U Hrvatskoj je danas gotovo svako treće kućanstvo samačko. Sustav ih u potpunosti - marginalizira

Gotovo svako treće kućanstvo u Hrvatskoj danas čini jedna osoba, a samci su sve brojnija skupina koja se istodobno ubraja među financijski najranjivije. Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, u Hrvatskoj je gotovo 400.000 samačkih kućanstava, što čini 27,8 posto ukupnog broja. Njihov je udio najveći u velikim gradovima, pa tako Rijeka prednjači s 34,2 posto, dok Zagreb i Osijek bilježe oko 31 posto, a Split 26,3 posto.

Za razliku od višečlanih kućanstava, oni sami nose sve troškove života, pa se svaki nepredviđeni udar, poput gubitka posla ili bolesti, u njihovom slučaju osjeća znatno jače. U praksi to znači da sami često teže podmiruju osnovne mjesečne troškove, a zbog imovinskih i prihodovnih pragova nerijetko ispadaju iz pojedinih oblika socijalne pomoći. U kombinaciji s visokim cijenama stanovanja i općim rastom životnih troškova, život u samačkom kućanstvu sve se češće svodi na svakodnevno balansiranje na granici financijske stabilnosti.

Skupo samovanje

Rast broja samaca dio je šire društvene promjene u kojoj se smanjuje udio bračnih zajednica, a raste broj neoženjenih, neudatih i razvedenih osoba. Gotovo polovica stanovnika starijih od 15 godina ne živi u partnerskoj zajednici, dok se istodobno mijenja i struktura obitelji – udio obitelji s djecom pao je s 63,8 posto 1971. na 49,7 posto 2021., dok raste broj parova bez djece i jednoroditeljske obitelji.

Iako se radi o dubokoj demografskoj promjeni, njezine posljedice sve su vidljivije u svakodnevnim troškovima života. Samci, za razliku od višečlanih kućanstava, sami pokrivaju sve izdatke, od stanarine do režije i hrane. U Zagrebu najam jednosobnog stana postiže 600 do 800 eura, pa ukupni mjesečni troškovi često prelaze 1.300 eura. U usporedbi s prosječnom neto plaćom od 1.474 eura, mnogima ostaje vrlo malo prostora za štednju. Dodatni pritisak potvrđuju i podaci Eurostata, prema kojima je više od četvrtine osoba koje žive iste u Europskoj uniji izloženo riziku od siromaštva, što je osjetno više od prosjeka stanovništva.

Stručnjaci upozoravaju da se, uz rast broja samačkih kućanstava i nedostatak manjih i pristupačnih stanova, sve jasnije otvara jaz između stambene ponude i stvarnih potreba građana, zbog čega pitanje priuštivog stanovanja postaje jedno od ključnih društvenih izazova. Na domaćem tržištu nekretnina, kaže Vedrana Čagalj iz agencije za nekretnine Eurovilla, primjetan je dugogodišnji trend prema gradnji većih i luksuznijih stanova, dok su garsonijere i manji stanovi, osobito u novogradnji, postali rijetkost.

– Investitori odlučuju za veće stanove jer donose veću ukupnu vrijednost prodaje, iako su troškovi gradnje po kvadratnom metru gotovo isti kao kod manjih stanova. U praksi to znači da su stanovi prilagođeni investicijskim ciljevima, a ne nužno potrebama tržišta, navela je. Čagalj dodaje kako potražnja za malim stanovima do 40 četvornih metara ostaje izrazito visoka, jer ih traže samci, mladi parovi, studenti i investitori za najam.

– Ograničena ponuda u kombinaciji s rastom cijena dovodi do toga da mali stanovi često postižu višu cijenu po kvadratnom metru od većih nekretnina, a ukupna cijena rijetko je ispod 120.000 eura, što značajno otežava pristup samcima i mladima bez dodatne financijske potpore, istaknula je.

Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama – APN istaknula je kako kroz različite mjere nastoji olakšati rješavanje stambenog pitanja građanima, s posebnim naglaskom na kupnju prve nekretnine i dostupnost najma.

– Povrat poreza ili PDV-a za prvu nekretninu omogućuje mlađim osobama smanjenje iznosa kredita ili ulaganje u opremanje doma, dok program priuštivog najma aktivira prazne stanove na tržištu i omogućuje niže najamnine onima koji ispunjavaju uvjete, objašnjavaju iz APN-a. Paralelno se provodi i POS stanogradnja, s unaprijed definiranim cijenama, što osigurava barem dio ponude u okvirima priuštivosti. Iako samci čine značajan udio korisnika ovih programa, Agencija upozorava da visoke cijene i dalje predstavljaju ozbiljnu prepreku, osobito za one s jednim izvorom prihoda.

Samačka ranjivost

Da su samci u određenom smislu u nepovoljnijem položaju jer nemaju koristi od tzv. “ekonomije razmjera”, odnosno ne mogu dijeliti troškove života s članovima kućanstva, ističe i dekan Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, profesor psihologije Dario Vučenović. To znači da se, primjerice u slučaju bolesti ili gubitka posla, njihov životni standard može znatno smanjiti, a rizik od siromaštva je veći.

Vučenović napominje da sami, iako dobivaju nešto veću zajamčenu minimalnu naknadu po osobi nego obitelji s više članova, često nisu u mogućnosti pokriti osnovne troškove stanovanja. Mnoge sustavne potpore vezane su uz cenzus koji samci lakše premaše, pa ne mogu ostvariti određene oblike pomoći.

– To ne znači da sustav “kažnjava” samce. Slične situacije javljaju se iu drugim kontekstima, poput vlasništva nad nekretninom ili naslijeđenim sredstvima, gdje određeni kriteriji ograničavaju pravo na pomoć. Državna podrška uvijek je ograničena u odnosu na potrebe, pa je teško postići potpuno uravnotežen sustav, naveo je Vučenović.

Hrvatske javne politike, one porezne, stambene i socijalne, u velikoj mjeri implicitno favoriziraju obitelji s djecom, što otvara pitanje sustavne pristranosti i društvene nevidljivosti samaca. Dok je naglasak na poticanje nataliteta i demografskoj obnovi razumljiv s obzirom na starenje stanovništva i smanjenje radne snage, takav fokus može stvoriti strukturalne nepravde za one koji žive sami ili odgađaju osnivanje obitelji.

– Iz perspektive poreznih, stambenih i socijalnih mjera, Hrvatska se ne može promatrati izolirano od šire europske politike. Još 2001. godine Europska komisija u Bijeloj knjizi o mladima definirala je smjer politike usmjerenih na obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje i socijalnu uključenost mladih, s naglaskom na borbu protiv nezaposlenosti. Hrvatska se tada suočavala s iseljavanjem mladih, pa su uvedene mjere poput stručnog osposobljavanja i poreznih olakšica za osobe mlađe od 30 godina. Danas su politike više usmjerene na mobilnost, zapošljavanje i digitalizaciju, no gospodarski pritisci i dalje otežavaju osamostaljivanje mladih te utiču na njihovo mentalno zdravlje i samopouzdanje. Mjere se sve više usmjeravaju na mlade obitelji i djecu, u skladu s demografskim prioritetima EU-a i održivošću socijalnih sustava, rekao je Vučenović te naglasio da planiranje budućnosti društva zahtijeva dugoročan i sustavan pristup.

