Tito je prezirao ovaj grad u Hercegovini: Sada iznad njega stoji grb od kojeg se Srbi ježe
Mali, ponosan i prkosan gradić, Široki Brijeg, smješten u srcu zapadne Hercegovine, krije bogatu povijest hrvatskog naroda. Stradao je na koncu Drugog svjetskog rata, a tridesetak godina kasnije već je postao lagana, pa onda i uspješna gospodarska priča.
Ima teorija da ga Tito nije volio jer je u Drugom svjetskom ratu i taj grad i njegovo stanovništvo bilo na krivoj strani povijesti, onoj gubitničkoj, kolaboracionističkog i ustaškog režima. Međutim, nije to bilo zbog ideologije.
Jednostavno, ljudi su se zatekli u krivo vrijeme na krivom mjestu. Naišla je vojska i ljude koji su kopali njive i radili po svojim okućnicama mobilizirala u vojsku. Ispostavit će se krivu. Da su prije naišli partizani, pitanje je što bi bilo…
Vrgorac ili Ljubuški
Dok još nije zagazio u politički svijet i dok se bavio isključivo analitikom, Nino Raspudić je jedne prilike dobro opisao odnos ustaša i partizana u ovom podneblju. Kad mu je postavljeno pitanje gdje bi se on nalazio u to vrijeme, kazao je da ovisi o tome bi li bio u Vrgorcu ili Ljubuškom.
Iako je jedan u jednoj, a drugi u drugoj državi, ta dva grada su blizu, a u vremenu Drugog svjetskog rata bili su granica mnogo čega, pa i ustaško-talijansko-njemačkog ili jugoslavensko-partizanskog utjecaja.
Slično je i sa Širokim Brijegom. Ljudi u tom gradu jesu Hrvati, dišu hrvatski i doslovno su, tijekom Domovinskog rata, ginuli za Hrvatsku. Nije Široki Brijeg devedesetih bio poprište nikakvog sukoba, sve je radilo normalno, a život je tekao. Pa je, ipak, tijekom rata, braneći Hrvatsku, živote dalo stotinjak branitelja.
U Jugoslaviji nazadan, siromašan i bez ikakve infrastrukture, u nemilosti Tita i Partije, prve tvornice je dobio tek krajem sedamdesetih. Vidjelo se i tada u samom vrhu tadašnje države da stanje postaje neizdrživo, da ljudi od tamo idu u Njemačku, a da oni koji ostaju nemaju što raditi.
Otvoreno je nešto malo industrije, ali nedovoljno u odnosu na neki drugi, sličan, jugoslavenski gradić. Široki je tek plaho, poput balerine koja izvodi svoj najtiši ples, uspio zagaziti u taj industrijski razvoj.
Trebala se raspasti država da bi gospodarstvo procvjetalo u pravom smislu te riječi. Danas Široki Brijeg ima jako dobro razvijeno gospodarstvo, mnoštvo je tvrtki koje su u postratnim godinama razvile dobre biznise, od trgovine do proizvodnje, a standard je puno bliži Hrvatskoj nego ostatku BiH.
Prohrvatski duh i zaustavljanje tenkova
Široki je uvijek, dakle, disao prohrvatski. Ponajbolje se to vidjelo tijekom Domovinskog rata, a i godinama kasnije. Rođeni Širokobriježanin je i ratni ministar obrane Gojko Šušak, čovjek od osobitog povjerenja Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika.
Upravo su na području Širokog Brijega tijekom svibnja 1991. zaustavljeni tenkovi zloglasne JNA. Bilo je to pola godine prije pada Vukovara. Svjedoci vremena kažu da se u zraku jednostavno nešto osjetilo i ljudi su odlučili mirnodopski pokušati spriječiti ono što se, ispostavilo se kasnije, pretvorilo u veliko krvoproliće.
Jedan od glavnih simbola Širokog Brijega je briška ljepotica, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na Brigu, koju su Titovi partizani gotovo do temelja uništili 1945., što je bio jasan svjedok toga kako su oni koji su Dalmaciju oslobađali od fašizma klali vlastiti narod par desetaka kilometara dalje.
Osim crkve, još jedan upečatljiv simbol ovoga gradića je i ogroman hrvatski grb koji zorno bdije nad cijelim gradom. Ogromnih dimenzija, ucrtan u kamen i draču — a u što bi drugo i mogao — grb sa Ciganskog brda gleda na cijeli grad.
Dođe tako jesen, pa zima, pa proljeće… Priroda napravi svoje, grb se malo zametne među draču, a i kiša ispere boju pa od grba gotovo da ne bude ni g. Međutim, svakoga ljeta, u vremenu kada zemlja gori, a zrak vrije od hercegovačke vrućine, skupina mladih ljudi grb obnovi, dadne mu malo novoga sjaja i tako podsjeti na ono što Široki Brijeg jest i što će još dugo ostati.
Ponosan i prkosan hrvatski gradić kojem nitko drugi neće govoriti što bi i kako trebao biti. Ni njemu, ni brojnim hrabrim i časnim Širokobriježanima koji su ideju hrvatske živjeli i kada to nije bilo toliko popularno. A ni preporučivo.
Postavljen je 1990. godine tijekom dolaska kardinala Kuharića u ovaj grad i najveći je takve vrste u regiji… Ovih dana grb je ponovo obnovljen, već trideset i četvrtu godinu zaredom, kao podsjetnik na sve ono što je ovaj grad s ponosom dao svom narodu.
Široki je puno dao hrvatskom narodu
Od branitelja u Domovinskom ratu, preko jako uspješnih gospodarstvenika poput pokojnog Mirka Grbešića, vlasnika grupe Mepas, Joze Bogdana, nažalost također pokojnog, vlasnika Feala, danas jednog od najboljih poslodavaca u Hrvatskoj, glumaca poput Gorana Bogdana, Vinka Kraljevića, Marijane Mikulić…, brojnih drugih, znanih i neznanih junaka…
Stoji grb tako na Ciganskom brdu iznad Širokog Brijega, motri budno na cijeli Široki Brijeg, gleda na grad, na ljude znajući tko su, što su i što će ostati. Jučer, danas i sutra. Unatoč mnogim pokušajima da se to zanijeka.
U sklopu projekta „Široki stvara“, usmjerenog na očuvanje lokalne baštine i okoliša, ovih dana privodi se kraju akcija čišćenja. Akciju provodi Udruga Korektiv iz Širokog Brijega uz podršku volontera i lokalne zajednice.
Tijekom posljednjih vikenda volonteri su očistili kompletan prostor oko grba i obnovili ga prvim slojem boje. Budući da je riječ o specijalnoj i skupoj boji, u planu je nanošenje još jednog sloja kako bi grb ponovno zablistao u punom sjaju.
