Tanja Belobrajdić otkrila kako nastaju njezini tekstovi: 'Dugujemo im neizmjernu zahvalnost'

'NIJEDNU PRIČU NISAM NAPISALA BEZ SUGLASNOSTI OBITELJI'

U HRT-ovoj emisiji "Veterani mira" u gostovala je braniteljica i spisateljica te kolumnistica portala Direktno Tanja Belobrajdić.

"Veterani mira"podsjetio je na prvi oružani sukob u Domovinskom ratu koji se dogodio u Pakracu 01. ožujka 1991. godine kao i na osnutak 101. bosansko-brodske brigade HVO-a u ožujku 1992.

"Moram priznati da me ovaj prilog baš dirnuo rekla je i osvrnula se na jednu od prvih većih priča koje sam radila. Zašto kažem većih? I ja sam kroz to pitanje evaluirala. Kada bih ponovno pisala prve svoje priče, možda bih ih napisala na jedan drugčiji način", rekla je. Objasnila je i proces realizacije svojih tekstova.

Kako nastaju tekstovi?

"Važno je reći da ja pišem priče o poginulim i nestalim braniteljima Vukovara neovisno o postrojbi s kojom su možda došli u Vukovar ili dragovoljcima ili pak samim Vukovarcima. Tko te priče prati lako će utvrditi da su Vukovar branili branitelji iz gotovo svih dijelova Hrvatske pa i šire pa im mi za to dugujemo jednu neizmjernu zahvalnost što su branili Vukovar i tako branili Hrvatsku", rekla je. Dodala je kako su joj teme predlagali ili suborci ili članovi obitelji. 

"Proces prikupljanja podataka je težak proces s obzirom na odmak od 30 godina. Istaknula je kako za jedan tekst obavi namanje 20 telefonskih razgovora. Prvo moraš pronaći članove obitelji, to je jedan težak posao. Čak sam se znala  obraćati i za pomoć putem društvenih mreža. Jedan primjer za to je Božo Bionda iz sela kod Slunja. U jednu bikersku grupu s tog područja sam poslala upit i javio mi se jedan njegov rođak koji me uputio na njegovu sestru", otkrila je kolumnistica portala Direktno. Važno je doći do članova obitelji Nijednu priču nisam napisala bez suglasnosti. Bilo bi mi jako strašno da netko otvori portal i vidi da nešto piše o njihovim najmilijima, a da oni nisu nešto upitani ili da na to nisu spremni istaknula je Tanja.