Srijem – prostor stoljetnog suživota i snažne hrvatske prisutnosti – tijekom Domovinskog rata pretvoren je u poprište sustavnih zločina i etničkog čišćenja. Hrvatska sela poput Šarengrad, Bapska, Lovas, Ilača i Tovarnik bila su izložena okupaciji, masovnim ubojstvima, mučenjima i prisilnim deportacijama koje su provodili pripadnici JNA uz potporu srbijanskih paravojnih postrojbi i lokalnih pomagača.

1. siječnja 1992. – nastavak progona

Na današnji dan, 1. siječnja 1992., iz Lovasa je protjerano 50 Hrvata – preostalih mještana koji su nakon okupacije i ranijih masovnih ubojstava još pokušavali opstati u vlastitom selu. Taj datum simbolizira kontinuitet zločina: i nakon međunarodnih inicijativa za primirje, teror i protjerivanja nisu prestajali.

Sustavna politika etničkog čišćenja

Etničko čišćenje u Srijemu provodilo se planski i dugotrajno. Nakon okupacije, progon nesrpskog stanovništva nastavljan je i u prisutnosti mirovnih snaga UN-a, uz uvjerenje da će taj prostor biti trajno uključen u projekt „Velike Srbije“. U zločinima su sudjelovali i dragovoljci iz Srbije, koji su organizirano dolazili ratovati u Srijem i Slavoniju.

Među političkim figurama koje se u javnosti povezuju s huškačkom retorikom i političkom potporom velikosrpskoj ideologiji ističu se Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Obojica su tijekom rata djelovala u političkom okruženju Vojislav Šešelj, otvorenog promotora četničke ideologije, čiji su govori i aktivnosti poticali mržnju i nasilje prema Hrvatima.

Brojke koje svjedoče o zločinu

Dostupni podaci – iako djelomični – jasno pokazuju razmjere progona:

• 27. 10. 1991. – iz Mohovo protjerano 50 osoba

• 18. 3. 1992. – iz Šarengrada protjerane 44 osobe

• 24. 3. 1992. – iz Šarengrada protjerano 170 osoba

• 30. 3. 1992. – iz Bapske i Šarengrada protjerano 15 osoba

• 24. 1. 1993. – iz Bapske protjerane 72 osobe

Prema prikupljenim evidencijama, 1992. godine s ovog je područja protjerano 377 osoba, dok se stvaran broj procjenjuje na oko 700. U 1993. godini zabilježeno je dodatnih 218 protjeranih. Posebno je tragičan i gotovo zaboravljen egzodus grkokatoličkih Hrvata iz Iloka, koji su nakon doseljenja iz Žumberka 1945. desetljećima gradili taj grad, da bi u ratu bili prisiljeni napustiti svoje domove.

Neizbrisiva odgovornost i obveza sjećanja

Zločini u Srijemu nisu bili „posljedica kaosa“, nego rezultat namjerne politike zastrašivanja i demografskog čišćenja. Unatoč protoku vremena, odgovornost ne zastarijeva, a sjećanje na žrtve ostaje moralna obveza hrvatskog društva.

Istina o Srijemu – o Lovasu, Šarengradu, Bapskoj, Ilači, Tovarniku i Iloku – mora se iznova izgovarati. Ne radi osvete, nego radi pravde, dostojanstva žrtava i upozorenja da se takvo zlo nikada više ne ponovi.