21. svibnja 2024. Mira Gašljević podnosi nadležnim institucijama zahtjev za inkluzivnim dodatkom. Mira je invalid rada, više puta je operirana, ima autoimunu bolest jetre i nedavno dijagnosticirani rak pluća.
Živi u Sisku s mirovinom od 340 eura. Njezin suprug Marjan Gašljević također je u mirovini. Dragovoljac je Domovinskog rata s činom bojnika, ranjavan. Brine o ženi i redovito je vozi na terapije u Zagreb.
Inkluzivni dodatak je novčana naknada za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Uveden je 1. siječnja 2024. godine da ublaži dodatne troškove koje imaju osobe s invaliditetom kako bi ravnopravno sudjelovale u društvu.
20. siječnja 2025. Mira Gašljević šalje žalbu na šutnju institucija. Adresira je na Vladu, premijera Andreja Plenkovića i ministra socijalne skrbi Marina Piletića. Upozorava ih da više od pola godine nije dobila nikakvu informaciju o inkluzivnom dodatku. Zdravstveno stanje joj se pogoršava. Prima kemoterapije na Jordanovcu. Podsjeća na dijagnoze, propisane lijekove i pratnju koje ne može financirati skromnom mirovinom. Moli da se predmet riješi.
23. travnja 2025. Mirin suprug šalje žalbu Hrvatskom zavodu za socijalni rad. I on se obraća ministru Piletiću. Podsjeća ga da će uskoro godišnjica podnošenja zahtjeva njegove supruge za inkluzivnim dodatkom. Upozorava da je Mira trenutačno u bolnici u teškom stanju. Pita ga želi li čekati da umre. Sarkastično dodaje da očekuje čestitku za godišnjicu, ako je Mira doživi. Ispostava Zavoda za socijalnu skrb u Sisku obrađuje predmet i prosljeđuje žalbe središnjici i Zavodu za vještačenje, moleći da poduzmu aktivnosti u okviru svoje nadležnosti.
29. lipnja 2025. Mira Gašljević šalje zahtjev Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, moleći prijenosni koncentrator kisika. Mira je onkološki pacijent i ovisna je o medicinskom kisiku. Prijenosni uređaj joj treba jer mora putovati na kemoterapije i preglede u Zagreb. Moli novu doznaku jer je ranijoj istekao rok. Podsjeća da već 14 mjeseci čeka na odgovor o inkluzivnom dodatku. Zahtjev završava porukom: “U nadi da će i meni svanuti bar malo, lijepo Vas pozdravljam uz onu staru, dobru (iako nije izvorno hrvatska) uzrečicu: Đekna još nije umrla, a ka’će, ne znamo”.
2. srpnja 2025. Mira Gašljević šalje mail pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Piše da do danas nije dobila odgovor o statusu svojeg zahtjeva za inkluzivnim dodatkom.
“Postoji li nada da institucija Pravobranitelja za invalide učini nešto jer sam i sama invalid u invalidskoj mirovini, a s boleštinama koje su me sustigle ta invalidnost nemjerljivo je veća, pa uz mirovinu koju primam (340 eura) ostaje mi šansa samo da crknem za nečijim plotom, gladna i iznemogla kao napušteni pas i riješim institucije tzv. brige o meni. Lijep vam pozdrav, Mira Gašljević”, piše i poruku završava istim jetkim citatom o Đekni.
26. srpnja 2025. Mira Gašljević umire. Pet dana prije smrti dobila je prijenosni koncentrator za kisik. Nije dočekala odluku o inkluzivnom dodatku. Ni ona ni suprug nikad nisu dobili obavijest o stanju predmeta.

‘Pregazili nas kao pijanac šešir’
Nekoliko mjeseci kasnije razgovaramo s Marjanom Gašljevićem. Udovac provodi vrijeme s unučadi. Vodi ih u ribolov i uči o prirodi. Ustupio nam je mailove u kojima njegova žena praktički do zadnjeg dana moli pomoć. Država ga je, kaže, pregazila kao pijanac šešir.
“Ona je bila invalid rada. Operirala je karcinome kolona i zapešća. Ranije joj je dijagnosticirana autoimuna bolest jetre. Karcinom pluća otkriven je u rujnu 2023. Kad je donesen novi zakon, supruga je podnijela zahtjev za inkluzivnim dodatkom, procjenjujući da na njega ima pravo s obzirom na raniji status invalida i nove dijagnosticirane bolesti.
Do smrti se redovito liječila u Klinici za plućne bolesti Jordanovac u Zagrebu. Primila je četiri kemoterapije i nakon toga završila dva tjedna u sisačkoj bolnici na antibioticima. Zatim joj je određeno još šest kemoterapija s drugim lijekom. Primila je prvu i opet završila u Sisku, na oporavku. Primila je i drugu kemoterapiju. Pitala je zašto mora završiti u bolnici nakon svake.
U kojem labirintu je zapelo
Nakon pet dana, otišla je na kontrolu krvne slike. Njezina liječnica ju je nazvala i rekla joj da se hitno javi na objedinjeni hitni bolnički prijem. Javila se, smjestili su je na odjel i peti dan je preminula”, referira Gašljević. Ovdje je još smiren.
Od podnošenja zahtjeva za dodatak do Mirine smrti prošla su 432 dana. “Pisali smo Vladi i ministru. Saborskom Odboru za zdravstvo. Zastupnicama Ahmetović i Glasovac jer su tad galamile o inkluzivnom dodatku. Nismo dobili odgovor, osim od pravobranitelja koji je promptno reagirao i zatražio dokumentaciju od sisačkog Centra za socijalni rad.
Dalje informacije o statusu predmeta nisam dobio. Do danas. Od nikoga. Ministarstvo je sisačkoj referentici poslalo upit što je s predmetom, ali ne znam što im je odgovoreno, ni u kojem labirintu je zapelo”, priča Gašljević.

