Thompson prelomio i objavio intervju koji su Nijemci zabranili: ‘Uporno su me molili, a onda zaokret’

Na Facebook profilu Marka Perkovića Thompsona osvanula je objava u kojoj popularni hrvatski glazbenik proziva njemačke medije zbog, kako tvrdi, cenzure. Thompson je podijelio intervju koji je dao uglednom Frankfurter Allgemeine Zeitungu (FAZ), ali koji, unatoč autorizaciji, nikada nije objavljen.

U razgovoru s novinarima FAZ-a, Thompson je govorio o svom djetinjstvu u Čavoglavama, obiteljskom životu i odrastanju u tadašnjoj Jugoslaviji. Prisjetio se teških vremena kada mu je otac bio gastarbajter u Njemačkoj, dok je majka ostala u Hrvatskoj brinući se o obitelji. Istaknuo je i represiju komunističkog režima, navodeći kako je njegov otac završio u zatvoru zbog pjevanja domoljubnih pjesama.

Pjevač je opisao kako je u njegovom selu crkva imala ključnu ulogu u očuvanju vjere i nacionalnog identiteta, unatoč tadašnjim pritiscima vlasti. Također je otkrio da nosi medaljon svetog Benedikta, što za njega simbolizira povezanost Hrvata s kršćanstvom, te naglasio kako mu je vjera pomogla da izdrži pritiske i nepravde tijekom svoje karijere.

Intervju je obuhvatio i pitanja o njegovu osobnom duhovnom putu, životu u Splitu, odnosu prema Zagrebu te odgoju djece u duhu kršćanskih vrijednosti. Thompsonova objava završava pitanjem zašto intervju nikada nije ugledao svjetlo dana, ostavljajući javnosti da sama prosudi motive njemačkog medija.

“Ovih su se dana pojedini Njemački mediji raspisali o liku i djelu MPT-a. To nas je podsjetilo na jedne njihove novine koje su uporno mjesecima molili Thompsona za intervju, a kad im je napokon dao, autorizirao ga, te iste novine su ga zabranile. Zašto taj intervju nisu objavili ostavljamo Vama na prosudbu. Klikom na donji link pročitajte Thompsonu postavljena pitanja od strane novinara Frankfurter Allgemeine Zeitung i njegove odgovore”, stoji u objavi.

Sporni intervju

FAZ: Gospodine Perković, možete li najprije kratko ispričati o Vašem podrijetlu i obitelji?

U mojim dokumentima stoji 1. siječnja 1967. kao datum moga rođenja zato što je tada bilo uobičajeno da djecu koja su bila rođena krajem godine upisuju u idućoj kalendarskoj godini. Razlozi za to su da obaveze koje će djeca (škola, vojska…) imati kroz život dođu što kasnije jer jedna godina puno znači u njihovom sazrijevanju, tjelesnoj i mentalnoj snazi za nadolazeće životne obaveze.

FAZ: Vaš otac bio je gastarbajter u Mönchengladbach-u, je li to točno?

FAZ: A Vaš otac, je li on povremeno dolazio doma iz Njemačke?

MPT: Da, otac bi dolazio kući nekoliko puta godišnje i njegov rad u tuđini nas je vadio iz teškog siromaštva pa smo tako stvarali bolje uvjete za život, sagradili kuću i živjeli u boljim uvjetima.

FAZ: Je li se vaša obitelj osjećala kao da živite u okupiranoj zemlji Hrvatskoj?

MPT: Naravno da jeste jer komunizam je bio takav sustav koji je bio nemilosrdan za sve one kojima se nije sviđao. Svi koji su mu prkosili ili se bilo kako suprotstavljali završavali su u zatvoru te bili maltretirani i zlostavljani. Tada krivo izgovorena riječ ljude je dolazila glave. Pa tako je i moj otac prigodom jednog dolaska iz Njemačke sa svojim prijateljima zapjevao jednu domoljubnu pjesmu te zbog toga završio u zatvoru. Oduzeta mu je putovnica i izgubio je posao, naknadno mu je vraćena te je ponovno otišao na rad u Njemačku. U to vrijeme nije bilo moguće napredovati i razvijati se u bilo kojoj grani društva za sve one koji nisu bili podobni. Dok smo bili maloljetni naši roditelji i stariji su vrlo malo pričali o stanju i prošlosti jer su se bojali. Čuvali su nas od sistema i strogo pazili što pričaju ispred nas jer su se bojali izložiti nas represijama sistema koje su bile nemilosrdne prema svakom “potencijalnom rušitelju Jugoslavije”. Međutim, u školi je malo tko od nas djece vjerovao u tu Jugoslavensku priču upravo radi osluškivanja priča naših starijih i upijanja onoga što je ostalo između redaka ne izgovoreno. Naši roditelji i stariji su nas na svaki način gledali zaštititi i maknuti od komunističke ideologije.

