‘ŠTO BI BILO DA JE NAPISAO DA JE PUPOVAC ČETNIČKI KLAUN?’ Holjevcu tlak digla ljigava licemjerna praska: ‘Kese se kao zadnji maloumnici nad uvredama na račun narodnih neprijatelja’

10.04.2023. 17:13:00

Tjedni pregled hrvatske političke gluposti donosi vam oštro pero našeg Marcela Holjevca.

VELEUMNI VLAJ
Ante Tomić ponovno izgubio sudski spor

Već pomalo zaboravljeni Ante Tomić, nekadašnja novinarska zvijezda iz ere detuđmanizacije, ponovno je zvijezda ove rubrike – i ponovo je izgubio na sudu slučaj protiv, kako ga je nazvao, “slaboumnog zagrebačkog muslimana” Zlatka Hasanbegovića, nakon što je Ustavni sud slučaj vratio na ponovno suđenje, srušivši prvostupanjsku presudu, ali s čak pet izdvojenih mišljenja ustavnih sudaca.

Mediji su to popratili lagano se sprdajući s Hasanbegovićevim duševnim bolima, i s tim što su mu dobacivali na ulici da je retard i psovali majku balijsku, u boljem slučaju, ili se otvoreno zgražajući nad tim neviđenim napadom na slobodu govora, u drugom. Jasno, da je netko napisao za Pupovca da je retardirana HDZ-ova Srbenda i četnički klaun i da su mu na ulici psovali mater gedžovansku, zgražali bi se nad govorom mržnje. A da ne govorimo što bi bilo kad bi tko opsovao Gordanu Duhačeku “mater pedersku bosansku”. I ne bi bilo govora o slobodi govora jer ona ne uključuje grube osobne uvrede, naročito po nacionalnoj, vjerskoj i općenito identitetskoj osnovi.

No obrazloženje sutkinje Liović Merkaš zahvaća puno širi društveno-politički kontekst. Ona smatra da se Tomić obračunava s tužiteljem ad hominem, a ne s njegovim političkim djelovanjem, i da članak nije satirički ni zabavan, da ne koristi humor, ironiju ili sarkazam na ismijavanju politike ili djelovanja Hasanbegovića, nego zloupotrebljava mogućnost pristupa medijima kako bi ga ponizio i obeščastio. Štoviše, izabrao je beogradski časopis za obračun, iako ima pristup hrvatskim medijima, ocjena je sutkinje. Obračunavajući se s tužiteljem “podalje od Hrvatske” biranim uvredama, evidentno je da je unaprijed pripremio slobodu vrijeđanja zaogrnut plaštem slobode govora, ne vodeći pritom računa o etici javne riječi, o kulturi dijaloga, te svjesno kršeći Kodeks časti hrvatskih novinara. Sutkinja ističe da to “nije i ne može biti satira ni u najelastičnijim okvirima”, već govor protivan svim zahtjevima civilizirane komunikacije. Riječ je o “osobnom antagonizmu, suprotstavljenoj ideologiji i ad hominem vrijeđanju isključivo u osobnom interesu tuženika”. Po mišljenju sutkinje, riječ je o vrlo grubom i nedopuštenom načinu omalovažavanja, koji ne predstavlja kritiku političkih stavova tužitelja, niti nudi argumente, već sadrži tek nizanje uvreda. Ona je ocijenila tekst “ekstremno netolerantnim” te primjećuje “evidentan izostanak bilo kakvog demokratskog konteksta” i bilježi kako je uvreda Tomiću bila svrha, a ne stilsko sredstvo. Usto, kaže kako je bitno što je stvarno izrečeno, a ne što je navodno Tomiću bila namjera. Dakle, bitne su činjenice, ne njihova interpretacija.

