Sveta Veronika – priča o hrabroj ženi s Golgote

Jedna od najsvjetlijih u povijesti svijeta je ona koju danas slavimo: sveta Veronika, hrabra žena koja je Isusu u najtežim trenucima života kada su ga se svi odrekli hrabro pružila rubac da obriše svoje popljuvano i izranjeno lice. Time je Gospodin dobio na svom preteškom križnom putu osim fizičke i duhovnu utjehu čina ljubavi iz ruku mlade Izraelke.

Veronikin rubac se čuva u samostanu Manoppello u Apeninima, a na njemu su čudesno zabilježene crte sa Isusovog lica. Papa Benedikt XVI bio je prvi poglavar Crkve koji je posjetio taj samostan i kleknuo pred relikvijom.

Rubac je veličine 17 puta 24 centimetra, a prema legendi, hrabra Židovka imenom Veronika obrisala je Isusu čelo dok je nosio težak križ na leđima ulicama Jeruzalema do mjesta smaknuća Golgote – Lubanjskog mjesta.

Veronika se ne spominje u Bibliji već u apokrifnom spisu o Kristovom životu zvanom Djela Pilatova. U Italiji Veronikin rubac štuju barem od 12. stoljeća. Za rubac mnogi drže da posjeduje svojstvo iscjeljenja, a u svim vremenima se smatralo čudesnim što se Kristovo lice može vidjeti samo pod određenim kutovima.

Rubac se do 1608. nalazio u Vatikanu ali je nestao tijekom radova obnove. Legenda kaže da ju je žena jednog vojnika prodala plemiću u zamjenu za slobodu svog muža, a plemić je platno potom darovao kapucinima.

Diveći se vjeri Hrvata katolika spominje ga i veliki Dante u Danteovoj Božanstvenoj komediji: “Ko’ čovjek možda iz Hrvatske, koji/Veroniku nam vidjet došao je/da pred tom slavom starodavnom stoji/zabezeknut, a misli mu se roje:/Gospodine moj, Isukrste Bože,/takvo je dakle bilo lice tvoje?”