FAZ: Vi ste kao dijete sigurno bili Titov pionir?

MPT: Da, naravno, svi su morali biti pioniri i položiti pionirsku zakletvu, tu nije bilo izbora kao i služenje u jugoslavenskoj vojsci. U tim godinama djeca nisu znala što je to pionir i što im se to nameće ali naši stariji su dobro znali međutim nisu se smjeli suprotstavljati jer bih to bilo pogubno za svakoga tko bi pokušao djecu odvraćati od pionirske zakletve.

FAZ: Tada, kad ste ovdje odrastali, je li ovdje bila crkva gdje sada stoji nova velika?

MPT: Ne, tu u Čavoglavama nije bilo crkve. Ovu crkvu smo sagradili prije 15-tak godina. Za vrijeme komunizma u ovom kraju nije sagrađena ni jedna crkva ako nećemo računati na mauzolej Ivana Meštrovića.

Mi smo odlazili u našu župnu crkvu sv.Ilija u susjednom selu Kljacima, koja je sagrađena početkom 19 stoljeća.

Crkva za ovaj kraj i ovaj narod nije bila samo duhovna okrjepa nego i čuvar naših temeljnih vrijednosti kao što su Bog, Obitelj i Hrvatska domovina.

FAZ: Zar vam nije škodilo ići u crkvu?

MPT: Komunisti su crkvu držali za svoga neprijatelja i poprijeko gledali svakoga tko je išao u crkvu. Bez obzira na takav pritisak djeca su krštena u crkvi i većina djece iz ovoga kraja su išla na vjeronauk u crkvu jer vjeronauka u školama naravno nije bilo. Sjećam se učitelja koji su u školi tjerali djecu na skidanje lančića s križem koje su imali oko svoga vrata i maltretiranjem svakoga tko je isticao svoju vjeru.

Moja obitelj je išla u crkvu i svi smo kršteni međutim ima nekih iz drugih obitelji koji su bili kršteni potajno jer su im članovi obitelji bili u komunističkoj partiji.

FAZ: Koji je vaš najdraži lik u Bibliji osim Isusa?

MPT: Moj najdraži lik? U Bibliji? Hm, ima ih mnogo. Mislite na cijelu Bibliju ili samo Novi zavjet?

FAZ: Nije važno. Samo bih htio znati postoji li biblijski lik koji ju je posebno impresionirao kao dijete ili još uvijek jest.

MPT: Ivan Krstitelj, evo on mi je sada pao na pamet, Da, Ivan Krstitelj, glasnik nade, Isusovi apostoli i Marija, Isusova majka koja je također ostavila duboki trag u hrvatskom narodu koji je od milja zove kraljicom Hrvata.

Ja nosim medaljon svetog Benedikta oko svoga vrata kao simbol povezanosti Hrvata s kršćanstvom. Naime, red sv. oca Benedikta je snažna veza kršćanstva s hrvatskim narodom. Sv. otac Benedikt je zaštitnik Europe upravo radi dubokog traga vjere koju je ostavio na našem kontinentu. Sv. otac Benedikt je jedan od najvećih egzorcista i inicijali na medalji koju ja nosim oko vrata je snažna molitva koja je upravo njegov zagovor za svakoga koji ju nosi i vjeruje u tu molitvu. Ja sam još snažnije povjerovao 2000-te godine kada sam doživio promjenu i taj duboki i istinski osjećaj pripadnosti Bogu Isusu Kristu koji i danas osjećam, a na to me uvijek podsjeti medaljon sv. Benedikta kojeg nosim oko vrata još od te 2000. godine. Taj duboki i istinski osjećaj vjere me je učinio boljim čovjekom i moj smisao života je upotpunjeniji i nastojim ga ugraditi upravo i u pjesme kojima težim promicati i ljubav prema Bogu kao najvećoj vrednoti u našem životu. Danas nakon 20 godina burnog i uzburkanog života te velikih pritisaka, nepravdi i kleveta, mogu reci da me je vjera sačuvala. Na tim temeljima vjere nastojim odgajati svoju djecu i ako uspijem ugraditi vjeru u njihove živote moći ću reci da sam uspio jer s jakom vjerom u Isusa Krista moći će sigurnije i hrabrije kročiti kroz život i pronaći onaj pravi istinski smisao života.

FAZ: Danas živite u Splitu, a ne u Zagrebu, je li to točno?

MPT: Da. Do prije nekoliko godina živio sam sa svojom Obitelji u Zagrebu. Tu u Splitu volim živjeti, lijepi je grad i klima je dobra. Najviše rodbine imam tu i blizo su mi Čavoglave u koje rado s Obitelji odem vikendom. Volim Zagreb i bilo nam je lijepo u njemu živjeti. Imamo lijepe uspomene na Zagreb, a i djeca su mi se u njemu rodila, osim mlađega sina koji se rodio u Kanadi.