Sutkinja je zapravo fantastično detektirala što je problem današnjeg režimskog novinarstva. Od Orbana i Trumpa do Hasanbegovića i Karamarka, ako ste disident u današnjem zapadnom politički korektnom svijetu, vi ste neprijatelj i protiv vas je dopušteno sve. Novinarstvo se pretvorilo u ratnu propagandu najniže vrste. Napadi su isključivo ad hominem, na argumente se odgovara s “on je ustaša”, “on je ekstremni desničar”, “on je kreten”, bilo kakvom uvredom i difamacijom. Kriteriji su jedni za jedne, drugi za druge, jer ti “drugi” su zli ljudi samim tim što nisu na “našoj”, “pravoj strani povijesti”, time su automatski zli ljudi i protiv njih je sve dopušteno. Problem je što s uvredama ne možete argumentirano polemizirati: možete ih prešutjeti, uzvratiti istom mjerom ili – tužiti. Što rijetko uspijeva, opet, ako ste na “krivoj strani povijesti”. Ne samo da su vrijednosni kriteriji posve poremećeni nego su i svi principi odbačeni i napušteni u ime “liberalnih vrijednosti”, a malo tko primjećuje da je razlika između komunističke ili nacističke propagande i današnjeg srednjostrujaškog novinarstva, koje je objektivnost i neutralnost davno odbacilo kao zastarjele, zapravo – nepostojeća. Možemo se nadati da će ovakav stav poput izrečenog u presudi, kao razuman i racionalan, prosvijećen, prevladati i u Hrvatskoj i svijetu. Nažalost, možemo očekivati suprotno, da će Ustavni sud srušiti i tu presudu i da će prevladati još gore novinarstvo, u kojem se novinari kese kao zadnji maloumnici nad uvredama na račun “narodnih neprijatelja” ili njihovih obješenih vudu lutkica i moralistički se zgražaju nad svakom, ma kako utemeljenom i racionalnom, kritikom ludila gomile.

MUKE PO STALJINU
Katarina o društveno opasnim idejama

Primjer toga je i tretman, ne samo medijski, ljudi koji kleče na trgu svake nedjelje. “Protuprosvjedi” idu i dalje, iako je Vlada – ako je riječ o vidu prosvjeda – dužna zaštititi ga od bilo kakvih “protuprosvjeda”, prema europskim pravnim stečevinama i zakonima i Ustavu RH jer inače time negira pravo na mirni prosvjed. Uostalom, pisao sam već o tome: svi znamo što bi bilo kad bi tko ometao Pride na taj način ili vrijeđao sudionike. Dopustiti drugima pravo na prosvjed nije ideološko pitanje: to je civilizacijsko pitanje. I nema nikakve veze s tim za što se tko zalaže i kako to tko tumači.

Ali znamo da komunizam i civilizacijski standardi teško idu zajedno. Pa je tako “paralelno” organiziran i prosvjed udruge “Ustani za slobodu” na zagrebačkom glavnom trgu. Prosvjednici su trubama pokušali nadglasati ili omesti molitvu. Što također nije ništa drugo doli – netolerancija, na što god se oni pozivali.

No meni je posebno sporno kad ljudi poput Katarine Peović i Arsena Bauka, koji su, da si ne lažemo, nostalgični za komunizmom, govore kako molitelji propagiraju “društveno opasne” i “retrogradne” ideje. Ne sjećam se kad su to pristojno odijevanje i čednost bili “društveno opasni”, pa i to da je muškarac moralni autoritet u svojoj obitelji. U svakom ljudskom društvu, obitelji, bilo čemu, postoji netko tko je autoritet, po prirodi toga što je čovjek “zoon politikon”.

Niti smatram da je pobačaj nešto moralno. Nije. Možemo govoriti o tome treba li biti legalan, ali njegova (ne)moralnost kao postupka nije naročito sporna, to jednostavno nije moralni čin, kao što to nije ni opijanje, promiskuitet ili pušenje trave – iako je sve navedeno posve legalno. No zato smatram da je komunizam kao takav, kao ideologija koja je pobila desetke, a vjerojatno i više od sto milijuna ljudi, koja je i civilizacijski i ekonomski uništila, pa i moralno, unazadila desetke država i nacija, izrazito društveno opasna ideja. I ekstremno retrogradna ideologija 19. stoljeća kojoj nema mjesta u 21. jer smo već prije više godina ustvrdili da vodi unatrag u svakom pogledu. I da ljudi koji ga zagovaraju nemaju nikakvo pravo braniti drugima da zastupaju bilo kakve svoje ideje.
Smatram da u demokracijama svatko ima pravo širiti bilo kakve ideje jer se kao društvo nikad nećemo dogovoriti o tome koje su “društveno opasne”. Tko u društvu ima pravo određivati što je “društveno opasno”? Zato su u civiliziranim državama oduvijek postojali principi, a oni koji su govorili što je “društveno opasno” do ne tako davno bili su smatrani antidemokratskim i anticivilizacijskim pojavama.

