Nadnevak, 27. srpnja, ljeta gospodnjeg 2016. dan koji će još jednom učiti u hrvatskoj povijesti po nekim drugim događajima koji su se odvijali tog dana. Teško je nakon napornog dana i puno informacija, puno toga u glavi pomiješanog s emocijama prenijeti sve na papir, ali pokušat ću nekako kronološki opisati događaje u Srbu na taj dan. Rano jutro, krećem na put s Mariom Maksom Slavičekom, Ivanom Panđom, predsjednikom HČSP-a. U Zagrebu, Maks i ja odlazimo po Ivana i vidimo autobus koji ide za Srbe pod policijskom pratnjom, no isti ne uspijevamo sustići, niti do Karlovca niti igdje putem, unatoč brzoj vožnji. Dogovor i protokol je da se sastanemo u 09,30 sati u mjestu Bruvno, odakle bi svi pod policijskom pratnjom bili dopraćeni do Srba. Kako kasnimo, mijenjamo rutu kretanja i upućujemo se drugim putem u Srb. U dva navrata nas zaustavlja policija i upit kuda idemo i dobili smo odgovor da nam je namjera doći do Srba. U kojoj ulozi, e to nisu doznali, ali smo ipak uspjeli ući u Srb. Naš sam dolazak pomalo zbunjujući. U Srbu nema nikoga od „naših“. Prije samog centra vidimo pripremljene gelendere. Ulazimo u centar Srba, parking i prvi susret s novinarkom N1. Zapanjujuće koje stvari nas pita. Jesmo li mi prosvjednici, odgovaram da nismo došli prosvjedovati, nego odati počast pobijenim Hrvatima 1941. godine. Ona gleda zbunjeno, kao da smo otkrili nešto novo o potonuću Titanica. Ona nema pojma što se dogodilo na ovim prostorima, nema nikakve podloge i saznanja da bi se moglo pravovaljano i napraviti istinitu priču i prenijeti stvarno događanje u Srbu. Nažalost, kasnije smo primijetili da ima još takvih izvjestitelja koji su po zadatku u Srbu, ali ne znaju povijest Srba, niti 1941., niti 1991. U tom trenutku bili smo zanimljivi da si pokupimo podatke za izvještavanje. Sramotne za neke medije da šalju novinare koji niti ne znaju zašto su tog dana u Srbu. Dolazimo do nekog ugostiteljskog objekta, da se okrijepimo, popijemo kavu. Ljudi se normalno kreću po Srbu, nema nikakvih događaja, ekscesnih situacija, provociranja, dovikivanja, kao da se ništa ne događa. Nismo uspjeli popiti piće, jer primijetio sam generala Željka Glasnovića, te ga odmah zamolio za intervju, putem streaminga Braniteljskog radija RH koji je odmah uslijedio čim sam pripremio svoju silnu tehniku. Krećemo s razgovorom, a onda šok. Dolazi do nas policijski službenik i bez legitimiranja, traženja na uvid osobnih podataka, ma bilo čega, zamoljava nas da se udaljimo i krenemo prema dolje niže postavljenim gelenderima. Ostajem paf, jer sam u eteru, razgovaram s generalom. Ostavljam eter uključen (isprika u pojedinim trenucima se slabo čulo i bilo je pucanje veze, ali mi bolje ne možemo, jer nemamo bolju opremu). Počinje rasprava s policijom. Zašto i zbog čega? Što smo napravili i temeljem čega se krše naša ljudska prava, slobode kretanja i kojom šablonom ili metodom smo mi izabrani da se udaljujemo iz centra Srba. Postavljam pitanja o diskriminaciji, po čemu se to mi razlikujemo, boji kože, odjećom, ma svašta sam nabrajao. Govorim da je pored mene general, saborski zastupnik koji još uvijek ima saborski imunitet (sve dok se ne konstituira novi Sabor), no ne vrijedi. General pokazuje saborsku iskaznicu, ali to u Srbu ne vrijedi. Nas možda 10, žao mi je što nisam točno brojao, a kasnije sam uvidio da je potrebno, jer sve što je planirano od strane A-HSP-a, nije se odvijalo kako treba. Ta jaka skupina dovedena je do prostora, te je napravljen jedan ograđeni prostor oko nekih par kvarata, gdje bi kao mi trebali biti. Ajde donekle nas prate mediji, ali mi nismo interesantni. Nešto posnimili i otišli. Koji je osjećaj kada vas tjeraju iz slobodnog hrvatskog grada, nemate Ustavom zajamčena prava na pravo govora i mišljenja. Jednostavno rečeno, gdje je tu demokracija? Onaj boks, osjećaj užasa i nemoći, jada i bijede, pa po čemu smo mi to zaslužili da nas odvaja i izdvaja, niti smo imali kakva obilježja koja bi kršila neki zakon, niti smo ljudi koji bi izazivali nered, osim govorom izrazili negodovanje i govorili istinu o famoznom ustanku antifašista na ovom području. Ne mogu reći da je bilo naguravanja s politikom osim našeg izražavanja o ljudskim pravima, demokraciji i svemu što ide uz to. Ne, mrtvi hladni, ispunjavaju nečiju tuđu zapovijed da se nas mora ukloniti iz centra Srba. Za vrijeme Domovinskog rata nisam bio zarobljen, ali ovaj ograđeni prostor, kao da sam u logoru. Napravili su crtu razgraničenja. Još nešto sam preskočio, dok su svi izvjestitelji, novinari, mediji imali slobodu kretanja, meni to nije dozvoljeno. Tražio sam objašnjenje zašto onda i ostale ne stave iza te nakaradne ograde, što to mene čini osobom opasnih namjera. Što više, ja bih se trebao bojati za svoju sigurnost da sam otišao na mjesto gdje su slavili nazovi ustanak. meni to nije dozvoljeno. Tražio sam objašnjenje zašto onda i ostale ne stave iza te nakaradne ograde, što to mene čini osobom opasnih namjera. Što više, ja bih se trebao bojati za svoju sigurnost da sam otišao na mjesto gdje su slavili nazovi ustanak. meni to nije dozvoljeno. Tražio sam objašnjenje zašto onda i ostale ne stave iza te nakaradne ograde, što to mene čini osobom opasnih namjera. Što više, ja bih se trebao bojati za svoju sigurnost da sam otišao na mjesto gdje su slavili nazovi ustanak.

