Potaknuti nevjerojatnim prijedlogom zagrebačke gradske vlasti, prema kojem bi iz jednog Mjesnog odbora u gradu trebalo biti izbačeno ime oca domovine, dr. Ante Starčevića, donosimo nekoliko informacija o čovjeku čije je djelovanje obilježilo hrvatsku političku misao 19. i 20. stoljeća.

Veliki značaj za hrvatsku naciju

Dr. Ante Starčević (23. svibnja 1823. – 28. veljače 1896.), “Otac domovine”, političar, književnik i utemeljitelj Stranke prava, bez ikakve je dvojbe najznačajniji hrvatski političar devetnaestog stoljeća, te uopće jedan od najznačajnijih političara u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Iako radi realnih povijesno-političkih okolnosti Hrvatsku nije uspio lišiti okova Beča i Budimpešte, te stvoriti samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, Starčević je postavio neuništive temelje kasnijega hrvatskog osamostaljenja i državne nezavisnosti, piše hkv.hr

U do tada možda i najkritičnijem razdoblju hrvatske povijesti, kad je ozbiljno zaprijetila opasnost da Hrvati nestanu kao narodna individualnost i posebnost te se pretope u nešto drugo, Starčević je probudio uspavanu nacionalnu svijest i hrvatski narod priveo duhovnome jedinstvu.

Riječ je o prvome suvremenom hrvatskom političaru – a u tome i leži Starčevićeva veličina – koji je, znajući da „jedino uz samostalnost mogu cvasti narodi, zemlje i gradovi” jasno istaknuo zahtjev za stvaranjem samostalne hrvatske države, temeljeći ga na prirodnom i povijesnom hrvatskome državnom pravu. Slobodna, samostalna i nezavisna hrvatska država za Starčevića je conditio sine qua non opstanka hrvatskog naroda. „U istinu, bez samostalnosti i neodvisnosti narod ne može biti narodom nego je samo puk, množina čeljadi” – kazao je tako jednom prilikom.

Raskrinkavši pak unutarnje i izvanjske neprijatelje hrvatske slobode i samostalnosti – „Slavoserbe” te Beč, Budimpeštu i Beograd – Starčević je postavio putokaz kojim se može doći do narodne i državne nezavisnosti, slobode, sreće i blagostanja hrvatskog naroda.

Aktualnost njegove misli

I danas bi dr. Ante Starčević ostao na svojim pozicijama, kada se kroz ideje nasilne multikulturalnosti ili stvaranja nad-nacionalne EU, pokušava hrvatskom narodu i drugim narodima Europe nametnuti ideologije nužnosti ‘ukidanja granica’, ‘multikulturalnosti’ ili ‘povijesnom anakronizmu o naciolanim državama’ – da bi se promijenila slika starog kontinenta po željama društveno-političkih i odnarođenih elita, bilo pod krinkom demokršćanstva ili obmanama moderne socijaldemokracije.

Misao dr. Ante Starčevića danas je aktualnija čak nego u njegovo vrijeme stvaranja modernih nacija Europe, jer je nakon 200 godina došlo vrijeme kada se te nacije pokušavaju – dekontstruirati.

Iz tih i drugih razloga misao dr. Ante Starčevića, u svojoj biti, ima aktualnost i svježinu veću nego ikada ranije!

Jeste li znali ovih 5 činjenica o “Ocu domovine”?

1. Kao dječaka obrazovao ga je njegov znameniti stric Šime Starčević

Ante Starčević rođen je u Velikom Žitniku kod Gospića 1823., u vrijeme dok se taj dio Hrvatske nalazio u sastavu Vojne Krajine. Nakon pučke škole, daljnju izobrazbu dobio je od svog strica, svećenika Šime Starčevića, vrsnog jezikoslovca i poznavatelja stranih jezika. Za vrijeme Napoleonove uprave tim krajevima, Šime Starčević bio je, kao odličan poznavatelj francuskoga jezika, za potrebe francuske vojske napisao gramatiku “Nova ricsoslovica ilircska” i “Nova ricsoslovica ilircsko-franceska”.

Zanimljive podatke o djetinjstvu i odrastanju Ante Starčevića u Vojnoj Krajini za Narod.hr 2021. donio je povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Alexander Buczynski, u intervjuu:

2. U mladosti je bio sjemeništarac, a kasnije je odustao od svećeničkog poziva

Studirao je filozofiju na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu 1843–45., potom odlazi u sjemenište u Senj, gdje studira teologiju, a doktorirao je filozofiju u Pešti 1846. Nakon doktorata odustaje od svećeničkog poziva i odlučuje posvetiti se borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku.

3. Suprotstavio se jezičnim koncepcijama srpskog jezikoslovca Vuka Karadžića

Zasigurno pod utjecajem strica Šime, koji se oštro suprotstavio jezičnim koncepcijama srpskog jezikoslovca Vuka Karadžića i Ante je dosljedno kritizirao Karadžićeve koncepte te se suprotstavio i Bečkom književnom dogovoru iz 1850., tj. dogovoru pojedinih hrvatskih, srpskih i slovenskih književnika o ujedinjenju književnih jezika Slovenaca, Hrvata i Srba.

4. Za tisak pripremio tekst hrvatskoglagoljskog spomenika – Istarskog razvoda

Ante Starčević bavio se proučavanjem starih hrvatskih književnih spomenika te je kao vrstan poznavatelj hrvatske jezične baštine priredio je za tisak prvo izdanje hrvatskoglagoljskog Istarskoga razvoda (Razvod istrianski od godine 1325., u: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1852).

5. Pokopan je u zagrebačkim Šestinama, a nadgrobni spomenik izradio je znameniti hrvatski kipar Ivan Rendić

Pokopan je na groblju u zagrebačkim Šestinama, a nadgrobni spomenik izradio je znameniti hrvatski kipar Ivan Rendić. Spomenik je postavljen 11. listopada 1903. godine.

Podnožje spomenika sastavljeno je iz blokova mramora na kojima su reproducirani hrvatski povijesni spomenici u fragmentima, još iz najstarijih vremena (ispod prikaza žene – Hrvatske nalazi se fragment, dio luka natpisa Pro duce Trepimero). Na njima počiva lav, koji pandžama i zubima trga željezne rešetke, a kraj njega prekrasna figura Croatiae, koja još drži stisnute šake, umorne od trganja okova. Iz te skupine se diže hrast, Ante Starčević.

Što je hrvatski velikan govorio o uvijek aktualnim društvenim temama?

Izdvajamo neke Starčevićeve citate.

Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke – što menja gospodare.

U Bosni živi strana našega najčišćega, najnepokvarenijega naroda, koji lakše može biti bez nas, negoli mi bez njega. Za nas je njegov život znamenitiji negoli pariških proletera i njemačkih mudraca, njegovo je naravno stanje za nas korisnije i potrebitije negoli zapadna civilizacija koja smućuje pamet, truje srce i ubija nam život.

Mi Hrvati imamo dvije narodne mane iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakome vjerujemo bez da promišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.

Narod hrvatski ima starije spomenike u svome jeziku negoli ijedan njegov slavjanski brat: hrvatski jezik proslaviše stotine pisaca u ono doba, kad zapadni narodi, danas najizobraženiji jedva da su znali Oče naš u svome jeziku izbrojiti.