O tome sam govorio brojnim prijateljima posvuda po svijetu.

Običan, klasičan čovjek razmišlja na sljedeći način: ‘Sad pijem kavu, pa ću otići kod brijača, nakon toga ću otići na ručak, pa ću popodne prileći.’

Kvantni ne! Kvantna osoba ili post-kvantna – dakle, koja je svjesna – stalno osjeća vjerojatnosti u sebi, i to na sljedeći način: ‘Aha, danas sam se digao, hvala ti dragi Bože na lijepom danu, predivan je! Vodi me kroz dan!’

Čovjek komunicira s dragim Bogom u sebi, jer, naravno, dragi Bog je – s nama, u nama. I onda se osjeća vođen, kao lutka na (Božjem) koncu.

To su ti sinkroniciteti. I pojavljuje mu se na vratima poštar. Ooo, gospon poštar! A poštar donio nekakvu divnu poruku kojom se potpuno promijeni tijek događaja u ostatku dana.

Dakle, svaki idući tren spontano generira idući POZITIVAN i … Dakle, nema klasičnog, ”fiksnog” plana: sad ću kod brijača, pa u kino … Nego čovjek se pusti da ga nosi fluid vjerojatnosti pozitivnih intencija.

Na neki način, kao što bi rekli naši poljoprivrednici:˝E, pa odradit ću si sutrašnji dan po vremenskoj prognozi; ak’ mi je kiša bum si spaval, ak’ mi je lepi dan bum kosil žito.˝

To je donekle pojednostavljeno, ali otprilike daje predodžbu.

Zanimljivo: 'Yesterday' je pjesma 'izronila' u jutarnjem buđenju  ... objasnio sam ulogu raznih stanja svijesti u predavanjima, a pop-mediji imaju svoju verziju, no bitno jest: trebamo u svoj Duh istinski 'zaroniti'

Svatko može i mora dati najbolju verziju sebe kako bi SUTRA BILO BLAGOSLOVLJENO!