Trideset godina nakon akcije ‘Žrnovnica‘ pričali smo s umirovljenim pukovnikom Vinkom Barbarićem: ‘Osvajanjem raketne baze naljutili smo i Zagreb. Bio je to veliki ratni pothvat‘

17.09.2021. 21:20:00

Trideset je godina prošlo otkako je Raketna baza Žrnovnica prešla u hrvatske ruke. Ima li boljeg sugovornika za razgovor o tim danima od Vinka Barbarića, danas pukovnika HV-a u mirovini, koji je tada, u naponu životne snage, sa svojim momcima oteo bazu snagama JNA. Navigavao je, vratio se kući, otišao u vatrogasce, uzgajao karanfile, a sport, lov i ribolov ostali su njegova strast. Kao i Hrvatska.

- Kako je to bilo 1991. godine? Kako ste vi osvojili raketnu bazu?

- Naša Dragovoljačka postrojba "Sveti Jure“ utemeljena je u ilegali 15. kolovoza 1990. godine kao prva u Splitu, Dalmaciji, a i šire. Sastavljena je bila isključivo od dragovoljaca, hrvatskih domoljuba spremnih na žrtvu.

Nakon gotovo jednogodišnjeg djelovanja u obuci, manjim akcijama i sveukupnoj pripremi za napade na vojarne, samostalno bez bilo čije "nadređene“ zapovijedi, znanja ili koordinacije s "nekim“, iznenada 15./16. rujna 1991. godine krećemo u napad na tadašnju Raketnu bazu JRM. Napad je izveden brzo, mogu slobodno reći šokantno za obje strane, na najvišoj razini zapovijedanja, a počelo je najprije zarobljavanjem ključnih oficira JNA u samoj Raketnoj bazi (Stokuća, Medić, Ivanić), a nekoliko sati kasnije glavnog nadređenog zapovjednika Bilića ("komandant “ za Raketnu bazu i vojarnu Visoka) u vojarni Visoka. Vojarna Visoka je bila, rekli bismo, kolateralna žrtva akcije osvajanja Raketne baze. Iste noći, ostavši bez zapovjednika, napuštena je vojarna Visoka.

Te noći 15./16. rujna 1991. godine iz vojarne Visoka na našu stranu prelaze vojni zapovjednici kao što je Andrija Matijaš, koji će kasnije ostvariti visoku vojnu karijeru u OS RH, odnosno u 4. GBR. Spremnost na bilo kakvu opasnost, lukavstvo i odlučnost u provedbi i planiranju akcija nas dragovoljce samostalne satnije Sveti Jure dovela je do velikog ratnog pothvata na širem splitskom području, a zasigurno i jednog od najznačajnijih u RH.

image
 Paun Paunović/Cropix

AKCIJA BEZ ŽRTAVA

- Zašto je to bilo važno? Što je RB tada predstavljala nama – hrvatskim snagama, a što JNA? I što ste zatekli u RB-u, vojsku, oružje...?

- Objekt je zauzet u cijelosti, kompletna posada, njih 26, zarobljena, zaplijenjena je velika količina naoružanja, streljiva i opreme. Istog trena sve je stavljeno pod maksimalan nadzor. Naime, bivša JNA je smatrala Raketnu bazu u Žrnovnici jednim od najsigurnijih i najutvrđenijih svojih objekata, višestruko osiguranu iznutra i izvana pa je značajan dio oružja T.O. na tom mjestu uskladištila.

Interesantno je da je veći dio zarobljenika oko vrata na bakelitnim pločicama imao ugravirano ćirilicom četiri slova C (S). Neki su bili prenervozni, pojedini su grizli usne, što je i razumljivo, a tretirani su ljudski i humano. Najznačajniji dio našeg ratnog plijena, kapitalno vrijedan, posebno za stvaranje HRM-a i njezinu moć je švedski raketni sustav RBS-15B.

- Je li to baš tako lako bilo, bez ikakvih problema i žrtava kao što sada zvuči dok vas slušam?

- Cjelokupna akcija u Žrnovnici i dio akcije na Visokoj je izveden bez žrtava. Međutim, nekoliko sati nakon ulaska u objekt i vojničkog organiziranja zaštite ratnog plijena i samog objekta (a znali smo da je moguća kontrareakcija, jer u to vrijeme još uvijek u Splitu JNA drži objekte pod kontrolom) dobivam telefonski poziv od Ive Jelića, tadašnjeg zapovjednika 4. GBR-a da se povučem jer su pregovori u tijeku, a ako ne, onda da ću biti odgovoran za bombardiranje Splita, da će se dignuti avioni iz Mostara, pa da odmah sve vratim u prvobitno stanje. Sutradan mi je i naš župnik don Ivan Jakulj, inače tada pripadnik naše samostalne satnije Sveti Jure, rekao da se na sinoćnji poziv Ive Jelića našao s njim dok je akcija još bila u tijeku i da mu je Jelić rekao gotovo isto što i meni, da me zaustavi.

- I onda je nastala drama?

- Don Ivan je odlučio da me neće ometati u akciji, pa mi nije odmah taj zahtjev ni prenio, a uz to je smatrao da radimo veliku stvar, a tako sam i ja mislio.

