Tragedija ratnog snimatelja: Živko Krstičević – život posvećen istini ugašen na prvoj crti obrane

Dana 30. prosinca 1991. godine, na prvoj crti obrane Karlovca, u Turnju, poginuo je snimatelj Živko Krstičević. S početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku, Krstičević je postao ratni snimatelj i novinar-reporter, angažiran na izvještavanju o ratnim zbivanjima. Surađivao je s američkom novinskom agencijom Worldwide Television News (WTN).

Jedan od najpoznatijih trenutaka njegova rada zabilježen je u ljeto 1991. godine, kada je snimio izlazak tenkova JNA iz vojarne “Maršal Tito”. Njegov objektiv pratio je ratne strahote u Lici, Banovini, zapadnoj i istočnoj Slavoniji, dok je najviše vremena provodio snimajući ratnu svakodnevicu na Kordunu, osobito na Turnju, koji je bio ključna točka obrane Karlovca.

Krstičevićeva smrt ostala je zabilježena na snimci. Dok je kamerom bilježio događaje na turanjskim mostovima pod kontrolom Hrvatske vojske, pogođen je minobacačkom granatom. Kamera je snimila zvuk dolaska granate, udarac i trenutak kada je ispala s njegova ramena. Mladi novinar ostao je na mjestu mrtav, dok je kamera nastavila snimati strašnu stvarnost rata. Ni oznaka “press” nije pružila zaštitu od smrtonosne agresije.

Živko Krstičević rođen je 13. srpnja 1954. godine. Ljubav prema snimanju razvijao je od rane mladosti, a 1983. apsolvirao je studij filmskog i televizijskog snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Godine 1991. napisao je diplomski rad pod naslovom “Televizija visoke rezolucije”, ali ga nije stigao obraniti jer je rat prekinuo njegov profesionalni put i život.

Krstičević nije bio jedini medijski djelatnik koji je dao život za istinu tijekom Domovinskog rata. Među poginulim HRT-ovim zaposlenicima su i Žarko Kaić, Gordan Lederer, Đuro Podboj, Nikola Stojanac, Željko Ružičić, Branimir Polovina i Siniša Glavašević. Poginuli su i brojni drugi novinari i tehničari, uključujući Zorislava Belavića, Ivana Mašića, Vladimira Levara, Danila Hardija, Pavu Urbana, Stjepana Penića, Zlatu Purgara i Tihomira Tunukovića.

Strani dopisnici brzo su uočili da oznaka “press” ne pruža zaštitu u ratnim zonama pod kontrolom JNA, već ih često čini metama. Do 17. listopada 1991. godine, na prostoru Hrvatske ubijeno je 14 ratnih izvjestitelja, dok je oko 170 novinara bilo ranjeno ili zlostavljano.

Izvor: 7dnevno