FAZ: Zašto u Kanadi?

MPT: Moja supruga je Hrvatica rođena u Kanadi i njena ostala Obitelj i danas živi u Kanadi, dosta je ostala vezana sa svojom Obitelji, što je lijepo. Htjeli smo malo promijeniti sredinu, a i pomoć njenih roditelja joj je bila bitna s’obzirom da je bila mlada mama. Tada smo imali jedno dijete i radi povezanosti sa svojom obitelji i pomoći koja joj je bila potrebna, njena želja je bila roditi naše drugo dijete u Kanadi.

Tako smo otišli u Kanadu, ali samo na kratko, otprilike mjesec dana.

FAZ: Idemo na vašu glazbu. Gdje ste u jednostavnom selu u dalmatinskom zaleđu naučili čitati note i svirati glazbeni instrument?

MPT: Nisam školovani glazbenik i nisam pohađao glazbenu školu. Sva glazba koju sam napravio je samo iz sluha i osjećaja za glazbu. Završio sam ugostiteljsku školu, a glazba je bila moj hobi. Svaki instrument koji bi mi došao u ruke, ja bih ga relativno brzo naučio svirati pa tako i gitaru koja mi je bila, a i ostala meni najdraži instrument. Učio bih gledajući druge i uporno vježbao. Relativno brzo sam počeo skladati i pisati pjesme i to mi je išlo od ruke te sam potpuno zavolio glazbu i ona mi je bila već u mladosti veliki izazov i ljubav koju sam svakodnevno pratio i istraživao.

U ovoj sredini nisu postojale velike mogućnosti za glazbeno razvijanje jer tradicionalno ispjevavanje i sviranje nekakvih instrumenata bilo je daleko od današnje moderne popularne glazbe. Međutim ta glazba iz prošlosti ima svoju posebnu vrijednost i tu emociju najbolje shvaćaju oni koji su iz kraja odakle su i korijeni te glazbe. U prošlosti su se tim melodijama i različitosti pjesmama ljudi znali prepoznavati. U svim tim izvedbama ima puno bogatstva i ljepote i ti stari napjevi u svojim dijelovima mogu se dobro uklopiti i u ovo vrijeme, a i biti inspiracija i glazbenim djelima ovog vremena. Međutim, ta teorija i znanje nisu najbitniji da bi mladi čovjek sazrio i postao dobar glazbenik koji svojom glazbom može privući publiku.

FAZ: Da niste za Hrvatsku ono što je Ceca Ražnjatović za Srbiju?

MPT: Ne znam što ja značim za Hrvatsku ni što ona nekome znači! To je zbilja smiješna usporedba niti ima ikakvu poveznicu.

FAZ: Ceca Ražnjatović puni stadione u Srbiji, Vi punite stadione u Hrvatskoj.

MPT: Ali naši glazbeni stilovi su drugačiji. Koliko znam ona radi turbo folk glazbu a ja sam kantautor pop rock glazbe. Gledajući na glazbene žanrove to su dva različita stila kao dva različita svijeta. Moram priznati da ne razumljen tu glazbu, a niti je mogu osjetiti. Ne vidim nikakvu poveznicu osim kako kažete punimo stadione. U glazbi se ne traži povezanost takvih pojava tko skuplja više ili manje ljudi.

FAZ: Imate li zapravo strane uzore?

MPT: Kao mladić skupljao sam ploče, pratio glazbu, slušao, slušajući istraživao razne glazbene pokrete, bendove. Duboki trag su na mene ostavili bendovi poput AC / DC, Guns and Roses, Iron Maiden, a tadašnja domaća pop-rok izdanja sam pratio gotovo sva. Danas, primjerice, volim poslušati Foo Fighters kao i Finski bend Nightwish, interesantna je njihova progresivnost s primjesom klasike koja je uz sve to još i kvalitetno isproducirana.

Odakle mu nadimak

FAZ: Vaš nadimak Thompson nema nikakve veze s glazbom, potječe od američke strojnice – ali zašto ta strojnica?

MPT: Da, moj nadimak sam dobio prije nego li ću postati javnosti poznat. Naime, na samom početku rata, kada smo napadnuti od srpskog agresora, mi dragovoljci smo se na svakakve načine naoružavali kako bi se obranili. Prije nego sto će novo naoružanje biti podijeljeno ja sam dobio zadatak preuzeti nove prognanike i odvesti ih vozilom u Split na sigurno područje i nisam bio prisutan u tom trenutku kada su se dijelile nove puške. No, kada sam stigao između ostalih bila je i jedna stara američka puška iz ll svjetskog rata, vrlo teška i nezgrapna puška koju nitko nije htio i eto, slučajno je dopala mene. Suborci su me iz šale prozvali imenom te puške, Thompson. Međutim te puške sam se vrlo brzo riješio, a nadimak Thompson je ostao.

