Prije tri dana (21. ožujka), veleposlanica Republike Srbije u Hrvatskoj, Jelena Milić, demonstrativno je napustila Svečanu dvoranu Hrvatskog novinarskog doma u Zagrebu u kojoj se održavala konferencija  "Nacionalni sustavi zaštite hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj", u organizaciji Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Gospođu "ambasadorku" (koja se našla u publici - budući da je tjedan ranije odbila poziv organizatora za sudjelovanje na samoj panel-raspravi) naročito su ražestile riječi predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji i zastupnice u Hrvatskom saboru, Jasne Vojnić. Ona je, među ostalim, u svome izlaganju konstatirala kako "državni vrh Srbije sudjeluje u govoru mržnje prema hrvatskoj zajednici u Srbiji", na što se replikom javila spomenuta "ambasadorka" i tri puta zaredom pitala je li to uistinu izgovorila - i svaki put je od gospođe Vojnić dobila potvrdan odgovor. Nakon toga, vidno uzrujana, "ambasadorka" je verbalno napala i nazočne sunarodnjake - gošću iz Beograda, dugogodišnju predsjednicu Fonda za humanitarno pravo, Natašu Kandić i predsjednika SDSS-a i zastupnika u Hrvatskom saboru, Milorada Pupovca, budući da joj se nije dopalo ono što je čula u okviru njihovih izlaganja.

 Dakako, svakomu tko iole prati društveno-političku situaciju u Srbiji i ono što izjavljuju najviši državni dužnosnici ove zemlje i objavljuju najutjecajniji mediji (od kojih je najveći dio pod kontrolom režima), ne treba posebno dokazivati kako je govor mržnje prema hrvatskom narodu (pa i Hrvatima u Vojvodini i Srbiji) - ne od jučer nego desetljećima unatrag - sasvim uobičajen i gotovo općeprihvaćeni model izražavanja, do te razine da je ova pojava postala gotovo mjerom "patriotizma" (ne možeš biti pravi Srbin ako ne mrziš Hrvate). I to je tako, koliko god se gospođa Milić, njezin nalogodavac i gazda Aleksandar Vučić ili tko drugi slagao ili ne slagao s ovom činjenicom.

 Krivotvorenje činjenica, kreiranje nepostojeće stvarnosti i patološka potreba za izvrtanjem istine naslijeđena iz razdoblja Slobodana Miloševića i Vojislava Koštunice, vještina je koju je Vučić u posljednja tri desetljeća (od prvih koraka na Karadžićevom televizijskom "Kanalu S" na Palama 1992/93. godine do razdoblja kad je krojio propagandu za Miloševićevu kliku kao "ministar za informisanje" u vladi Srbije 1998/2000. godine) usavršio do te mjere da se danas slobodno može reći kako je "zarobio državu", odnosno, premrežio Srbiju svojim propagandistima, partijskim kadrovima-poslušnicima i ovisnicima od državnog budžeta njegujući i pothranjujući vlastiti kult ličnosti do grotesknih razmjera. Istina umjesto laži - privid stvarnosti umjesto realnosti, temeljne su postavke njegove strategije kojom obmanjuje sljedbenike i jednako tako plaši oponente. Čak i danas, kad je sve što slobodno misli u Srbiji skočilo protiv njega i oligarhije kojoj je na čelu, on nastavlja istim putem - dosljedno, sustavno, ustrajno i bez kolebanja, pripravan upotrijebiti i najgrublju silu protiv onih koji se ne slažu s njegovim načinom vladavine. Sljedbenici koji su svoju sudbinu vezali za njega i nemaju previše izbora; osobito oni koji zauzimaju značajnije položaje u toj truloj i korumpiranoj, kriminalnoj vlasti, pa čine jedino što im je preostalo: grčevito brane sustav čijim su dijelom, ne bi li tako odložili i vlastiti pad koji će neminovno uslijediti, prije ili kasnije.

 No, vratimo se "ambasadorki" Jeleni Milić i njezinu liku i djelu. Ona je najbolji primjer kako se od "neprijatelja naroda i države", "tuđinskog sluge" i "izdajnika" postaje po potrebi (u roku od 24 sata ili nešto više) "patriota prvog reda" i "ljuti borac za Otadžbinu" koji se ne libi braniti Vučićevu politiku čak ni u "ustaškom leglu", Zagrebu. Transformacija je to dostojna kameleona, obrat koji se (čak ni u Srbiji) ne vidi tako često.

