‘Tko nije uz Zambijce, rasist je!’ Holjevac opet udara: ‘Generali u Haagu nisu imali potporu kakvu ima osmorka koja je išla u Kongo po modne dodatke’

Tjedni pregled hrvatske političke gluposti” Marcela Holjevca
SLUČAJ ZAMBIJA: Sada će svi dobiti nagrade Grada Zagreba
Dok su bili u Zambiji, bili su Hrvati, sad kad su se vratili opet su građani, i to plemeniti. S njima su se vratila, kažu, i djeca. Koja u Hrvatskoj nikad prije nisu bila. Oni su sigurni dobitnici svih mogućih nagrada Grada Zagreba za iduću godinu. Mediji su puni izvješća o sreći ponovno spojenih obitelji, iako ne možete biti razdvojeni od nekoga s kim nikad niste bili spojeni. Ne znam kako vama, ali meni je zlo od naslova koji se guše u patetici poput “Dječica napokon sa svojim roditeljima”. Generali u Haagu nikad nisu imali potporu države, vlasti i medija kakvu ima osmorka koja je išla u Kongo po modne dodatke, po pandan psiću “za u torbicu” Paris Hilton, po istom sistemu po kojem se u Bosnu ide po diplomu (jer je legalna procedura posvajanja djece, kao i stjecanja diplome, spora, komplicirana i treba udovoljiti nekim uvjetima). Pokojnog Salopeka da ne spominjemo. Komentari u hrvatskim medijima glase, otprilike: Oni koji smatraju da su “Zambijci” učinili nešto nemoralno i nelegalno su rasisti. Oni samo ne žele crnce u Hrvatskoj. To je dokučio i lucidni i pronicljivi um vrhunskog hrvatskog intelektualca Ante Tomića, pa tko sam ja da s tim polemiziram.
Uostalom, takvo je razmišljanje moderno u svijetu. Kritičari su film “Mala sirena”, u kojem je dotična crnkinja, redom odlično ocijenili, da izbjegnu optužbu za rasizam, iako je film loš i traje sat dulje nego što djeca izdrže u kinu. Želite odlične kritike za loš film? Zamijenite bijeli lik crnim. Želite hvalospjeve za nešto što bi inače naišlo na osudu javnosti, poput “posvajanja” mimo zakona i propisa i uz mito “posredniku”? Kupite si crno dijete u Africi. Komentari Zambijaca na društvenim mrežama ipak se malo razlikuju: uglavnom su varijacije na temu “prljavi hrvatski mzungusi kupuju afričku djecu kao što su nekad kupovali robove i onda podmite pravosuđe, zatvor je ovdje ionako samo za crnce”. Što u Zambiji misle, potvrđuje i poslanik u Južnoj Africi, Klasić, jedan od svih onih veleposlanika, konzula i povjerenika iz EU-a koji su se uključili u spašavanje vojnika Noaha: odlazak su, kaže, lokalci pokušali na sve načine opstruirati. Stvarno su željeli da budu osuđeni, i više nego ludi Pernar. “Od činovnika na sudu, Imigracijskog ureda do niskorangiranih službenika na aerodromu, svi su kočili odlazak. Ovdje nisu bili zadovoljni presudom”, svjedoči Klasić u intervjuu. Ti Zambijci su očito teški bijeli rasisti jer ne žele da bijelci kupuju afričku djecu kao da kupuju igračke na baterije preko Amazona, uz dostavu i rok povrata od 8 dana ako nisu zadovoljni. Naravno, u to da je presuda plod diplomatskog pritiska i podmićivanja apsolutno nitko u Zambiji ne sumnja. A te sumnje pojačava činjenica da su svjedoci optužbe netragom nestali i da su angažirane najjače moguće snage MVEP-a. Lijepo je da se država angažirala da pomogne našim državljanima, ali bilo bi lijepo da se tako angažirala i za one koji su to puno više zaslužili. Još bi ljepše bilo da Vlada diplomatske mišiće pokazuje Bruxellesu ili Njemačkoj, a ne nesvrstanoj Zambiji i nesuvislom Kongu.