Njima smeta što muškarci mole za to da budu moralni autoriteti u svojim obiteljima jer smatraju da samo oni imaju pravo biti moralni autoriteti koji će svima određivati što jest, a što nije moralno. I to na temelju društveno-političke funkcije i ideološke pripadnosti, a ne autoriteta koji proizlazi iz ponašanja i odnosa prema drugima. Također smatram da su opasne ideje kakve zastupa Bauk, a to je da se nekomu smije ometati ili zabranjivati prosvjed jer ga većina građana ne podržava. To je jednostavno boljševizam kao takav. I to po definiciji istog. Ideja posve suprotna bilo čemu liberalnom. On kaže da se tri četvrtine Hrvata protive “ovakvom načinu izražavanja stavova”, pozivajući se na istraživanje javnog mnijenja. Tri četvrtine Hrvata se protive i mnogočemu što spada u “prava transrodnih osoba”, recimo, ali njihova je stvar hoće li prosvjedovati Zagrebom s mrkvom u stražnjici. Dok god djeca to ne moraju gledati. Isto tako, mislim da Bauk ne razumije neke stvari najbolje, da je malo previše ograničen svojom ideologijom da bi vidio širu sliku. Njemu je najapsurdnije na tom skupu bilo to što su završili pjesmom “Rajska djevo, kraljice Hrvata”, pa im predlaže da promijene tekst u “Rajska djevo, sluškinjo Hrvata”. Ne sjećam se da oni mole da žene budu sluškinje. A upravo to što se mole Majci Božjoj trebalo bi mu došapnuti da je njegova percepcija cijele stvari potpuno promašena i plod onog kako mali Ivica, žrtva propagande, vidi katolike. Kao ženomrsce i pedofile.
Ukratko: Dame i gospodo i osobe koje menstruiraju, zastupajte što vas volja i pustite druge da rade to isto. Pustite ih da mole. To je sloboda, to je liberalno, to je tolerancija. Ono što radite nije liberalno, nije tolerantno i nije legitimno u uređenim demokracijama, ako takve još igdje postoje.

BANETOV ENGLESKI
Za tremu se u školi dobivala jedinica

Ministar obrane posjetio je Ukrajinu i masno se izblamirao. Pokušao je govoriti na engleskom i rekao je da Hrvatska ima stav pored Ukrajine i da je mrtvački kovčeg da će Ukrajina pobijediti. Nije to ništa novo da hrvatski visoki dužnosnici ne znaju engleski, kao što ne znaju ništa ni o matematici, fizici, zemljopisu, znanosti ili bilo čemu što se uči u školi. Da su je uredno i marljivo pohađali, bili bi inženjeri, liječnici, pravnici, intelektualci, a ne političari. Politika je u Hrvatskoj za loše đake. Naročito ministarska mjesta. Vjerojatno je u opisu posla da budete neuki, oni učeni ipak biraju respektabilnije poslove. Uostalom, svi se sjećamo “Pipl mast trast as” i one HDZ-ove navodne profesorice engleskog koja engleski govori lošije od moje četverogodišnjakinje. Da je bila dobra u struci, vjerojatno nikad ne bi završila u politici.

Na pitanje je li u srednjoj školi bio na popravnom iz engleskog odgovorio je kako nije bitno iz kojeg je predmeta bio na popravnom jer to je bilo prije više od 30 godina. Dakle, iz nečeg je bio na popravnom. I nije se idućih 30 godina potrudio to nešto naučiti kako treba. I poklonili su mu ocjenu. A kad nekom poklonite ocjenu, taj će vjerojatno shvatiti da se u životu može švercati bez ikakvog znanja i dobiti stvari koje ne zaslužuje, pa će postati političar. Učitelji, ne poklanjajte ocjene! Tako, umjesto obrazovanih ljudi, stvarate političare! A to je najniži oblik života na planetu.
Bane je, kao pravi političar, ponosni HDZ-ovac, demantirao snimku u stilu “nije to što vidite i čujete” i rekao da je, dok je držao govor, imao “tremicu”. Za “tremicu” se nekad u školama dobivala jedinica, naravno, danas smo humani pa to više nije tako, zato škole proizvode male banožiće. 

A “tremica” ga je mučila i prošle godine, kad je Zoran Milanović rekao kako engleskim vlada na razini popravnog roka. Nije da je Milanović u krivu. Ali ponekad mi se čini da HDZ drži Baneta i povremeno ga pušta da kaže nešto glupo samo zato da živcira Milanovića i skreće mu pozornost s tajanstvenog A. P.-a i politike općenito. On mu je crvena krpa pred očima. Pa ga zaslijepi. I mora ga komentirati. Riječ je o distrakciji, Zorane! Klasična ratna varka! Da si bio u ratu, znao bi!

