13.svibnja 1920.godine rođen je Miroslav Bulešić, veliki istarski sin koji je najviše ljubio svoj narod i Boga, svoju Katoličku vjeru i Crkvu.

Divljački je ubijen od novovjekih barbara, komunista, bezbožnika, koji sebe nazivaju naprednima i antifašistima. A Miroslav Bulešić nije bio ni vojnik, ni fašista, bio je svećenik, koji nikome nije nikada naudio, koji je svakom čovjeku podijelio sakramente;

“Ja sam katolički svećenik i podjeliti ću svete sakramente svima koji ih zatraže i Hrvatu i Njemcu i Talijanu” znao je govoriti.

Velika mržnja koja je toliko snažna  da je tražila ljudsku krv, usađena je  komunističkom ideologijom u svijest ljudi, koji u svojoj zaluđenosti izgube svaku ljudskost i po njima  neistomišljenici nemaju pravo na život. U toj svojoj zaslijepljenosti uzimaju si pravo da odlučuju o životu i smrti svih koji nisu po njihovoj mjeri. To je toliko duboko usađeno u njihovu komunističku indoktriniranost  da i danas poslije 75 godina, doživimo da jedan zastupnik u Hrvatskom Saboru izjavi;

„Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika!“

“Ne znam zašto ga biskup već nije poslao u Kongo jer tamo spada”, rekao je Stazić i upitao zašto se privremeno, u vrijeme koronakrize, ne suspendiraju Vatikanski ugovori za koje država izdvaja milijardu kuna na godinu. Na sve to reagirao je i teolog i saborski zastupnik iz redova MOST nezavisnih lista.

“Nenad Stazić bi neposlušne svećenike slao u Kongo po kazni! Ne zna Nenad da je biti misionar u Crkvi čast i služenje, a ne kazna. Hrvatski misionari u Kongu hrane i školuju tisuće gladne djece! Napreduje Nenad, samo on to ne zna!