Stadion raste čudesno u srcu Zagreba: Sad se vidi koliko je Bandić bio kriminalan izbor

Zagreb, kao metropola jedne od članice Europske unije već godinama, pa i desetljećima vuče svoju sramotu. Glavni grad jedne europske zemlje koji nema pošten, pristojan, pa makar i veličinom najskromniji stadion, svoju sramotu bi mogao ipak u određeno vrijeme isprati. Neka se nada javlja, dosad smo se sa svim najavama gradnje, rušenja pa opet gradnje – sprdali. Jer, samo smo slušali najave, na terenu se nije radilo praktički ništa.

Prolazeći kroz Kranjčevićevu ulicu ne možete ni primijetiti kroz oblake prašine i gromkih zvukova građevinskih strojeva da se radi i vrijedno i brzo. Konačno smo i to doživjeli. Mi se uvijek ugodno iznenadimo kada nešto krene dobro, jer na dobro baš i nismo navikli.

Kad se samo sjetimo koliko smo puta konstatirali da radovi na stadionu u Kranjčevićevoj ulici nisu započeli, te zbog administrativnih problema, pa financijskih, inih, ovakvih ili onakvih… Što su u tim trenucima učmali stanovnici Zagreba mogli pomisliti kako je riječ samo o još jednoj prevari.

Konačno se gradi

Sada se stadion u Kranjčevićevoj „poteracao„, izravnala se nadmorska visina na cijelom prostoru budućeg modernog zdanja za otprilike 12 tisuća gledatelja. Što će prije biti gotov stadion u Kranjčevićevoj to će prije popeti rušenje starog maksimirskog zdanja, potom i građenje novog.

Posao je to kao u rušenju domina, jedna pojava uvjetuje drugu, druga treću i tako dalje. I tu više ne bi smjelo biti grešaka ni zastoja. Je li gradska uprava na čelu s Tomislavom Tomaševićem sposobna za kontinuitet radova? Naravno, Tomaševićevi gradonačelnički mandati uvijek će se uspoređivati s prethodnim mandatima Milana Bandića.

On je o problemu stadiona izgovorio traktate i diktate, ali nikad nije ozbiljno krenuo u rješavanje problema. Što bi se problem rješavao u kompletu kada su se u nekoliko navodnih obnova maksimirskog stadiona zavrtjelo novaca kao da su se gradila dva nova. U tom „perpetuum mobile” poslu mnogi su zarađivali za poslove koji su bili ne samo bespotrebni, već i kontraproduktivni.

Ako ćemo pravo, Milan Bandić, prethodni zagrebački gradonačelnik, nije ostavio u vrijeme svog mandata značajan javni trag o svojim specifičnim planovima vezanim direktno za izgradnju novog stadiona u Maksimiru. Međutim, tijekom njegovog mandata, bilo je nekoliko inicijativa i planova za obnovu stadiona. Koji su koštali puno, a donijeli nisu ništa egzaktno.

Potrošen je golem novac, a sada se opet troši, nekoliko puta veći izdaci za konačno rješavanje problema stadiona u Zagrebu nije novac koji je došao s neba. To je novac građana Zagreba, oni će na koncu za dva nova stadiona ostaviti novaca kao da se gradilo najmanje njih pet. Tako to ide kod nas, zašto bi se grdio novi most kada se stari može krpati deset puta i okrenuti veći novac. Naposljetku, kada se ipak izgradi novi most građani s njega – skaču od sreće. Ili im je dosta svega pa to više ne žele gledati.

Ironiju na stranu, Zagreb će ipak jednog dana dočekati i novu Kranjčevićevu i novi Maksimir. I to će biti ipak uspjeh ove gradske uprave. Simpatizirali je mi ili ne. Kao što je negradnja novog stadiona bila promašaj prethodnog gradonačelnika Bandića i njegovih ljudi.

Bit će to fantazija

Kako bi to na koncu trebalo izgledati? Zagreb će na Maksimiru dobiti novi stadion koji će imati kapacitet od 35 tisuća sjedećih mjesta i ispunjavati najviše standarde Uefe i Fife. Projekt uključuje i izgradnju parkinga s 1500 parkirnih mjesta. Novi stadion bi trebao biti završen do kraja 2028. ili početka 2029. godine.

Dok se gradi novi stadion, Dinamo će igrati utakmice na stadionu Kranjčevićeva, koji će biti obnovljen i proširen na kapacitet od 12 tisuća sjedećih mjesta.

Kada nam u Zagrebu budu dovršena oba stadiona samo se nadamo da se ljudi od sreće neće bacati s najviših redova tribina.