 Do prije 3 godine bila je ljuti oponent Aleksandra Vučića i žestoki protivnik rusofilske struje u Srbiji, vatreni zagovornik ulaska Srbije u EU i NATO i oštri kritičar svega što stoji na putu euroatlantskim integracijama. No, od kad je osobno od istoga tog Vučića (jer on odlučuje o svemu u toj zemlji na brdovitom Balkanu) imenovana za veleposlanicu Republike Srbije u Hrvatskoj, preko noći se prometnula u slijepog obožavatelja i poslušnika bivšeg Šešeljevog potrčka i nekadašnjeg "generalnog sekretara" njegove četničke SRS.

 Ova transformacija gospođe koja je pored brojnih drugih dužnosti što ih je obavljala u međunarodnim institucijama i asocijacijama čija je djelatnost bila usmjerena ka političkoj, vojno-strateškoj i gospodarskoj integraciji Srbije sa Zapadom, dogodila se, dakle, doslovno preko noći - onoga trenutka kad joj je predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić iz pragmatičnih (geostrateških) razloga i tobožnjeg "približavanja EU" ponudio spomenutu (i naravno, dobro plaćenu) dužnost. Do tada vrlo ratoborna i antirežimski usmjerena Jelena, napušta položaj "direktorke" tzv. Centra za evro-atlantske studije (CEAS) čiji je bila utemeljitelj (2007. godine) i nalazila se na njegovu čelu od osnutka do odlaska u Zagreb (mandat "direktorovanja" trajao je gotovo 14 godina) i bez ostatka se stavlja u službu tragikomičnog autokrata Vučića. Ta vrsta kameleonskih obrata i slijepe, sluganske poslušnosti, u Srbiji je (kao u malo kojoj zemlji izuzev Rusije, Sjeverne Koreje ili Irana) masovno rasprostranjena i razvijena do savršenstva i zahvaljujući upravo tim ljudskim slabostima u jednom hektičnom društvenom ozračju i uz pomoć medija, današnji gospodar Srbije uspijeva držati konce u rukama unatoč nagomilanom ogorčenju studenata, intelektualaca i politički svjesnih građana. Zato ne treba čuditi da je i Jelena Milić krenula stopama brojnih prevrtljivaca koji nemaju nikakvih moralnih dilema ni obzira kad je u pitanju osobna korist. I na takvima Vučićev režim opstaje. Još uvijek.

Vučiću megafon više ne treba -

zamijenili su ga slugani-trbuhozborci, bukači i batinaši

koje kupuje sitnim privilegijama, radnim mjestima i sinekurama

(Adresa slike)

Tko je Jelena Milić i što je o njoj mislio njezin današnji gazda prije nego ju je smjestio u udobnu fotelju "ambasadorke" u Zagrebu, vidljivo je iz brojnih nastupa ove "dame" (sve do ljeta 2021. godine i stupanja na novu dužnost) od kojih se neki i danas mogu pronaći na  You Tube-u. Evo jednog od znakovitih slučajeva sukobljavanja Jelene Milić s režimom (u vrijeme dok je bila ostrašćena zagovornica Srbije na Zapadu), ovoga puta osobno s Aleksandrom Vučićem, tada premijerom Srbije. Polemika se vodila uživo, na TV Pink, 14. siječnja 2017. godine (voditelj Milomir Marić), a nakon žestoke svađe, gospođa koja je žustro, iz petnih žila zagovarala i zastupala "pro-evropsku" i "evro-atlantsku" Srbiju, napustila je studio.

 Slijedi mali isječak iz ovog razgovora:

Vučić:

"…Ja sam uvek iskren čovek. Trudim se da budem i pristojan…"

Milić:

"Vi smatrate da ja ne želim dobro Srbiji, da pripadam toj grupi koja ne želi…"

Vučić:

"Moje je mišljenje da vaša politika ne donosi dobro Srbiji…"

Milić (upada u riječ):

"Koja je moja tačno politika…Koja je moja tačno politika?...

Vučić:

"O Vašim željama ličnim, o Vašim željama ne želim da govorim… slušao sam ih večeras celo veče. Celo veče večeras." (zatim pokušava nastaviti s drugom temom)

Milić (opet mu upada u riječ):

"Hajde da završimo oko ovoga…"

Vučić:

"Vi imate najbolju politiku, vi imate najbolju moguću politiku, hajde samo me pustite da govorim o važnijim stvarima."

Milić:

"Hajde, recite mi šta je i gde je ona to protiv interesa Srbije!"