ZORAN PRAVEDNIK
Princip je isti, sve su ostalo nijanse

Milanović je žešći pravednik kad je riječ o HDZ-ovcima. Ne baš toliki kad je riječ o Sauchi, propalitetu iz njegovih redova: “Dabogda vašoj djeci tako sudili, evo Saucha ide u zatvor. Šutio sam par dana i nitko me ništa ne pita, ja ću ga prvi posjetiti u zatvoru jer me sud nije uvjerio da je bilo dokaza”, rekao je. Nekoliko puta je poručio: “Dabogda vama tako sudili, s takvim dokazima”. Znamo da mu je inače teško šutjeti.

“Koji su dokazi da je to učinio? Nikakvi. Za to dajem ruku u vatru. Tiče se mene jer mi je suradnik bio neki prizemni lopov. Dokaza nema, za ovu tajnicu ima itekako. Njegovo je samo nekakvo vještačenje njegova parafa, a sudili su mu na drugom stupnju baš Mrčela i Kos”, rekao je Milanović. “Kako je moguće da je dobio samo tri godine? Za pljačku? A tajnica je dobila 4 godine, više. Dao Bog da njima tako sudili”. Zanimljivo, to nitko nije proglasio mizoginijom. Kriva je tajnica. Ne njezin šef. Predmet je malo teško pogledati jer ga Vrhovni sud, iz nekih razloga, nije objavio. A možemo se nadati da ipak hoće jer je od interesa za javnost. I sam sudac u tom predmetu, Damir Kos, založio se za to. No koliko sam ja popratio suđenje, dokazi protiv Sauche prilično su konkretni.

Glavni dokaz USKOK-a na suđenju predstavljalo je grafološko vještačenje kojim je utvrđeno da je Saucha krivotvorio potpise savjetnika na dijelu putnih naloga preko kojih si je isplaćivao novac. Čovjek je, dakle, krao. To što je tajnica krala s njim ne čini ga poštenim. Istina, tih tristotinjak tisuća kuna koje je Saucha maznuo i onih pola milijuna koje je tajnica u Vladi potrošila na cipele, možda je sitniš čak i spram onog što malo verziraniji HDZ-ov načelnik općine mazne tijekom mandata samo na računima za janjetinu o trošku reprezentacije, ali svejedno je riječ o pljački. Princip je isti, sve su ostalo nijanse, rekao bi Đole. Milanović je propustio vjerojatno neponovljivu priliku da dokaže da je principijelan, da na lopove gleda kao na lopove, ne kao na “naše” lopove i HDZ-ove lopove. Istina, principijelnost već dulje nije na nekoj cijeni ni među novinarima ni među političarima, ali lijepo bi bilo vidjeti da još negdje postoji. Ovako, ostaje malo nejasno što je veliki “razmišljator” htio reći onim: “Dabogda vašoj djeci sudili s takvim dokazima”? Da dokazi nisu dovoljno dobri? Jači su nego u gotovo svim Sanaderovim slučajevima. Ili želi da se i novinarima / svima dogodi da je sud prema njima nekorektan? Ili samo ne poštuje sudske presude i rad DORH-a, što je malo čudan stav za nekoga komu je dužnost štititi Ustav i zakon? Milanoviću to nije prvo takvo proklizavanje, bilo je toga i u slučaju afere “Daj pet”, kad je isto tako mogao reći “dabogda i vašoj djeci tako poklanjali ocjene”. U svakom slučaju, njegova je vjerodostojnost kao “moralnog korektiva” HDZ-ove kleptokratske vlasti ozbiljno narušena, ne time što je Saucha krao, nego time što je Milanović stao na njegovu stranu. Lijepo je štititi svoje ljude, glupo je štititi ih kada to ne zaslužuju.

