ŠOKANTNO SVJEDOČANSTVO GUBINE: Na suđenju nas posjeli s mučiteljima – obitelj doživjela slom

SVJEDOČANSTVO KOJE LEDI KRV U ŽILAMA: Gubina otkrio šokantne detalje – “Na suđenju su nas posjeli s našim mučiteljima”

U podcastu Željka Markić & Narod.hr gostovao je Marijan Gubina, čovjek čije je djetinjstvo obilježila brutalna stvarnost Domovinski rat. Njegovo svjedočanstvo nije samo osobna priča – to je dokument vremena, opomena i poziv da se istina ne zaboravi.

Kao desetogodišnji dječak u Dalju, Gubina je zajedno s obitelji završio u četničkom logoru gdje je proveo 260 dana pakla. Danas, bez mržnje, ali s nepokolebljivom odlučnošću, govori o svemu što je proživio – kako bi nove generacije razumjele što se doista događalo.

FILM KOJI OTVARA RANE, ALI I OČI

Projekt 260 dana prerastao je knjigu i postao film koji je u kratkom vremenu privukao desetke tisuća gledatelja. Sam Gubina ističe kako ovo nije kraj, već početak borbe za istinu.

Film je, kako kaže, tek “blaga verzija” stvarnih događaja.

Unatoč velikom interesu publike i punim dvoranama, Gubina otvoreno progovara o izostanku institucionalne podrške.

“Žao mi je što država nije stala iza ovakvog projekta. Govorimo o istini, o sudbini naroda, a ne o fikciji”, poručio je.

POTRESNA PRIČA KOJA NADILAZI SVE GRANICE LJUDSKE IZDRŽLJIVOSTI

Najpotresniji dio svjedočanstva odnosi se na njegovu sestru Nenu, koja je tijekom zatočeništva prošla nezamislive torture.

Višekratno silovana, trudna, izložena fizičkom i psihičkom mučenju – njezina priča simbol je patnje tisuća žena u ratu, ali i nevjerojatne snage. Unatoč svemu, odlučila je roditi dijete i nastaviti živjeti.

“Teško je zamisliti što jedna osoba može preživjeti. Ali ona je dokaz da čovjek može pobijediti i najveće zlo”, ističe Gubina.

PRAVOSUĐE KOJE JE DODATNO RANILO ŽRTVE

Jedan od najšokantnijih trenutaka koje je Gubina podijelio odnosi se na sudski proces u Osijeku, gdje su žrtve doživjele novo poniženje.

Na prvom ročištu, kako tvrdi, njegova obitelj dovedena je u istu prostoriju s ljudima koji su ih mučili – i to bez ikakve pripreme ili zaštite.

Reakcije su bile razorne: psihički slomovi, šok, fizičke posljedice.

“Taj trenutak bio je okidač za naglo pogoršanje zdravstvenog stanja moje majke”, kaže Gubina, upozoravajući na duboke propuste sustava koji je trebao donijeti pravdu, a dodatno je traumatizirao žrtve.

TRAUME KOJE NE PRESTAJU

Njegova životna priča tu ne staje. Nakon izlaska iz logora, Gubina je kao dijete doživio još jedan strašan udarac – njegov otac si je oduzeo život pred njegovim očima. Nedugo zatim, izgubio je i sestru u prometnoj nesreći.

To su rane koje ne zacjeljuju, ali iz kojih je, kako kaže, pronašao snagu za život.

“MOJA OBITELJ JE MOJA POBJEDA”

Unatoč svemu, Gubina danas govori o ljubavi, obitelji i nadi.

“Moja najveća pobjeda je moja obitelj. To je dokaz da se može ići dalje”, poručuje.

Njegova poruka nije usmjerena na osvetu, već na istinu i razumijevanje.

ISTINA KOJA NE SMIJE BITI ZABORAVLJENA

Gubina naglašava kako svijet i danas često ne zna ili ne želi znati što se događalo tijekom Domovinskog rata. Upravo zato smatra da su knjiga, film i javna svjedočanstva ključni.

“Ne tražim da svi gledaju, ali tražim da se istina ne ignorira”, zaključuje.

Njegova priča nije samo osobna tragedija – to je svjedočanstvo jednog naroda, podsjetnik na cijenu slobode i upozorenje što se događa kada se istina pokušava prešutjeti.