Sve ovo što ovih sati doživljava pjevač Marko Perković Thompson i njegova publika navlas isto doživljavaju hrvatski sportaši koji su se pojavili na zagrebačkom koncertu. I ne prvi puta. Optužbe, omalovažavanja, ruganje… Sjetimo se, tijekom dočeka „vatrenih„ nakon osvajanja brončane medalje na svjetskoj smotri u Rusiji 2018. godine sami igrači željeli su da ih dočeka Thompson, te da im otpjeva koji pjesmu na dočeku, doveli su ga i do pozornice na Trgu Bana Jelačića.

Čim je pjevač otvorio usta isključen je mikrofon, sjećamo se lica nogometaša, bili su zgranuti. Potom je uslijedila lavina uvreda prema reprezentaciji, baš sve identično kao danas. Tko su oni da nam nameću Thompsona, nazivani  šupljoglavim i neobrazovnim, neki su ih se i javno odricali. Kao i sada, i prije sedam godina na vidjelo je izašla duboka podijeljenost društva i netolerancija onih koji se na toleranciju pozivaju. Tako da ovo što se danas zbiva nije nikakvo iznenađenje, možda tek eskalacija raskola, ne samo ideološkog i društvenog, već i odgojnog.

Nedavno, naši su rukometaši oduševljeni pjesmom – Ako ne znaš što je bilo – na krilima publike koja je zajedno pjevala s njima, došli do medalje na svjetskoj smotri u Zagreb. Kanonada prema njima započela je još tijekom natjecanja, a ti „zatucani„ mladići napravili su sportsko čudo. Koje su, a uživalo se u karakterizaciji njihovih profila, „umrljali svojim ponašanjem„.

Previše je ‘smeća’ iz Srbije

Što je previše – previše je. Ta haranga, sociološki i antropološki gledano, može izazvati samo otpor, inat i reakciju. Pa se ne treba čuditi što je sva sila najboljih hrvatskih sportaša došla na zagrebački hipodrom podržati pjevača Thompsona. Očito je da njih ne zanimaju mišljenja brojnih medija koji u njima vide ološ i otpad.

Fotografija hrvatskog nogometnog reprezentativca Kristijana Jakića kako uspet na ramena svog prijatelja gol do pasa razvija hrvatsku zastavu tijekom koncerta zapravo je svojevrsni odgovor na sve bezobraštine s kojima su se morali suočiti naši sportaši.

Izbornik Zlatko Dalić na svojim profilima društvenih mreža objavio je svoju fotografiju s koncerta uz dopis: „To je Hrvatska kakvu želim„. Da je priznao da je ubio čovjeka doživio bi manje uvreda. U toj hajci spominju se baš svi koji su bili na južnoj obali Save; Josip “Joe” Šimunić, Dario Šarić, Zlatko Dalić, Kristijan Jakić, Mateo Kovačić, Barbara Matić, Bojan Bogdanović, Matea Parlov Koštro…

Dosadna, ali opasna pojava

Srpski mediji još vole začiniti o kakvim je ljudima, a ne sportašima riječ, pa uz njihova imena dodaju riječi poput „srbomrsci, koljači i ustaše„. Da nije već viđeno možda bi mogli biti iznenađeni, ovako je riječ o dosadnoj pojavi, koliko god ona bila opasna.

“Hrvati besramno brane ustašu Thompsona koji veličaju klanje i ubijanje Srba”, tipična je rečenica po srpskim državnim medijima, iako svaki od tih naših sportaša za prijatelje po europskim klubovima, ili američkim, ima i prijatelje i suradnike Srbe. i u sjajnom su odnosu”.

Naposljetku, uragan kojem su izloženi i pjevač i njegova publika zajedno s našim sportašima uvijek bi se razbio i raspao ignoriranjem istih. Što će ljudi, navikli su se. Naviknuti se ne mogu oni koji ih ne podnose. A Vučić može predahnuti, sve je svoje probleme prebacio na Thompsona…