SELJAČKA HAJKA
Propalo je više od milijun eura i Todorić je slobodan

No ima nešto zanimljivije od Sauche, a na što se Milanović također osvrnuo. Kad je riječ o slučaju Todorić i propasti vještačenja, kaže da se radi o “zavjeri u kojoj je ulupan ogroman novac za koji nitko neće odgovarati”. “Nemam razloga Todorića ni braniti niti napadati, ali kako su ga tretirali od početka, to je bila obična seljačka hajka. Vidjeli smo da je DORH naručio vještačenje od konzultanata koji to nisu smjeli raditi. Na to je ulupano više od milijun eura. Sada znamo tko je doveo tog konzultanta, koja je veza s Borg grupom, čiji je prijatelj, gdje sada ti ljudi rade. To je zavjera. Propalo je više od milijun eura i Todorić je slobodan”, kaže predsjednik. Veli da je problem u Zakonu o odvjetništvu za koji kaže da je “staljinizam na steroidima”. Nemam ni ja razloga Todorića ni napadati ni braniti, a da je riječ o seljačkoj hajci, odnosno pohodu seljaka s vilama na Todorićev dvorac, pisao sam prije dosta godina. Dokaza, naravno, nema, teško da će ih ikad i biti, no tko je pokrenuo hajku na Todorića?

Upravo su ljudi bliski SDP-ovoj Vladi sijali žuč po portalima o lopovu Todoriću i još ga stavljali u tal s HDZ-om, iako je svatko imalo upućen znao o sprezi struktura povezanih i sa SDP-om i s HNS-om i Todorića. On možda nije bio SDP-ov, ali svakako nije bio ni HDZ-ov tajkun. HDZ je samo spretno uskočio u vagon s orkestrom, kojim je tada dirigirao Most, i iskoristio situaciju u kojoj se našla nelikvidna i prezadužena tvrtka, prigrabio je sebi, sklopio mutan i loš “deal” s američkim lešinarskim fondom na štetu RH, a na korist Borga, i sve pokušao natovariti Todoriću. Otkad Todorića više nema, Konzum, izgleda, odlično plaća blagajnice jer više nema napisa o tome, ne prodaje više uvoznu robu ni onu kojoj istječe roka trajanja i djelatnice više ne moraju čistiti snijeg pred dućanima. I sve je super i sve je za pet. I dobavljače plaćaju izdašno i na vrijeme. Bar je sada takva medijska slika. U redu, kašnjenja s plaćanjem su zasad manja kao i dug prema dobavljačima, no budimo realni – sve drugo je isto, s tim što se udio Konzuma u maloprodaji sve više smanjuje i uskoro će biti daleko iza Lidla, Kauflanda, pa čak i Spara.

TODORIĆEVI SNOVI
Draže nam je da susjedu crkne krava

Todorić pak živi u nekim svojim deluzijama o političkoj karijeri i priča kako je i dalje stvarni vlasnik Agrokora. Pravi vlasnici su uvijek oni čiji je novac – a to su bili vjerovnici. No da se radilo o svojevrsnoj zavjeri, svakako jest. Da su Amerikanci uskočili u priču (i masno zaradili!) da bi se izbacilo ruske banke iz igre, i to davno prije rata u Ukrajini, jest i to – i o tome sam davno pisao, cijela je stvar imala i međunarodnu političku pozadinu, proizvodnja hrane očito nije smjela u ruke ruskih banaka, bar što se Amerikanaca tiče. “No, koliko je prošlo godina otkako je pukla ta afera i otkako je on proglašen državnim neprijateljem? Što se dogodilo u tih šest godina? Predmet propada zbog nemara, hohštapleraja i idiotizma”, kaže Milanović koji dodaje da bi DORH trebao odgovarati za rezultate svoga rada.

Predmet propada jer ga zapravo – nije ni bilo. Blamaža s vještačenjem vrh je ledenog brijega. Lako je bilo Todorića, bogatog tajkuna koji je za kunu (i na zamolbu države koja nije znala što bi s njima!) preuzimao propale državne tvrtke pa kod banaka (ruskih!) posuđivao novac kako bi ih razvio i modernizirao, proglasiti državnim i narodnim neprijateljem. Ljudi koji žive u dvorcima nikad i nigdje nisu naročito omiljeni. Malo će teže biti cijelu operaciju obraniti pred sudom, a najteže će biti jednog dana objasniti javnosti zašto više ne postoji nekoć najperspektivnija hrvatska korporacija, jedina dovoljno velika da može ne samo konkurirati stranim lancima nego i plasirati na tržište hrvatske prehrambene proizvode – i ne samo na hrvatsko tržište nego i na ono regionalno. Ili mislite da s vremenom Jamnica, Ledo, Belje i ostali Agrokorovi brendovi neće postati samo markica na uvoznoj bofl robi koja bi joj trebala dati privid domaćeg proizvoda? A Milanović i HDZ će se i dalje kvačiti tko je kriv. Bitno je da Agrokor više ne predstavlja ništa ni u hrvatskim mjerilima. Ali to je Hrvatska: draže nam je da susjedu crkne krava nego da imamo gdje kupiti mlijeko. Osim od Nijemca.