U jednom trenutku, mediji koji su nas napustili, počeli su trčati prema nama. U tom trenutku ne znam što se događa, a onda na par koraka pored sebe ugledam Zorana Pusića. S kojom namjerom je on došao među nas? Dati intervju za medije? Znači njemu je sloboda kretanja dozvoljena, čista provokacija. Mediji snimaju sve što se događa, ali kasnije samo puštaju jedan isječak generala Glasnovića, koji je izvučen iz konteksta. Žao mi je, imao sam u glavi postavljena pitanja za Pusića, nisam uspio, jer je kao potjeran od nas. Bedastoća. Ušao je među nas, niti ga je tko dirao, samo smo tražili odgovore, no njegova pojava je bila čista provokacija. Borac za ljudska prava, pa je bio upit da li se bori i za prava Hrvata? I zašto smo mi u ograđenom prostoru i vidimo čuda, koje li izjave: „Ako obećate da ćete biti mirni i dobri i nećete izazivati ​​nerede, dogovorit ću s policijom da vas pusti .......“ ma koji si ti da ćeš zapovijedati ili dogovarati s policijom o našem kretanju? Ovo samo govori, da se zna tko je gazda u Srbu i tko daje direktive što s domoljubima koji su tog trena u Srbu i oni koji trebaju doći. Otišao Pusić otišao i mediji, a mi ostajemo u svojoj zemlji Hrvatskoj u tih par kvadrata. Još dok je Pusić razgovarao s politikom oko našeg kretanja i upitao je li ovo Hrvatska zemlja, a na potvrdni odgovor, proglasili smo taj mini boks "Slobodna Republika Hrvatska" i govorimo da samo poštujemo hrvatske zakone, a ne lažne mitove o ustanku Hrvata. Znamo da je to bio četnički dernek. da se zna tko je gazda u Srbu i tko daje direktive što s domoljubima koji su tog trena u Srbu i oni koji trebaju doći. Otišao Pusić otišao i mediji, a mi ostajemo u svojoj zemlji Hrvatskoj u tih par kvadrata. Još dok je Pusić razgovarao s politikom oko našeg kretanja i upitao je li ovo Hrvatska zemlja, a na potvrdni odgovor, proglasili smo taj mini boks "Slobodna Republika Hrvatska" i govorimo da samo poštujemo hrvatske zakone, a ne lažne mitove o ustanku Hrvata. Znamo da je to bio četnički dernek. da se zna tko je gazda u Srbu i tko daje direktive što s domoljubima koji su tog trena u Srbu i oni koji trebaju doći. Otišao Pusić otišao i mediji, a mi ostajemo u svojoj zemlji Hrvatskoj u tih par kvadrata. Još dok je Pusić razgovarao s politikom oko našeg kretanja i upitao je li ovo Hrvatska zemlja, a na potvrdni odgovor, proglasili smo taj mini boks "Slobodna Republika Hrvatska" i govorimo da samo poštujemo hrvatske zakone, a ne lažne mitove o ustanku Hrvata. Znamo da je to bio četnički dernek. proglasili smo taj mini boks "Slobodna Republika Hrvatska" i govorimo da samo poštujemo hrvatske zakone, a ne lažne mitove o ustanku Hrvata. Znamo da je to bio četnički dernek. proglasili smo taj mini boks "Slobodna Republika Hrvatska" i govorimo da samo poštujemo hrvatske zakone, a ne lažne mitove o ustanku Hrvata. Znamo da je to bio četnički dernek. 

