“Petogodišnji Boris Vaselek smrtno je stradao od granate nakon što se posljednji puta bezbrižno igrao u dvorištu s bratom Ivicom. Danas, u njegovim rodnim Petrovcima otvoreno je dječje igralište u kojem igra više neće utihnuti…”, emotivno je objavila Ani Galović, spisateljica i autorica knjige “Mama, ne vidim nebo” koja je opisala stradanja vukovarske djece u Domovinskom ratu.

Ideja o tome se, kaže Galović, rodila se nakon otvorenja izložbe Poginuloj vukovarskoj djeci u Pastoralnom centru u Vukovaru i to u suradnji s velečasnim Vladimirom Sedlakom, župnikom Pokrova Presvete Bogorodice u Petrovcima:

“Pomislili smo da dječje igralište u Petrovcima koje je upravo bilo u fazi izgradnje predložimo u spomen na Borisa Vaseleka, jedinu dječju žrtvu tog mjesta tijekom Domovinskog rata.”

Spomen na ubijenog dječaka

Boris Vaselek rođen je 12. kolovoza 1986. u vukovarskoj bolnici. U ranim jutarnjim satima 10. listopada 1991. počela je potpuna okupacija Petrovaca.

“Mirno jutro, bez znakova oružanog napada i paljbe na vojsku i iz pravca sela, u trenutku se pretvorilo u nezapamćenu tragediju. Ispred dvorišta obiteljske kuće izašao je i Mitar, Vesna te dječaci Ivica i Boris kada se ravno pred njih sasula kiša ispaljenih granata. Teško ozlijeđenu majku Vesnu i brata Ivicu JNA sanitet odvozi kako bi im se pružila adekvatna pomoć, dok je ocu Mitru tek jedan od njihovih vojnika podvezao ruku. Život je izgubila i starija mještanka Melanija Kanjuh, koja se također nalazila ispred ulaza u svoje dvorište, a ozljeđeno je i nekoliko pripadnika neprijateljske vojske”, opisala je Ani na svojoj stranici Žute čizme, a naknadno i u knjizi “Mama, ne vidim nebo”.

Idućeg su dana već svi putevi za Petrovce i okolicu presječeni i nije bilo moguće nabaviti kovčege za ukop, pa je mještanin Ivica Senek od dasaka starog ormara izradio lijes za ubijenog dječaka. Maleni Boris sahranjen je na Grkokatoličkom groblju u Petrovcima, u obiteljskoj grobnici.