– Stručnjaci iz Studija demografije i hrvatskoga iseljeništva upozoravaju da su brojni današnji izazovi posljedica nedostatka sustavnog planiranja u prošlosti. Istraživanja pokazuju da mlade obitelji, uz ekonomske uvjete, posebno važnima smatraju dostupnost zdravstvene skrbi prije i nakon rođenja djeteta, ravnopravno roditeljstvo te veću uključenost očekuje u odgoj. Iako su demografske mjere nužne, važno je prepoznati i ulogu samaca koji kroz rad, poreze, brigu o starijima, volontiranje, aktivizam i kultura značajno doprinose društvu. Zanemarivanje te skupine može dovesti do nejednakosti i njihove društvene nevidljivosti, unatoč važnoj ulozi u ekonomiji i zajednici, naglasio je psiholog.

Društvene predrasude

Prema njegovim riječima, hrvatsko društvo još uvijek ne percipira samce kao svjesnu i trajnu životnu odluku. Status samca često se doživljava kao prolazna faza, životna kriza ili dokaz neuspjele socijalne prilagodbe, umjesto kao legitimna životna opcija.

– Samci u ranoj i srednjoj odrasloj dobi često se suočavaju s predrasudama, a njihove se potrebe nerijetko smatraju privremenim te prepuštenim vlastitim mogućnostima i mreži podrške, ističe Vučenović. Iznimku predstavljaju pojedine manjinske skupine koje ciljanu pomoć dobivaju kroz programe nevladinih i vjerskih organizacija, kazao je Vučenović.

On navodi da generacija Z postupno mijenja percepciju samaca, osobito na društvenim mrežama, gdje se sve češće promovira život bez partnera ili bez djece kao svjestan izbor usmjeren na kvalitetu života. Ipak, u uvjetima ekonomske nesigurnosti i tehnoloških promjena društvene politike rijetko olakšavaju život samaca, dok istodobno jačaju tradicionalne vrijednosti vezane uz sigurnost i pripadanje.

– Mladi u Hrvatskoj sve dulje ostaju u roditeljskom domu te odgađaju osamostaljivanje i osnivanje obitelji, što dodatno produljuje obrazovanje i ulazak u samostalan život. Financijski stres zajednički je problem samaca, parova i obitelji, a snažno utječe na mentalno i fizičko zdravlje. Samci su u nepovoljnijem položaju jer čak i prosječnim primanjima, zbog visokih fiksnih troškova života, često nemaju dovoljno novca za aktivan društveni život i socijalizaciju, koji su ključni izvor podrške i samopoštovanja, pojasnio je Vučenović. Financijski pritisak pritom može potaknuti izbjegavanje aktivnosti optimiziranih za parove ili veće grupe, poput odlaska u kino ili proslavu, što može dovesti do socijalnog povlačenja, osjećaja usamljenosti, straha od propuštanja i uspoređivanja s drugima. Pokušaji rješavanja financijskih problema prekovremenim radom povećavaju rizik od profesionalnog izgaranja, a stres se može potaknuti i štetne navike, uključujući različite oblike ovisnosti.

– Osjećaj da društvo vidi pojedinca prvenstveno kao člana obitelji, a ne kao samostalnu osobu, može biti iznimno neugodan. U takvim situacijama važno je osvijestiti razloge vlastitog izbora životnog stila i postaviti zdrave granice prema očekivanjima okoline, naveo je Vučenović.

Društvo ima svoje funkcionalne prioritete koji se ne moraju poklapati s unutarnjim vrijednostima pojedinca, stoga je ključno pronaći kompromis u kojem je osoba aktivan i konstruktivan član zajednice, bez preuzimanja društvene moralne prosudbe o vlastitoj vrijednosti.

– Ako status samca nije svjestan izbora, društveni pritisak može izazvati tjeskobu, osjećaj nepravde, tuge ili srama. U takvim slučajevima preporučuje se stručna pomoć kako bi se naučilo nositi s vlastitim emocijama i osvijestila uvjerenja koja opterećuju, zaključuje Vučenović. Primjerice, pojedinac može odgađati vlastiti život čekajući pronalazak partnera, ili nositi posljedice traume iz prošlih odnosa, straha od bliskosti, perfekcionizma ili izgaranja. Stručna podrška može pomoći u prevladavanju tih prepreka i jačanju emocionalne otpornosti. Održavanje emocionalne stabilnosti i otpornosti na socijalne i financijske pritiske za sebe zahtijeva svjesno ulaganje u vlastiti život i društvene veze.