Odrađujem neke izjave, s nama je i nekoliko mještana Srba, koji govore da su oni ovdje nacionalna manjina, da im je tj. Crkvi, dato zemljište za izgradnju vjerskog objekta, ali Srbi sve blokiraju. Nemaju svog vijećnika, svog predstavnika, već ih zastupa netko iz Gračaca. Nemoćni su i moraju živjeti životom kako im Srbi kažu. Točna je i priča da se na brdu, gdje je građevina antifašista, nekada nalazila katolička kapelica i groblje, ali sve je sravnjeno sa zemljom. To su stariji ljudi, pa znaju prošlost. Sve dok mi čekamo da nam se pridruže i ostali koji su krenuli put Srba, dobivamo podatak da su zaustavljeni od strane policije i da im se ne dozvoli ulazak u Srb, a na toj našoj Hrvatskoj državi (boks), primjećujemo da policija slobodno i bez ikakve provjere propušta vozila s registracijskom oznakom Republike Srbije. Neka vozila smo na tren zaustavili, stali ispred njih i svojim tijelima zapriječili prolazak. Fotkamo da imamo zabilježeno, no opet postupanje policije i moramo propustiti vozila. No što nas deset može učiniti, a čuva nas oko 15-tak interventnih policajaca. Ne moram priznati jednu stvar, policija je korištena od strane političkih struja i onih koji zagovaraju tzv. ustanak Hrvata u Srbu, a zaboravljaju na stotinjak ubijenih i najmlađe dijete bačeno u grabu, staro oko dvije godine (dokazano forenzikom). Postupaju u onoj mjeri toliko da moraju. policija je korištena od strane političkih struja i onih koji zagovaraju tzv. ustanak Hrvata u Srbu, a zaboravljaju na stotinjak ubijenih i najmlađe dijete bačeno u grabu, staro oko dvije godine (dokazano forenzikom). Postupaju u onoj mjeri toliko da moraju. policija je korištena od strane političkih struja i onih koji zagovaraju tzv. ustanak Hrvata u Srbu, a zaboravljaju na stotinjak ubijenih i najmlađe dijete bačeno u grabu, staro oko dvije godine (dokazano forenzikom). Postupaju u onoj mjeri toliko da moraju.

Kako su se na brdu govorile hrpa laži, ne možemo nikuda, uz interventnu policiju bila su i dva temeljna policajca. Nemam što izgubiti. Pitam ih za jednu policijsku službenicu koja je tu nekad radila, je li ju poznaju, a oni kako da ne, pa radili je u našoj smjeni. E priča poprima malo drugačiji ton. Odmah smo dobili i hladne vode, jela. Sory deči, mi bi rađe bili s vama, ali izgubiti ćemo posao. Da su i stali s nama, ne bi puno pomogli jer ova krivotvorina povijesti govori se godinama. Čak su i interventni policajci odahnuli, isto tako većina dogovara, ali posao je posao. Obitelj, žena, djeca, treba prehraniti. Možda će netko reći da bi postupio drugačije i po cijenu otkaza, ali mi smo ipak bili razumni i na kraju zajedno čekali nešto što nismo znali da će biti. Mada ujutro dok smo došli u Srb, jedna grupa žena upala mi je u oko,

I dok čekamo da nam se pridruži glavnina domoljuba, s brda gdje se slavi, čujem pjevanje domoljubnih pjesama. Ženski vokali, postaje mi čudno, govorim svojim prijateljima da osluhnu, već se čuje pjesma Lijepa li si. Oho, nešto ne ide po planu partizana i komunista. Uzvraćamo i mi pjesmom. Ubrzo pod pratnjom policije s brda prema nama dolaze članice udruge „ŽENE U DOMOVINSKOM RATU- ZADAR“.

Pjeva se i dalje, odlazim im u susret, jer neke i osobno poznajem. Presretan. Ajde sada nas je više. Što su naše junakinje učinile. Otišle na mjesto proslave, te za vrijeme govora Mesića, obukle majice s natpisom udruge, izvjesile hrvatske zastave i zapjevale Lijepa li si i još neke pjesme. Čestitke našim ženama, opalile su pravu šamarčinu i Mesiću i Pupovcu i svima onima koji krivotvore hrvatsku povijest. Izjavu nisam dobio, ali nema veze, ovo je bio junački čin i poklon do poda.