Nakon smrti nema naknade
Opisuje situaciju s HZZO-om, s kojim je imao posla tijekom ženinih terapija. Bio joj je prijevoz i pratnja te je imao pravo na naknadu troškova. “Svaki put kad sam je vozio, ispunjavao sam i predavao putni nalog. Nije to velik novac. Kad je preminula, pozvali su me iz HZZO-a da odjavim dopunsko osiguranje. Učinio sam to i predao putni nalog. Referentica mi je rekla da nemam pravo na njega jer je preminula. Nisu preuzeli nalog. Zgužvao sam ga i bacio u koš”, ogorčen je Mirin udovac.
HZZO u službenom odgovoru Telegramu navodi da je zadnji zahtjev za naknadom troškova predan u siječnju te su troškovi tad isplaćeni. Nakon toga nemaju evidentiranih drugih zahtjeva. Citiraju članak zakona u kojem se navodi da se prava i obveze osiguranih osoba ne mogu prenositi ni nasljeđivati.
Iznimka su novčana primanja koja su dospjela za isplatu, a ostala su neisplaćena zbog smrti. Ona se mogu naslijediti. Ovdje to nije bio slučaj. Marjan je donio nalog nakon smrti žene koju je dotad vozio na terapije i u HZZO-u kažu da ne postoji pravna osnova za povrat troškova prijevoza “za navedenu pokojnu osiguranu osobu”.

‘Ovo nije država za koju sam se žrtvovao’
“Primam mirovinu po osnovi 42 godine radnog staža. Supruga je primala invalidsku mirovinu. To nam je prije bolesti bilo dovoljno za normalan umirovljenički život. Financijski su nas bacili na koljena, ali ne očekujem od nikoga ništa.
Poražavajuće je što ovo nije država za koju sam se žrtvovao. U kolovozu 1991. sam zarobljen, u rujnu sam ranjen, u prosincu drugi put ranjen. Svaki put sam se vraćao natrag u svoju jedinicu. Specifične sam struke, časnik veze, i ona je bila nužna za stvaranje Hrvatske vojske. Smatrao sam da nije u redu da tad idem u mirovinu, jer sam bio potreban. Imam apneju, PTSP dijagnosticiran još devedesetih, slomljen sternum i još neke fizičke ozljede koje su zacijelile. Ta priča je završila kao i rat”, govori Gašljević.
Udovac se teško nosi sa sadašnjim okolnostima. Priča o okršajima sa strankom na vlasti, istom strankom čiji je član od prvog dana, o kritičkim kolumnama koje je pisao za lokalne medije i prijetnjama nakon objava. Priča o ženi, spominje fotografiju na kojoj se vidi kako ga ispraća u rat. Kaže da su jedno drugom bili potpora cijelog života. Plače.

Muž pokojne nema prava
Hrvatski zavod za socijalni rad u službenom odgovoru Telegramu pojašnjava da su prava u sustavu socijalne skrbi – pa tako i pravo na inkluzivni dodatak – osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati. Ministarstvo smo pitali ima li Gašljević pravo na retroaktivnu isplatu naknade koja bi pokrila razdoblje u kojem je pokojna Mira uzaludno čekala rješenje. Nema. Čak ni ako je zahtjev pravodobno podnesen.
“Dospjele novčane naknade koje su bile priznate korisniku, a nisu mu isplaćene do smrti, nasljeđuju nasljednici korisnika. Ako osoba premine, a ranije nije zaprimila rješenje o priznavanju prava, ono postaje ništavno, budući da je rješenje izvršno tek kad ga korisnik, kojem je priznato pravo, osobno preuzme”, poručuju.
“Korisnik” Mira Gašljević nikad nije preuzela svoje rješenje. Odluka nije donesena. Zašto?
Ravnopravnost u društvu
“Korisnici koji prvi put podnose zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak moraju se uputiti na vještačenje u Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom kako bi se utvrdio stupanj oštećenja zdravlja”, kažu iz Zavoda. Mira Gašljević je imala autoimunu bolest jetre i karcinom pluća. Živjela je na kisiku, čekajući 432 dana na povratnu informaciju, čak i nakon što ju je sisačka ispostava Zavoda za socijalni rad uputila na vještačenje i zamolila nadležne da odrade svoj posao.

“Završetak upravnog postupka moguć je tek nakon što Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dostavi nalaz i mišljenje koji predstavlja ključni dokument za donošenje konačne odluke o priznavanju prava kao i razinu potpore koju će korisnik prava ostvarivati. Trajanje cjelokupnog postupka, od podnošenja zahtjeva do donošenja rješenja, prvenstveno ovisi o vremenu potrebnom za provođenje vještačenja”, glasi nastavak suhoparnog odgovora.
Detalje o konkretnom slučaju Mire Gašljević, kažu, nisu u mogućnosti iznositi zbog zaštite prava na privatnost, načela tajnosti i zaštite osobnih podataka. Nisu odgovorili na pitanja koliko je još sličnih neriješenih zahtjeva i postoji li procedura za obavještavanje obitelji u slučaju smrti. Ali podsjetili su da je inkluzivni dodatak uveden s ciljem ublažavanja dodatnih troškova koje osobe s invaliditetom imaju kako bi ravnopravno sudjelovale u društvu.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.