Ovo može biti samo u Hrvatskoj: Profesor koji uči djecu da je Oluja genocidna

U Hrvatskoj, zemlji koja je krvlju izborila slobodu i državnost, 2025. godine svjedočimo apsurdu koji bi u svakoj drugoj državi izazvao trenutnu reakciju institucija. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, javnom sveučilištu koje financiraju građani Republike Hrvatske, profesor Dejan Jović predaje studentima političku teoriju i međunarodne odnose — a istodobno, s javne tribine Srpskog privrednog društva Privrednik, govori o Oluji kao “genocidnoj” operaciji.

To nije lapsus. To nije nespretna formulacija. To je svjesno i sustavno negiranje temelja moderne hrvatske države.
I zato, kako je u Saboru poručio vukovarski branitelj i bivši logoraš Predrag Mišić (DP), takav čovjek nema što tražiti u učionici gdje se uče hrvatska djeca.

Profesor protiv države koja ga plaća

Zamislimo samo da profesor u Izraelu studentima tumači da je država Izrael nastala na “genocidu nad Arapima”. Ili da predavač u Poljskoj kaže da je Varšavski ustanak “fašistička pobuna”. Takav bi nastavnik već sutra bio smijenjen. Ne zato što mu se brani mišljenje, nego zato što se od profesora očekuje znanstvena objektivnost, a ne ideološka agresija prema vlastitoj zemlji.

Dejan Jović nije običan profesor. On je bivši savjetnik predsjednika Ive Josipovića, dugogodišnji komentator s jasnim političkim stajalištem — u mnogim istupima relativizirao je karakter agresije na Hrvatsku, često govorio o “ratu unutar Jugoslavije”, a manje o srpskoj okupaciji i etničkom čišćenju.
Na tribini Privrednika, uz novinara Sašu Kosanovića, otišao je korak dalje – spomenuo Oluju u kontekstu genocida, pozivajući se na međunarodne konvencije.

Drugim riječima, profesor državnog fakulteta, plaćen hrvatskim novcem, u javnom prostoru stavlja Hrvatsku na optuženičku klupu.

Akademska sloboda nije oružje protiv istine

Branitelji nisu protiv slobode govora. Oni su se za nju borili.
Ali sloboda nije isto što i zloupotreba katedre za širenje falsificirane povijesti. Akademska sloboda ne znači pravo da se pred studentima iznosi ideološka propaganda i negira presude međunarodnih sudova.

Haaški sud je jasno utvrdio: Oluja nije bila zločinački pothvat, nije bila genocid, nego legitimna vojno-redarstvena operacija koja je okončala okupaciju trećine hrvatskog teritorija.
Oluja je spasila desetke tisuća ljudi, vratila izbjeglice kućama i omogućila mirnu reintegraciju ostatka zemlje.

Kad profesor političkih znanosti taj čin naziva genocidnim, on vrijeđa žrtve Škabrnje, Nadina i Vukovara, vrijeđa tisuće poginulih branitelja, vrijeđa narod koji je branio vlastiti dom.
To više nije mišljenje. To je ideološka subverzija — oblik mirnodopske agresije prema istini i identitetu naroda.

Šutnja fakulteta – suučesništvo

Najviše zabrinjava šutnja Fakulteta političkih znanosti.
Ni dekan ni Sveučilište u Zagrebu još nisu javno reagirali. Nitko nije rekao: “To nije stav fakulteta.” Nitko nije zatražio etičku provjeru.
Ta šutnja postaje tiha suglasnost — kao da je normalno da se na katedrama državnog sveučilišta Domovinski rat prikazuje kao agresija, a Hrvatska kao počinitelj.

U svakoj ozbiljnoj državi to bi bio skandal državnih razmjera.
U Hrvatskoj, međutim, dio medija brani Jovića pozivajući se na slobodu mišljenja, dok istodobno isti ti mediji u braniteljima vide ekstremiste ako progovore o dostojanstvu svoje borbe.

Ovo može biti samo u Hrvatskoj.

Dvostruki kriteriji: kad istina smeta “eliti”

U Hrvatskoj se stvorila kasta “intelektualaca” koji misle da imaju monopol na istinu.
Oni dociraju narodu što smije misliti, a istodobno ismijavaju svaku emociju prema Domovinskom ratu kao “patetiku”.
Za njih su Vukovar i Škabrnja “simboli trauma”, ali ne i dokazi genocida nad hrvatskim narodom.

I zato ne čudi da branitelji danas moraju ponovno braniti ono što su već jednom obranili — istinu o ratu.
Mišićev istup nije politički pamflet, nego poziv na odgovornost. Jer ako hrvatska država dopušta da profesori javno kleveću njezinu obranu, što zapravo brani – državu ili karijeru?

Hrvatska država mora reagirati

Zakon o visokom obrazovanju jasno predviđa odgovornost nastavnika za povredu etičkih načela i ugleda institucije.
Nazvati Oluju genocidnom nije ni znanstveni stav ni intelektualna provokacija. To je krivotvorenje činjenica i napad na ustavne temelje države.

Država koja šuti na to – pristaje da joj se povijest ponovno piše tuđim rukopisom.
I zato je Mišić u pravu: DORH mora reagirati, a Fakultet političkih znanosti mora pokazati da zna razlikovati kritičko mišljenje od otvorenog neprijateljstva prema vlastitoj državi.

Nije problem profesor, nego sustav koji ga štiti

Ovaj slučaj nije samo o jednom profesoru.
On je ogledalo sustava u kojem se hrvatski patriotizam smatra sumnjivim, a autošovinizam se nagrađuje statusom “kritičkog intelektualca”.
On pokazuje da su pojedini dijelovi akademske zajednice ostali zarobljeni u nostalgiji prema Jugoslaviji i u kompleksu prema svemu što je hrvatsko.

I zato ovaj slučaj jest simboličan: dok u svijetu profesori gube licence zbog lažiranja podataka, u Hrvatskoj profesori ostaju na katedri i nakon što lažiraju povijest.

Jer, kako bi to rekao sam Mišić — “genocid se dogodio u Hrvatskoj, ne od Hrvatske”.
A ako hrvatsko sveučilište to ne razumije, onda nije problem u branitelju koji progovara, nego u profesorima koji su zaboravili što znači istina.