Ubrzo danas dolazi i skupina oko 30-tak domoljuba iz Rijeke i okolice, koji su bili zaustavljeni na samom ulasku u Srb, te puževim korakom policijskih službenika dopraćeni su do ograđenog prostora, a ona naša zemlja Hrvatska je nestala, sada je postala veća. I onda dolazi glavnina predvođena Draženom Kelemincom, unatoč zabranjenom dolasku u Srb, ali nije uhićen. Daje izjavu kako je poentirao već 4 puta, ali da će dobiti još jednu pobjedu na sudu, figurativno rečeno, protiv ministra MUP-a, Milorada Pupovca i njegovog zamjenika, Vlahe Orepića. Redaju se govori i govornici. Prvi Dražen Keleminec, puštam sve u eter iu jednom trenutku, slučajno pogledam prema centru Srba, jer crta razgraničenja ne dopušta naš bliži prilazak, te u parku primjećujem crvenu zastavu, zastavu „SKOJ-a“. Iskreno ne znam kome sam to pokazivao, da se informacija kaže Kelemincu i ubrzo je zastava nestala. Koliko god pokušavao skratiti, teško je neke stvari izostaviti, nemojte me krivo shvatiti ovo pišem iz svoje perspektive i nije nikakvo osobno promoviranje, želja mi je podijeliti s vama sve što se događalo u Srbu. Keleminec u svom govoru objašnjava kako je bilo planirano njegovo uhićenje, ali je svoj mobitel ostavio u Zagrebu na lažnoj lokaciji, na kraju nije uhićen niti u koloni prema Srbu, samo zbog nazočnosti medija. Najavio je da se neće odustati dok se ne ispravi krivotvorina hrvatske povijesti u Srbu. Keleminec u svom govoru objašnjava kako je bilo planirano njegovo uhićenje, ali je svoj mobitel ostavio u Zagrebu na lažnoj lokaciji, na kraju nije uhićen niti u koloni prema Srbu, samo zbog nazočnosti medija. Najavio je da se neće odustati dok se ne ispravi krivotvorina hrvatske povijesti u Srbu. Keleminec u svom govoru objašnjava kako je bilo planirano njegovo uhićenje, ali je svoj mobitel ostavio u Zagrebu na lažnoj lokaciji, na kraju nije uhićen niti u koloni prema Srbu, samo zbog nazočnosti medija. Najavio je da se neće odustati dok se ne ispravi krivotvorina hrvatske povijesti u Srbu.

I ostali govori bili su slični ovome, ali uz poruku za ujedinjenje pravaštva i predstojeće izbore da se pazi koga se dovodi na vlast, jer dosta smo robovali između dvije opcije, koje su upropastile jednu bogatu zemlju. I još za kraj, od naših junakinja dobio sam frapantnu informaciju da su prilikom ceremonije antifašista prikazana djeca iz Vukovara, kao „novi vojnici“, ne znam jesu li ovo prenijeli drugi mediji, ali zbog ovoga bi mnoge institucije mogle imati posla. Možda ste primijetili da izbjegavam pisati spomenik palim borcima, jer ista građevina nema nikakve dozvole, od lokacijske, građevinske niti uporabne, te je kao takva još jedna krivotvorina. Moram dodati još jednu činjenicu, a to je postupanje policije (osim malo onog djela s generalom Glasnovićem), razgovarao sam s njima, od temeljne policije do intervencije, jer su kasnije dosta olabavili u svom postupanju, jer su uvidjeli da nitko nije došao izazvati nered. Tako da su nas isti opskrbili hladnom vodom, ne sijem odati niti imenom niti prezimenom, ali većinom dijelili su naša promišljanja o slobodi kretanja, kao što jedan reče: „Mi smo samo sluge i ne ljutite se na nas“. Čak smo dobili i pratnju do našeg vozila, a jedan od policajaca me čak nasmijao izjavom „ Vidi ih kako blistaju, misle da vas privodimo u policijsku postajemo, dečki ništa zamjeriti, bili ste fer i korektni prema nama, jer nama je najteže u ovakvim trenucima. slušati zapovjedi, a srce kuca drugačije“. Koliko god pokušao skratiti, teško je, mogao sam suhoparno napisati, bili, vidjeli i otišli. Teško je bilo biti u Srbu, ne znam kome gore, mi koji smo se uspjeli prvi probiti ili oni koji su zadržani da uđu u Srb. Samo poruka, a već danas vidim po medijima da bi mogla uslijediti isprika za „Oluju“, tko je tu lud? Znam, daleko je put, nema se novca, ali organiziranjem skupnih odlazaka, Srb treba pomoć!

(članak je arivske građe)