Vučić:

"Pa sve što ste večeras rekli je protiv interesa Srbije…ali, da se vratim na ovo što je važno…"

Nakon ovoga, "direktorka" CEAS, Jelena Milić, čije je životno i profesionalno opredjeljenje u to vrijeme bilo uvesti Srbiju u euroatlantske integracije (što prije i po svaku cijenu), napušta studio TV Pink, ignorirajući pozive voditelja emisije Milomira Marića koji je nastoji zaustaviti. Na odlasku, još se kratko osvrće i nadvikuje s Vučićem koji ju i dalje optužuje.

(Video): HIT Jelena Milic pobegla iz studija TV Pink. Vucic joj porucio: Idi Jelena, cao!

 Ovdje spomenuti incidenti samo su djelić konfliktnih situacija u kojima se ne rijetko nalazila Jelena Milić. Tako je, primjerice, domjenak organiziran od Srpskog narodnog vijeća (SNV) u Zagrebu uoči pravoslavnog Božića, na Badnjak (6. siječnja 2025.), također demonstrativno napustila, budući da je zamjerila članovima SNV-a što se nisu "ogradili od sadržaja poruke" koja je aludirala na potporu studentima-demonstrantima u Srbiji, nego su zapljeskali nakon što je ista pročitana. Razlog napuštanja skupa gotovo je bizaran. Naime, riječ je o pismu što su ga za pravoslavni Božić SNV-u poslali Jasminka Petrović i Radivoj Raša Andrić u znak zahvale za nagradu filma čiji su autori ("Ljeto kada sam naučila letjeti"). Naime, autori filma u istom pismu osim SNV-u zahvaljuju i "mladima u Srbiji" koji ih "upravo ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli". I to je bilo dovoljno. Gospođa "ambasadorka je poruku umjetnika shvatila kao izravnu potporu mladima demonstrantima u Srbiji, a pljesak koji je uslijedio na skupu nakon pročitanog pisma kao dokaz da su i svi nazočni (uključujući predstavnike SNV-a i goste iz državnog vrha Republike Hrvatske) također na strani (za studente, a protiv Vučića).

 Bude li aktualna srbijanska vlast opstala još koji tjedan ili mjesec, vjerojatno ćemo svjedočiti novim ispadima "skandal-dame" Jelene Milić koja je nakon kameleonskog obrata od prije četiri godine, pripravna do samoga kraja dijeliti sudbinu "Velikog Vođe" Aleksandra Vučića i životom braniti sinekuru koju joj je dodijelio. Nedostaje još ono: "Možete me samo ubiti - živa iz Zagreba ne idem!", pa da sve bude u potpunom skladu s retorikom otužnog beogradskog klauna koji polako ali sigurno gubi orijentaciju u vremenu i prostoru.

 Za one koji (možda) žele znati nešto više o današnjoj Vučićevoj "ambasadorki" u Zagrebu - koja je očito spremna braniti svoj položaj i srbijanski režim "do posljednjeg metka" - evo njezina zanimljivog životopisa sa službene internet stranice "Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije":

"Rođena je 15.1.1965. godine u Beogradu. Diplomirala je i masterirala na Univerzitetu UNION-Nikola Tesla u Beogradu.

U periodu od 1996. do aprila 1997. radila je u UNHCR-ovoj kancelariji u Beogradu na slučajevima Srba izbeglih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i njihovom preseljenju  u treće zemlje.

U periodu od aprila 1997. godine do februara 1999. godine radila je na projektu povratka izbeglih Srba u Hrvatsku 'Hoću kući' Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Tokom njenog angažmana na projektu u Knin i okolna sela je organizovano vraćena prva veća grupa izbeglica i pokrenuti su prvi sudski sporovi pred hrvatskim sudovima za povraćaj imovine.

 Početkom 2001. godine primljena je na predlog uglednog srpskog diplomate Živorada Kovačevića u Forum za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji. U tom periodu sa gospodinom Kovačevićem i novinarom Dušanom Simićem pokrenula je i uređivala mesečnik za međunarodne odnose Foruma.

U periodu od maja 2001. do jula 2003. radila je kao istraživač u beogradskoj kancelariji Međunarodne krizne grupe (MKG). U tom periodu MKG objavljivala  je izveštaje o značaju saradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

U periodu od novembra 2004. do kraja 2007. godine bila je stariji asistent Gorana Svilanovića, bivšeg ministra spoljnih poslova SRJ, dok je obavljao funkciju   predsednika Prvog radnog stola (demokratizacija i ljudska prava) Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope. Pakta stabilnosti u Savet za regionalnu saradnju.