- Što se onda dogodilo, jugoavijacija nije mirovala, general Jelić sigurno nije bez razloga upozoravao?

- I zaista, avioni su poletjeli prema bazi, a mi smo ih dočekali spremno PAM-ovima, protuzračnim topovima 20 mm i, što je trebalo biti iznenađenje, protuavionskom raketom Strela-2m zarobljenom upravo tada, koja je trebala biti učinkovita u konfiguraciji sada našeg objekta. Dva nadzvučna MiG-a preletjela su gotovo koritom rijeke Žrnovnice s istoka iz pravca Mostara, letjeli su toliko nisko da smo pilotima vidjeli lica, zapucalo se iz PAM-ova, ali baterija na Streli-2m je u dozvoljenom vremenu za ispaljenje zbog malog kašnjenja našeg operatera prešla u crveno, MIG-ovi su bacili "mamce“, napravili vertikalu u nebo i vratili se živi i zdravi u Mostar. Više se nikada nisu pojavili.

PREVLAST NA MORU

- Split je bio prepun vojnih objekata bivše vojske. Osim niza vojarni, tu je bila i Komanda VPO-a. Što je značilo zauzimanje RB-a za nas?

- Pad raketne baze u Žrnovnici iznimno je bio značajan za Hrvatsku vojsku i hrvatski narod. Iste noći je napuštena vojarna Visoka, a općenito psihološki motivirajuće je djelovalo na nas dragovoljce i općenito na HV. Naša postrojba je u svakom smislu narasla, bili smo za vrijeme Domovinskog rata najopremljenija postrojba 4. GBR-a, razine bojne. Naoružali smo od zaplijenjenog oružja i ostale postrojbe u Splitu, Dalmaciji i Hercegovini, što je također bilo iznimno značajno. Ključno smo participirali u stvaranju i današnje udarne moći HRM-a, a posebno je to došlo do izražaja u Domovinskom ratu, kada smo osigurali prevlast na moru.

Na temeljima akcije osvajanja i zauzimanja Raketne baze ostvareni su i drugi veliki vojni uspjesi u Splitu, kao što je nakon višemjesečne blokade i iscrpljivanja protivnika uvjetovana predaja Komande VPO-a u Korešnici - Žrnovnica. U tom smislu bio je niz zapovjedi iz Glavnog stožera Oružanih snaga (GS OSRH) i aktualne politike da se napusti opsada "Korešnice“. Zbog neizvršavanja takvih zapovijedi tretirani smo od Špegelja Manolića kao paravojna postrojba.

Ipak, naše djelovanje donosi rezultate i dolazi do usmjeravanja i ubrzavanja pregovora s JNA, pa na kraju i njihova napuštanja Dračevca i pomorske baze u Lori, a gdje su postrojbe JNA ostavile za sobom pustoš. Svakako da smo učinkovito i bitno utjecali na daljnji tijek rata, ne samo u Splitu nego i puno šire.

ZABORAVLJENI DRAGOVOLJCI Zaobilazi se istina o ratu

- Napisali ste i knjigu o tim danima početka napada na Hrvatsku? Zašto se o toj akciji godinama ništa ne govori?

- Da, napisao sam svoju prvu knjigu prije nekoliko godina o danima 1990. i 1991., počecima napada na Hrvatsku. "Graditelji ukradene budućnosti“ je njezin naslov, a govori upravo o dragovoljcima Domovinskog rata i njihovom doprinosu za današnju Hrvatsku koju uživamo. Naravno, radi se o povijesnom svjesnom zaobilaženju istine o Domovinskom ratu. Nevalorizaciji doprinosa dragovoljaca i nepriznavanju povijesnih činjenica.

- Od koga, tko to ne priznaje danas u Hrvatskoj vojne zasluge dragovoljaca za stvaranje i obranu hrvatske države?

- Pa od onih koji su u tim vremenima bili vojno neučinkoviti ili su bili na drugoj strani, ili su bili formalno u hrvatskoj odori, a čekali su igrajući duplu igru tko će pobijediti do konačnog odlaska JNA, ili su bili negdje u mišjoj rupi pa uskrsnuli kad su "bivši njihovi“ otišli. Većina njih su dakako bili članovi ili suradnici bivšeg režima, dominiraju u neprihvatljivom apsolutnom većinskom postotku u raznim institucijama RH.

Obećavajuću lustraciju takvih kadrova, od svih vladajućih do sada u nizu su zaobišli, jedna partija-stranka podupire u konačnici drugu, a u temeljitoj raščlambi lako je utvrditi da su istog profila i uglavnom iz istog gnijezda. Uvijek čast iznimkama. Ali iznimke su asimilirane ili neučinkovite, bile one iz redova jednih ili drugih. Želim reći sljedeće: Današnju hrvatsku državu su svojim neposrednim doprinosom u najključnijim, kritičnim trenucima stvaranja stvorili dragovoljci Domovinskog rata.

Izvor: slobodnadalmacija.hr/Foto:Fah

Izvorni autor: Snježana Šetka

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.