Sutra obilježavamo 33. godišnjicu međunarodnog priznanja Hrvatske

Sutra, 15. siječnja, Hrvatska slavi 33 godine od međunarodnog priznanja, jednog od najvažnijih trenutaka u svojoj povijesti.

Dana 15. siječnja 1992. godine, članice tadašnje Europske zajednice formalno su priznale Hrvatsku kao neovisnu i suverenu državu, čime je potvrđena njezina samostalnost nakon proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. godine.

Diplomatski put prema priznanju

Na isti dan, Njemačka je uspostavila diplomatske odnose s Hrvatskom, čime je započela faza intenzivnih diplomatskih aktivnosti. Taj proces bio je rezultat složenih međunarodnih okolnosti, uključujući raspad bivše Jugoslavije i agresiju na Hrvatsku.

Vatikan i Njemačka bili su među ključnim podržavateljima Hrvatske. Vatikan je već 3. listopada 1991. godine najavio inicijativu za međunarodno priznanje Hrvatske, a papa Ivan Pavao II. osobno se zalagao za taj cilj. Islanđani su prvi formalno priznali Hrvatsku 19. prosinca 1991. godine, nakon čega su mnoge druge zemlje slijedile njihov primjer.

Dana 15. siječnja 1992., Hrvatsku su priznale Italija, Švedska, Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska, što je označilo ključni trenutak u međunarodnom prihvaćanju naše države.

Uspjesi i izazovi

Do kraja siječnja 1992. godine, Hrvatska je dobila priznanje od 44 zemlje. U narednim mjesecima i godinama, pridružile su se i druge velike sile, poput Rusije (veljača 1992.), Japana (ožujak 1992.), SAD-a (travanj 1992.) i Indije (svibanj 1992.). Do završetka Domovinskog rata 1995. godine, Hrvatsku su priznale 124 zemlje.

Ipak, postojale su i brojne prepreke. Normalizacija odnosa s bivšom Jugoslavijom bila je postignuta tek 23. kolovoza 1996. godine, kada je potpisan Sporazum o uzajamnom priznanju.

Tko još nije priznao Hrvatsku?

Unatoč međunarodnim uspjesima, četiri zemlje do danas nisu priznale Hrvatsku: Butan, Liberija, Niger i Tonga. Svaka od ovih zemalja ima specifične razloge:

• Butan je mala i izolirana država u Himalajama s ograničenom diplomatskom aktivnošću.
• Liberija još uvijek nosi posljedice građanskog rata koji je destabilizirao zemlju tijekom 1990-ih.
• Niger, frankofona zemlja u Africi s velikom populacijom, suočava se s vlastitim unutarnjim problemima.
• Tonga, otočna država u Pacifiku, nema razvijene diplomatske odnose s većinom europskih zemalja.

Ovi primjeri pokazuju da, iako priznanje Hrvatske još nije univerzalno, napredak je moguć. Primjerice, Somalija je priznala Hrvatsku tek 2022., dok su Srednjoafrička Republika i Togo to učinile 2023. godine.

Povijest koja obvezuje

Godišnjica međunarodnog priznanja prilika je za prisjećanje na diplomatske napore i žrtve u Domovinskom ratu, ali i za osvrt na izazove koji još uvijek postoje. Hrvatska danas uživa stabilan međunarodni položaj, no uvijek postoji prostor za jačanje diplomatskih veza i povećanje svoje globalne prepoznatljivosti.