Tajni plan za gašenje VSOA-e: Nakon ubojice s Pantovčaka i provale u vojarnu slijedi im kritičan događaj

Politički nalog

VSOA je inače oformljena u kolovozu 2006. kao sljednica Vojne sigurnosne agencije, a njezina temeljna uloga i djelokrug rada proizlaze iz Strategije nacionalne sigurnosti i Strategije obrane te godišnjih smjernica za rad sigurnosno-obavještajnih agencija i zakona koji regulira njihov rad. Ovlaštena je za prikupljanje vojno-obavještajnih podataka te zadužena za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost djelatnika MORH-a i pripadnika Oružanih snaga, dakle za sve što se trebalo poduzeti kako ne bi došlo do incidenta poput onih u Udbini i Počasnoj bojni.

U tom pogledu VSOA očito nije poduzela ništa, a upućeni u njezino funkcioniranje tvrde da je ta agencija, koja je od 2009. bila posve samostalna u provedbi svih vojno-operativnih mjera, trenutno potpuno uništena, dijelom i zbog toga što je raspušten kadar koji ju je izgradio u Domovinskom ratu. Dio krivnje za urušavanje agencije snose i bivši ravnatelji Zdravko Klanac i Ivica Kinder, koji su VSOA-u kadrovski potpuno uništili. Novog ravnatelja Turkalja dio vojnih obavještajaca smatra potkapacitiranim i needuciranim, što doprinosi tezama o mogućem gašenju agencije u ovom obliku. VSOA se inače značajno angažirala u internoj istrazi u sklopu koje je Anušićeva suradnica Iva Puljić Šego ostala bez NATO-ova sigurnosnog certifikata, i to navodno zato što je novinarima odavala zaštićene podatke o vremenu i mjestu slijetanja vojnog helikoptera kojim je predsjednik Milanović s Hvara putovao u Zagreb. Zanimljivo je da ta ista VSOA-a, a onda i Milanović, ni riječju nisu reagirali na Anušićevo priznanje da je on taj koji je informacije o predsjednikovim letovima iznio u javnost. Upućeni u odnose između VSOA-e i Milanovića kažu kako on na tu agenciju ima utjecaja preko savjetnika za nacionalnu sigurnost Dragana Lozančića, preko kojega navodno s Pantovčaka i jest izvršen pritisak na agenciju zbog odavanja podataka o predsjednikovim letovima, čime se ciljalo na Puljić Šego koju je VSOA navodno istraživala po političkom nalogu.

Oni koji unutar VSOA-e djeluju ispod glasa priznaju kako je ta Agencija godinama podijeljena na “vaše i naše”, odnosno na Milanovićeve i HDZ-ove kadrove. Te su podjele vidljive i u cijelom Ministarstvu obrane, pa i u Hrvatskoj vojsci.

Postojan utjecaj

Trenutno je na čelu VSOA-e Ivan Turkalj, prvi časnik iz JNA koji od 1991. upravlja tom tajnom službom. O njemu unutar službe govore kao o dobrom trupnom oficiru i poštenom čovjeku koji nije dorastao kontraobavještajnim zahtjevima. To ipak nije bilo zapreka njegovu imenovanju na čelnu poziciju u VSOA-i, za što se navodno zauzeo ministar branitelja Tomo Medved. Turkalj, šuška se, nije po volji Anušiću, ali njemu su, kada je o kadroviranju riječ, ruke dobrim dijelom vezane i zbog poljuljanih odnosa s premijerom Plenkovićem, koji je Anušića spriječio da s čela ZTC-a smijeni Ivicu Vidovića pa su male šanse da bi uvažio njegov eventualni zahtjev za Turkaljevu smjenu.

Nedvojbeno je da VSOA-ini problemi počeli mnogo prije nego što je u nju došao Turkalj. Još je 2009., za ulazak u NATO Hrvatskoj vojsci postavljen uvjet da se riješi svih djelatnih osoba koje pripadaju dragovoljačko-braniteljskom korpusu, čime je bivši predsjednik Stjepan Mesić postao bog i batina kadrovske politike u MORH-u. Taj utjecaj navodno se održao do danas, neovisno o tome tko je na poziciji predsjednika države. U HV-u je još navodno prisutan i utjecaj osoba iz bivšeg režima – KOS-a i JNA – zbog čega je Hrvatska vojska i danas u rukama kadrova zloglasne Udbe koji su prisegu dali JNA i Beogradu, a onda došli u poziciju da konkuriraju za najvažnije dužnosti u HV-u. VSOA-a je, tvrde upućeni, leglo dobro umreženih kadrova udbaša Josipa Perkovića.
Da afere u VSOA-i traju već dugo, potvrdio je krajem prošle godine i njezin Stegovno-disciplinski sud, koji je izrekao kaznu petorici djelatnika te agencije zbog lažiranja troškova i nenamjenskog trošenja iznosa koji su dobivali za vojne misije.

Blage kazne

Tako su nenamjenski potrošena dva milijuna kuna, zbog čega je Milanović pokrenuo smjenu tadašnjeg ravnatelja VSOA-e, generala Ivice Kindera. Prema dostupnim informacijama, jedan je djelatnik kažnjen dvogodišnjim nenapredovanjem u službi, dvojici je na tri mjeseca smanjena plaća za deset posto, dok je peti djelatnik kažnjen tek s opomenom. I na tu kaznu reagirali su nezadovoljnici unutar VSOA-e, tvrdeći da su one skandalozno male s obzirom na pronevjeru tešku dva milijuna kuna. Spornim se smatralo i to što petorici okrivljenih nije ni naloženo vraćanje novca, a osim toga, svi su i dalje ostali raditi u VSOA-i.

Istragu o tome provodio je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, a utvrđeno je da je čak 15 pripadnika VSOA-e snosilo razne vrste odgovornosti u ovom slučaju. Među njima je i bivši ravnatelj, general Kinder. Unatoč tomu, sud je stegovni postupak proveo protiv samo petorice zaposlenika VSOA-e. Po kojem su kriteriju odabrana baš ta petorica, javnosti do danas nije objašnjeno. Pojedinosti nisu objašnjene ni ostalima u VSOA-i, u kojoj i danas postoje sumnje da su i blage kazne povezane s namjerom da se cijeli slučaj zataška. Primjera radi, pomoćnik bivšeg ravnatelja Kindera koji je kažnjen s dvije godine nenapredovanja u tom je trenutku ionako bio pred mirovinom, a nije ni imao uvjeta za napredovanje pa ga kazna nije osobito pogodila. Desetpostotno smanjenje plaće na rok od tri mjeseca za takvo nedjelo apsurdno je jer ne treba zaboraviti da su zbog sličnog slučaja bivši ravnatelj VSOA-e Darko Grdić i njegov zamjenik Ognjen Preost smijenjeni s dužnosti i osuđeni na zatvorske kazne.