FAZ: Dakle, da niste vozili civile toga dana, biste li dobili drugi nadimak?

MPT: Možda uopće ne bih imao nadimak.

Meni taj nadimak ne smeta i on mi je jedna velika uspomena. Povezan je s obranom od agresora i postavljanje linije u Čavoglavama koja je ostala do kraja rata i koja je obranila taj dio Hrvatske time sto je četnike i jugoslavensku armiju zaustavila u pohodu prema Splitu. To su činjenice i taj događaj je ušao u legendu te Čavoglave nekad nepoznato selo danas je postalo najpoznatije selo koje simbolizira otpor i pobjedu u Domovinskom ratu. Tako da je taj moj nadimak povezan sa stvaranjem hrvatske države gdje sam i ja kao dragovoljac sudjelovao u njenom stvaranju na što sam ponosan.

FAZ: Idemo u sadašnjost. Je li točno da su mnogi vaši koncerti u inozemstvu zabranjeni?

MPT: I tu se moramo zadržati malo i u prošlosti jer moram naglasiti to da sam ja ranih 90-tih po cijeloj Europi nastupao na raznim manifestacijama vezano za humanitarne akcije koje je tamošnji hrvatski narod koji živi i radi u tim zemljama organizirao, a u drugoj polovici 90-tih sam radio i velike komercijalne koncerte. Dakle, nije bilo zabrana već samo medijskih pritisaka i širenja neistina o meni, kao nekakvom fašistu, a te objede su dolazile od raznih udruga i pojedinih medija.

Te udruge i mediji tako udruženi sve bi prijavljivali židovskim zajednicama po svijetu gdje bih ja odlazio i radio koncerte. Razumljivo je da je židovska zajednica posebno osjetljiva na pojave fašizma pa bi na žalost u većini slučajeva reagirali na prvu i bez posebne provjere povjerovali u te neistine.

Tako udruženi svojim djelovanjem vršili bi pritisak na organizatore i vlasnike dvorana i upravitelje dvorana pa bi negdje i uspjeli iskomplicirati jer organizatori ili upravitelji tih dvorana ne bi mogli uvijek izdržati takve pritiske.

Dakle ne radi se o nikakvim službenim zabranama države ili neke gradske vlasti već o pritisku tih udruga potpomognuti medijima.

Pritiske bi radili prvo putem medija tako da bi moju glazbu proglasili neprihvatljivom jer po njima širi mržnju i poziva na nasilje. Bez obzira na to što u mojim pjesmama nema nikakvog širenja mržnje i poziva na nasilje, uporno bi uvjeravali javnost i one koji odlučuju o tim i takvim nastupima te bi optuživali uz ostalo i moju publiku te ih nazivali fašistima, a moje nastupe fašističkim skupovima. Naravno da je svatko normalan osjetljiv na fašizam i takve negativne pojave u svijetu, a posebno židovski narod koji je zbog tih pojava proživio genocid i strašno velike žrtve. Negdje gdje su imali potporu od židovske zajednice dobili bi veliki prostor na terenu i medijima u ostvarenju svoga plana, a taj je plan uvijek bio prikazati mene i moju publiku negativnom pojavom, a u konačnici i naš hrvatski narod kao zločinački i genocidni narod koji slavi fašizam kao svoj svjetonazor. To je jedna opasna teza koja je uzela dosta maha.

Nigdje nisam imao službenu zabranu osim u Sloveniji prije nekoliko godina. I na kraju smo to pobili na sudu. Podnijeli smo tužbu protiv zabrane, a Upravni sud u Sloveniji je konačno odlučio da grad Maribor nije smio zabraniti koncert.

FAZ: Ali u Njemačkoj i Austriji također je bila neka zabrana…

MPT: U Njemačkoj i Austriji također nije bilo nikakvih službenih zabrana nego se radilo o istim podmetanjima koja su u nekoliko slučajeva završili odustajanjem organizatora radi raznih pritisaka, a pojedini mediji su to namjerno opisivali kao zabranu samo da bi prikazali drugima da sam ja neprihvatljiv i zabranjen. Stvarao bi se takav dojam i planski i sinkronizirano su izvodili svoje akcije. Naime, mediji iz hrvatske bi objavili negativni članak koji bi poslali tamošnjim medijima države u koju dolazim, domaći mediji te države bi to isto objavili i u suradnji s udrugama koje su zadužene vršiti pritisak na organizatora pod krinkom da se zaustavi fašiste.

Cijeli intervju s Thompsonom pročitajte OVDJE.