Na Općinskom sudu u Vinkovcima jučer je, gotovo godinu i pol nakon tragične prometne nesreće, započelo suđenje bivšem ministru obrane Mariju Banožiću. Suđenje koje je odgođeno više puta, a čiji je svaki korak pratio osjećaj da se pravda za poginulog Gorana Šarića i njegovu obitelj sustavno razvlači i relativizira.

Već prvi dan suđenja otvorio je brojna pitanja o moralu i obrazu Banožića i njegove odvjetnice Ksenije Vržine. Naime, obrana je iznijela tezu da je preminuli Goran Šarić bio “apsolutno nesposoban za vožnju”, da je bio pod utjecajem alkohola toliko da je “pitanje je li mogao upravljati vozilom” i da je “vjerojatno zaspao” za volanom. Uz to, odvjetnica je posebno naglasila da Šarić nije bio vezan sigurnosnim pojasom, iako je istovremeno poznato da ni sam Banožić u trenutku nesreće nije bio vezan.

Kako je moguće da se preminulog Šarića, koji se ne može braniti, sada optužuje za pijanstvo i nesposobnost, kada je iz svih dostupnih nalaza i svjedočenja jasno kako se nesreća dogodila? Prema optužnici i nalazima vještaka, Banožić je kobnog jutra, u uvjetima guste magle i smanjene vidljivosti, vozio neprilagođenom brzinom, pretjecao kamion te prešao na suprotnu stranu ceste, gdje je prednjim dijelom svog vozila udario u kombi kojim je upravljao Goran Šarić. Šarić je na mjestu preminuo, a Banožić je teško ozlijeđen.

Ključni svjedok, vozač kamiona Mirko Đalić iz Osijeka, u više je navrata opisao tijek nesreće: “Sumaglica, magla, klizava cesta, vidljivost na 200-300 metara. Ja sam se kretao prema Županji. U jednom trenutku, udara s lijeve strane...”. Đalić je za 24sata potvrdio da je Banožić pretjecao u vrlo rizičnim uvjetima, a obrana sada pokušava diskreditirati njegov iskaz tvrdeći da ga je mijenjao, iako se okolnosti nesreće u svim verzijama podudaraju – Banožić je pretjecao, prešao u suprotnu traku i izazvao sudar.

Neslužbeno se doznaje i da su liječnici u vinkovačkoj bolnici oklijevali izvaditi krv Banožiću odmah po prijemu, što ne bi bilo čudno s obzirom na njegov politički status i činjenicu da je tada bio ravnatelj HDZ-a. Iako je kasnije utvrđeno da je imao 0,21 promil alkohola u krvi, uzorci za službeno vještačenje uzeti su tek nekoliko sati kasnije u KBC-u Osijek, što baca dodatnu sumnju na cijeli postupak i otvara pitanje manipulacije dokazima.

Ovdje se ne može izbjeći pitanje: Koliko je puta u Vukovarsko-srijemskoj županiji HDZ-ovim dužnosnicima omogućeno da izbjegnu odgovornost zahvaljujući zaštiti stranačkih kolega? Tko to u Vinkovcima ima toliku moć da se, prema anonimnim izvorima iz bolnice, Banožića hitno prebacuje u Osijek – iako za to, prema anonimnim izvorima, nije bilo medicinske potrebe – samo da bi ga se zaštitilo od pritvaranja, što bi doživio svaki “običan” građanin nakon nesreće sa smrtnim ishodom?

Kako građani mogu vjerovati pravosuđu i institucijama kada vide da Banožića policija nije ni privela, dok se istovremeno na vinkovačkoj tržnici privede starica jer je prodavala nekoliko komada povrća? Kako da ljudi ne budu ogorčeni i ne razmišljaju o odlasku iz zemlje kad znaju da se obične ljude za sitnice brzo osuđuje, a moćnici ostaju zaštićeni?

Sudski proces, koji je trebao biti premješten u drugi grad zbog očitih veza i pritisaka, ostao je u Vinkovcima – gradu u kojemu su komentari građana na jučerašnje članke i izjave odvjetnice najbolji pokazatelj koliko je povjerenje u pravosuđe narušeno.

Na kraju, ostaje pitanje: što ovakvo suđenje i ovakvo bacanje blata na pokojnog Gorana Šarića znači za njegovu obitelj? Ne samo da su izgubili supruga i oca, već sada moraju gledati kako se njegov lik i djelo povlače po sudu i javnosti, kako bi se spasila politička karijera bivšeg ministra. Imaju li Banožić i njegova odvjetnica obraza kad su spremni sve svaliti na mrtvog čovjeka, dok istina o tragediji i dalje čeka pravdu?