PREDSTAVI JE KRAJ
Kad će Obersnel u Via Roma?

Nije novost da DORH po nalogu europskog tužiteljstva uhićuje po Hrvatskoj zbog muljanja s europskim fondovima. Novost je da u glavnoj ulozi nisu HDZ-ovci, nego najbliže suradnice dugogodišnjeg vladara Rijeke, Vojka Obersnela, koji i dalje vuče konce iz sjene u gradu u kojem je bio gradonačelnik još od Tuđmana pa donedavno. I novost je da mediji ne ističu u naslovima da je jedan od uhićenih, poduzetnik Horvat, član SDP-a, dok su ostali redom povezani s njim.

“Vjerojatno nas je prijavio netko u Rijeci, neka krtica. Ne znaju da smo mi dobročinitelji”, kaže Horvat. Rijetko se nađe izjava koja tako proturječi samoj sebi: u prvoj rečenici zapravo sve priznaje, u drugoj izvrće stvari naglavačke. Ono, ako smo i lopovi, ali to je za opće dobro i viši cilj. Pa za što su vas prijavili ako niste ništa muljali?! On kaže da nije povlačio veze, nego “lobirao”. Lobiranje s kovčegom novca zove se drukčije. A kaže i da nije član ni jedne stranke. Istodobno, slučajni predsjednik SDP-a, Veli Peđa, suspendirao mu je članstvo u SDP-u, u kojem “nije” još od devedesetih.
Bivši gradonačelnik Vojko Obersnel pak kaže da je iznenađen uhićenjima Miličević i Kukuljan: “Jedino što mogu reći jest da je riječ o mojim najbližim suradnicama, koje smatram vrlo ozbiljnima i odgovornima u tom poslu. Vjerujem da nisu ni na koji način bile uključene u nečasne radnje. Vjerujem i da će to istraga pokazati, i to čim prije”. Irena Miličević, dugogodišnja šefica riječkog komunalnog sustava, na to mjesto je došla 2000. godine, kad je gradonačelnikom Rijeke postao i Vojko Obersnel: oboje su na tim pozicijama proveli idućih više od 20 godina. Obersnel je u “političku mirovinu” otišao u lipnju 2021., a ona u siječnju iste godine. U tih 20 godina, ona je gradonačelniku Vojku Obersnelu bila jedna od najvažnijih suradnica.

Kad je 2010. podnesena kaznena prijava protiv Obersnela za “pogodovanje” Tržnicama, gdje je gradska blagajna oštećena za više od 80 milijuna kuna, također se uz njegovo pojavilo ime Irene Miličević, koja je bila suoptužena. Obi Va Konobi tada je uspješno eskivirao hrvatsko HDZ-SDP pravosuđe. Ovaj put, s EU-om za vratom, bit će teže.
Naime, nije da je on uvjeren u njihovu nevinost, nego se nada da im neće ništa dokazati, jer tada je on sljedeći. Obersnel iznenađen? Bez njega se više od dvadeset godina nije mogla ni kava popiti u kvartovskom kafiću na račun nekog poduzetnika, a da on to nije znao. A pogotovo njegovi bliski suradnici nisu mogli muljati s milijunima da on to ne zna. Pitanje je jedino hoće li se poput Plenkovića izvući na to da nije znao što mu najbliži suradnici rade ili će putem Via Roma. Nedovršeno ruglo od Galeba ionako više nitko ne spominje, a možda se netko sjeti pitati i kako je trošen novac i za taj projekt, kao i za sporno odlagalište otpada Mihačeva draga. Koje, naravno, još nije u funkciji iako je novac odavno nestao, a sudionici projekta su na putu za zatvor. U svakom slučaju, HDZ ima razloga za slavlje. Iako mi nešto govori da neće dugo proći dok Laura opet ne dohvati nekog njihova, pa će onda likovati SDP. I tako dok svi, ako Bog da, ne završe u zatvoru.

Izvor: 7Dnevno.hr

Izvorni autor: Marcel Holjevac/Foto: snimka zaslona/YouTube

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.