BIT ĆE NA ŠPICI: Ove godine nosi se crno
No, da, osim notorne činjenice da je vesela osmorka, od svih afričkih država, ima ih 54, išla upravo u onu najpoznatiju po trgovini djecom i jednu od samo četiri koje su zabranile međunarodna posvajanja, u čemu je onda moralni problem ako ne u crnoj djeci?
U tome da, ako posvojite bijelo dijete, neće se vidjeti na špici da ste posvojili. Crna djeca bolje “signaliziraju vrlinu”, a to je ono do čega je woke ekipi stalo. To je, u pravilu, stvarni motiv posvajanja crnog djeteta imućnih bijelih zapadnjaka. Sama ideja da bi netko dijete za posvajanje birao prema specifičnoj boji kože ili porijeklu zapravo je sama po sebi duboko anticivilizacijska, nemoralna, pa ako hoćete, i rasistička. Jer onda je pitanje, je li vama stvarno stalo do tog djeteta ili ste ga posvojili samo zato što je određene rase iako ga nikad niste upoznali? Osobno, ja ne bih ni mačku udomio a da je nisam prethodno upoznao. Smatram takav postupak – naručivanja djece iz kataloga uz kršenje svih zakona Konga, koji je potvrdio da djeca nisu usvojena legalnim putem, krajnjim nepoštovanjem te djece i Afrike kao takve. Dodatni je problem što se nitko prema bijeloj djeci, i bijelom pravosuđu, ne bi odnosio tako podcjenjivački kako su se naši “Zambijci” postavili prema crnoj djeci i crnom pravosuđu.
U engleskom jeziku postoji kovanica “token nigger”, pokazni crnac. On služi tomu da pokažete kako niste rasist pa ga držite samo zato u svojoj blizini. Termin je popularizirao i uvijek genijalni “South Park”. Ovdje je riječ o pokaznoj djeci. Ideja je da pokažete kako ste bolji od ostalih bijelih ljudi jer nas “kritička rasna teorija” uči da je rasa “socijalni konstrukt”, a rasizam nije samo produkt individualnih predrasuda nego istočni grijeh bijelih ljudi, s kojim se rađaju slično kao što se Hrvati, po nekritičkoj četničkoj teoriji, rađaju kao krvoločne ustaše.
No najvažnije je pitanje, ipak, je li humano posvojiti crno dijete kojem su roditelji živi jer će mu u Hrvatskoj biti bolje? Iako svi znamo da će velik broj roditelja u Kongu prodati dijete za tisuću dolara, jer su civilizacijski standardi u DR Kongu ekstremno niski i za afričke prilike? Tko išta zna o stvarnom životu, zna da se ondje događaju i puno gore stvari od prodaje djece. Lako ćete izguglati kako prolaze Pigmejci. Ili ukucajte “kanibalizam u Kongu”. Izbacit će vam vijesti s Reutersa i Guardiana, da ne bude da su to desničarske teorije zavjera. Da, u 21. stoljeću.
Ne bi li bilo humanije sponzorirati jedno afričko dijete, platiti mu školovanje? Uostalom, stotine i tisuće Hrvata to i čine. A postoji i pomaganje preko “katolibanskih” Marijinih obroka, koji tisućama afričke djece osiguravaju jedan dnevni obrok radi kojega dolaze u školu, što im u konačnici omogućuje da jednog dana mogu prehraniti sami sebe. Nije riječ o velikim iznosima, ali to je konkretna pomoć, a da se dijete ne odvaja od roditelja, rodbine, prijatelja i svoje zemlje. Za dvadesetak tisuća dolara, koliko košta “posvajanje” u Kongu, mogu se othraniti i odškolovati deseci afričke djece. Mislim, ako se može sponzorirati kornjaču u ZG ZOO-u… Ali da, takvo dijete ne možete pokazivati okolo i upirati prstom u rasiste čija su djeca bijela i, nedajbože, plavokosa.
