Srbi traže svoja prava u zemlji koju su oni krvnički mučili. Traže uspostavu ćirilićnog pisma u gradu Vukovaru koji je pao u srpske ruke 1991. na nečastan, nemoralan, ubilački način.

“Većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (90%). Glavna nacionalna manjina su Srbi (4%), dok od ostalih 20-ak manjina svaka čini manje od 1% stanovnika.

U Hrvatskoj koja je pogođena Domovinskim ratom 1991., Srbi traže svoja prava. Te ne tako davne 1991. srpski agresori su izvršili napad nad Hrvatskom.

To je trajalo sve do 1995. do hrvatske pobjedničke akcije „Oluja“. U ratu je stradalo oko 22 tisuće Hrvata, a nestalo ih je oko 15 tisuća.

Još dan danas mnoge majke traže svoje nestale sinove, još se osjeća svaka rana hrvatskog branitelja i svaka kapljica prolivene krvi.

A Srbi traže svoja prava u zemlji koju su oni krvnički mučili. Traže uspostavu ćirilićnog pisma u gradu Vukovaru koji je pao u srpske ruke 1991. na nečastan, nemoralan, ubilački način.

Postojao je niz paravojnih jedinica (Arkanovi Tigrovi, Šešeljevi Beli orlovi…) koji su klali hrvatski civilni narod, na razne nehumane načine mučili i ubijali ljude.

A sad taj isti srpski narod traži svoja prava u Hrvatskoj.

Nakon svega što su oni, pa i njihovi djedovi, bake, očevi, majke radili za vrijeme rata, oni se usude tražiti prava.

Zašto onda Hrvati u Srbiji ne traže neka svoja prava. Zašto bi ćirilica bila zakonski odobreno pismo u Hrvatskoj, kad je latinica opće priznato pismo u svijetu i da bi bio pismen bi se trebalo naučiti služiti njome.”

“Isto tako, gledano sa srpske strane, svaki Hrvat je ustaša.

Ako slučajno Hrvat u svojoj slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj izađe na ulicu sa hrvatskom zastavom i kapom je ustaša.

Svaki hrvatski građanin koji na utakmici uzvikne „Volim Hrvatsku“ on je ustaša.

Srbe grize to što ne mogu imati svoju Veliku Srbiju i što mi Hrvati imamo svoju zemlju na koju smo tako ponosni. A zašto i ne bi bili?

Imamo toliko stvari na koje trebamo bitni ponosni, počevši od prirodnih ljepota, nacionalnih parkova, parkova prirode, Jadranskog mora, pa sve do raznih kulturnih spomenika.

Imamo toliko raznoliku i bogatu kulturu od koje je velika većina pod zaštitom UNESCO-a.

Poznati smo u svijetu i po nogometu, rukometu, odbojci i raznim drugim sportovima.

Zašto mi onda ne bi bili slobodni uzviknuti „Volim Hrvatsku“, a da nas susjed Srbin ne pogleda poprijeko. Svi nas oni gledaju kao ustaše koji su postojali davne 1941″

 ** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**