Krajem 2007. godine osniva, sa grupom istomišljenika, nezavisnu liberalnu, analitičku organizaciju Centar za evro-atlantske studije (CEAS) (www.ceas-serbia.org)  na čijem čelu je bila od osnivanja do leta 2021. godine.

Jelena Milić bila je aktivna članica revolucionarnog pokreta "Otpor!"

čiji se cilj sastojao u obaranju Slobodana Miloševića - danas služi autokratu Aleksandru Vučiću

(Adresa slike)

U periodu dok je bila na njegovom čelu ključne oblasti delovanja CEAS su, između ostalog,  bile: analiza srpske spoljne i bezbednosne politike, praćenje dešavanja u zemljama članicama transatlantskog sveta, NATO i EU; promocija punopravnog i aktivnog članstva Republike Srbije u EU i NATO; argumentovanje značaja veze između reforme sistema bezbednosti i tranzicione pravde u post-konfliktnim društvima; metode prevazilaženja demokratskih deficita multikulturalizma.

U periodu dok je bila na njegovom čelu, CEAS je, s njom kao glavnim autorom,  objavio seriju visoko cenjenih i citiranih izveštaja među kojima su najpoznatiji: 'Priča sa zapadne strane - CEAS predlog za korekciju administrativne linije između Srbije i Kosova, u formatu pod okriljem Zapada' (2018. godina); 'Osnovni instinkt: za još veći politički angažman NATO-a na Zapadnom Balkanu' (2017. godina); 'Širom zatvorenih očiju - Jačanje ruske meke moći u Srbiji - ciljevi, instrumenti i efekti' (2016. godine).

U spomenutom periodu CEAS je osmislio i realizovao  seriju visokih međunarodnih skupova među kojima je najpoznatija 'Beogradska NATO nedjelja', koja se održavala devet godina zaredom.

Tokom njenog rukovođenja, CEAS je postao među najuglednijim i najuticajnijim analitičkim organizacijama na Balkanu sa širokim medijskim institucionalnim i društvenim uticajem. CEAS su citirali ugledni liberalni mediji poput New York Times, Washington Post, Politico i drugi.

U decembru 2016. godine prestižni list 'Politico' ju je svrstao među 28 najuticajnijih ličnosti koje će svojim delovanjem 'uzdrmati, oblikovati i uticati  na  Evropu u 2017. godini.'

Alumnista je Međunarodne akademije za liderstvo nemačkog Fridrih Nauman Štiftunga (IAF). Stažirala je na prestižnom pariskom istraživačkom centru CERI (CERI) pariskog Univerziteta Science Po.

Njeni članci objavljeni su u prestižnim magazinima kao što su The National Interest i The Diplomat, te na portalima analitičkih instituta poput The Center for European Policy Analysis.

Duže eseje objavili su joj: Fondacija NATO-vog odbrambenog koledža iz Rima, Centar sa trans-atlantske odnose Pol H. Nice škole naprednih međunarodnih studija, Džons Hopkin Univerziteta u Vašingtonu i nemačka Fondacija Fridrih Nauman za slobodu.

Kasnih devedesetih godina aktivno je podržavala rad nenasilnog pokreta OTPOR, koji je značajno doprineo padu s  vlasti Slobodana Miloševića. Bila je regionalni producent filma o OTPOR-u 'Obaranje diktatora' , koji je deo serijala A Force More Powerful, PBS (PBS) projekta podržanog od američkog Instituta za mir i institucije Albert Ajnštajn.

Govori engleski jezik. Ima dvoje odrasle dece."

(Izvor: službena internet stranica Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije; http://zagreb.mfa.gov.rs/lat/ambassador.php;)

 Bivša perjanica neoliberalne društvene i političke scene, velika zagovornica uključivanja Srbije u EU, NATO i druge institucije zapadnog svijeta, veliki protivnik ruske hegemonije i njezina utjecaja na Srbiju, istaknuta članica omladinskog pokreta "Otpor!" koji je vodio borbu za obaranje Slobodana Miloševića (revolucionarnim sredstvima i uz financijsku pomoć Zapada), osoba koja je najveći dio svoje produktivne životne dobi provela kao "borac za ljudska prava i civilizacijske vrijednosti", danas je pokorni, slijepi izvršitelj naloga opskurnog Aleksandra Vučića koji ne shvaća što se događa oko njega i još uvijek glumi velikog državnika. Do kada - vidjet ćemo.

 Povijest nam govori kako sluge vlastodržaca uvijek dijele njihovu sudbinu. Tako je barem do sada bilo.

Zlatko Pinter/PDN