Zanimljivo je i još nešto. Toj woke ekipi užasavajuća je pomisao da žena bude stroj za rađanje – osim kad je taj stroj za rađanje Afrikanka. Što je isto tako intrinzično – rasistički i izrabljivački. Tako se pomaže sebi, ne Africi.
Ipak, postoji i korist od svega ovoga. Zakon je promijenjen i sudovi više neće biti sudionici lanca trgovine djecom, ne provjeravajući dokumente o posvojenjima baš iz onih država koje nisu potpisnice međunarodnih konvencija, koje bi trebalo provjeravati mikroskopom. To je kao da provjeravate nečiju diplomu iz Heidelberga, ali ne i onu iz Brčkog.
POLA MANDATA: Strah i prezir u Zagrebu
Kako bi proslavio dvije godine na čelu ZagreBačke palanke, odlučio je platiti anketu po kojoj ispada da ga podržava 53 posto Zagrepčana.
Ja mislim da to nije realno. Nakon što je, kako je i obećao, već u prvoj godini mandata uspješno zatvorio Jakuševac, uveo nove tramvajske linije, riješio prometne gužve, pokrenuo gradnju Jarunskog mosta, sanirao vodovod, uveo red u odvoz smeća i općenito na gradske ulice koje se sjaje od čistoće, nakon što se pokazao nevjerojatno sposobnim u operativnom vođenju grada, naročito košenju trave, istjerao cajke iz gradskih prostora i obnovio gradske prometnice (već dva mjeseca pratim napredak radova na 30 metara raskopanog kolnika na raskrižju preko kojeg svakodnevno prolazim!) trebalo bi ga podržati bar 103 posto Zagrepčana.
Osim toga, pohvalio se dostignućima, u nabrajanju koje je predugačko da bih ga prenosio, na tragu socrealisitčkih dnevnika u pola osam. Onih u kojima se nabrajaju tone žita i broj isporučenih brodova, da bi se na kraju sotto voce spomenulo kako gubici nisu veći od planiranih i kako zbog objektivnih poteškoća moramo uvesti redukcije struje i par-nepar vožnju.
Jedno od dostignuća kojima se pohvalio je da je obnovljeno čak šest javnih zgrada pogođenih potresom. Ispustio je, doduše, mali detalj, da je obnovu tih šest zgrada (pet škola i jedan učenički dom) realizirala bivša uprava. Unapređuje, kaže, i javni prijevoz. Još bih mu vjerovao da ga ponekad ne koristim. Nazadak je očit.
Što se ostalog tiče:
“Holding je prvi put od 2019. godinu završio u plusu”, dakle, Holding je bio u plusu do 2020. i lockdowna. Koje im je opravdanje za minus u 2021. kada je Možemo već na vlasti?
“Podigli smo kreditni rejting”, koji je trenutno BB. Za vrijeme Bandića, 2019., kreditni rejting je isto tako bio BB i pao je tek krajem 2020., kao i svim gradovima u Europi, usred pandemije. Pravo pitanje je zašto su im trebale dvije godine da vrate rejting.
“Više kapitalnih ulaganja nego u zadnjoj godini mandata bivše vlasti.” Zadnja godina bivše vlasti je bila godina lockdowna.
“Pokrenuli smo dosad najmasovniji plan izgradnje dječjih vrtića.” Izgradili smo jedan dječji vrtić.
Na kraju je ipak spomenuo i nešto što stvarno i jest učinio: “Otvorili smo spomenik žrtvama holokausta i ustaškog režima, u Dotrščini ponovno obilježili mjesto stradanja Srba, Židova, Roma i antifašista te pokrenuli proces promjene imena ulica nazvanih po suradnicima i podržavateljima ustaškog režima.” Mogao je još dodati i da je ofarbao klupicu u dugine boje na jedan dan, osigurao biološku raznolikost naseljavanjem veprića u grad i uveo kaos, mrtvace na podu i pobačaje u bolnicu Sveti Duh. No vjerojatno ga ipak podržava, ako ne pola, onda gotovo toliko Zagrepčana. Zašto? O tome kasnije.
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**
Izvor:dnevno.hr/Foto:fah
Autor: Marcel Holjevac/7dnevno



