onima koji se nisu vratili.-