– Bitno je okružiti se ljudima koji nas podržavaju i dijele zajedničke interese, jer upravo oni čine naš društveni kapital koji treba njegovati i širiti. Uključite se u rad udruge, pronađite novi hobi, volontirajte, učite i gradite svoj mali krug velikih ljudi. Upoznajte osobe koje blagonaklonije gledaju na vaš životni stil ili ga dijele s vama, naveo je Vučenović.

»Razumijem da brineš…«

Vučenović kaže da je važno ulagati u sebe kroz znanje, osnaživanje i dugoročnu štednju koja omogućuje mirniju budućnost, ponekad nauštrb kratkoročnih zadovoljstava. Također, samci trebaju naučiti postaviti granice, primjerice na neugodna pitanja jednostavno odgovoriti: »Razumijem da brineš, ali to pitanje je previše osobno.«

– Osvijestite sve prilike koje imate kao sami – kreativnost, učenje, putovanja, rad i preuzimanje određenih rizika. Definirajte vlastite životne prekretnice kojima ćete zamijeniti one tradicionalne. I konačno, odbacite internaliziranu usamljenost – ako je problem samo u tome što drugi o vama misle, to je zapravo dobar pokazatelj da živite ispunjen život, zaključio je Vučenović.

Rijeka i Zagreb otvaraju mogućnosti

Iz Grada Rijeke istaknuli su kako se lista prioriteta za najam stanja formira na temelju niza kriterija – od duljine prebivanja i radnog stanja do zdravstvenog i socijalnog statusa. Iako se u obzir uzima i veličina kućanstva, većina bodova temelji se na individualnim okolnostima, što znači da sami mogu biti ravnopravni kandidati.

– Važan element sustava jest i raspodjela stanova prema veličini kućanstva. Dok veće obitelji ostvaruju pravo na veće stanove, garsonijere i jednosobni stanovi namijenjeni su samcima i manjim kućanstvima. Time se izbjegava izravna konkurencija između samaca i brojnih obitelji te se osigurava pravednija raspodjela, poručili su iz Rijeke. U praksi se dodatno pokazuje da sami često imaju i određenu prednost – manji stanovi, koji se najčešće optječu, brže se oslobađaju i ponovno dodjeljuju.

– Primjerice, tijekom 2024. godine najveći dio dodijeljenih stanova činili su se upravo jednosobni, a sličan trend nastavljen je i lani, što znači da samci češće dolaze na red za najam, kazali su iz Rijeke i najavili kako planiraju reorganizaciju gradske uprave s posebnim fokusom na stambenu politiku, čime bi se otvorio prostor za nove mjere i programe usmjerene i prema osobama koje žive iste, skupinama koje sve više oblikuju demografsku sliku društva.

U Gradu Zagrebu su nam rekli kako dodatno pokušavaju zaštititi ranjivije skupine među samcima kroz novu odluku o najmu stanovišta. Samačka kućanstva sada po kriteriju 'Sastav kućanstva' ostvaruju dodatnih 15 bodova, a mlađi od 35 godina i osobe s nižim prihodima dobivaju još bodova kako bi se olakšao pristup javnim natječajima.

– Konkretne rezultate ove politike potvrđuje i posljednji natječaj iz 2025. godine, gdje je među prvih 50 prijavitelja bila i neka samačka kućanstva. Novi sustav bodovanja ne gleda samo na veličinu kućanstva, već kombinira socijalno-ekonomske i zdravstvene kriterije, čime se nastoji osigurati pravednost raspodjele gradskih stanova, poručili su iz Zagreba.