Tijekom prvog suđenja za ratne zločine od početka ruske invazije ruskog vojnika, ukrajinski sud osudio je u ponedjeljak Vadima Šišimarina na doživotnu kaznu zatvora zbog ubojstva nenaoružanog civila

Šišmarin (21), inače zapovjednik tenkovske posade, izjasnio se ranije da je kriv za ubojstvo 62-godišnjeg muškarca 28. veljače u selu Čupahivka, na sjeveroistoku Ukrajine. Njegov odvjetnik Viktor Ovsjanikov kazao je kako će svakako uložiti žalbu jer je “ovo najteža kasna i radit će na tome da je ospore”.

Smrtna kazna za hrvatske branitelje

Hrvatski branitelji kojima je tijekom Domovinskog rata nakon zarobljavanja suđeno u Srbiji, svjedoci su da doživotna zatvorska kazna nije najgora presuda za ratni zločin. Neki od njih bili su suočeni sa traženjem i izricanjem smrtne kazne, no naknadna preinaka u višegodišnje robije, a nakon toga i razmjene – danas ih srećom čini živim sudionicima tog vremena.

Vukovarka Manda Matić bila je jedina Hrvatici zatočena u Srbiji za koju se tražila smrtna kazna jer je u optužnici stajalo da je “snajperistica koja je ubila 18 srpskih specijalaca”. Nesretna Vukovarka jedinstven je primjer velikosrpske propagande koja je na sve načine pokušavala dokazati zvjerstva koje čini hrvatska strana, a kada to nisu uspjeli, zarobili su i zatočili ženu za koju se već tada znalo da ima upitno duševno zdravlje. Bivši zatočenici logora Stajićevo svjedočili su o brutalnim metodama srpskih čuvara koji su je svakodnevno tukli tražeći priznanje da je snajperist i da je ubila osamnaest srpskih specijalaca.

Za nedužnu Vukovarku Srbija je tražila smrt

“Strašno mi je žao. Tukli su je, mučili i  silovali, a ona je jadna onako bolesna sve priznavala”, kazao nam je Ilija Ačkar o Mandi koja je zbog svakodnevnog silovanja ostala trudna, a nad kojom su četnici prije razmjene u visokom stupnju trudnoće izvršili abortus.

“Ona im je bila prikladna jer su baš tražili ženu koju bi optužili za tako nešto. Nešto što bi priču o Hrvatima – ubojicama potkrijepili, kako bi se cijeli svijet zgrozio nad narodom koji ‘novači i obučava žene ubojice’. Manda je bila najbolji izbor jer se takva bolesna nije znala, a nije ni mogla braniti. Tako je po Srbiji krenula priča o Mandi – okrutnoj snajperistici. Vozajući nas autobusom po Srbiji, iz jednog logora u drugi, negdje kod Rume presrele su nas neke agresivne žene. Mahnito su grebale i lupale po staklu autobusa samo da se dočepaju Matićke”.

Manda Matić preživjela je zahvaljujući činjenici da su brojni srpski vojnici također bili zarobljeni, pa je iskorištena za razmjenu, pa tako i danas živi u rodnom Vukovaru. No, osim nje sa strašnim zahtjevom za smrtnu kaznu suočen je bio i Zlatko Zaoborni, vukovarski branitelj koji je nakon pada grada na devet mjeseci završio u srpskim logorima.

Zaoborni: “Suđenje je bilo ‘u ime naroda'”

Zaoborni je u logor doveden je kao 90-postotni invalid bez jedne noge koju je prethodno izgubio 01, studenog u vukovarskim borbama i bez Zdenka, brata blizanca koji je u samo 20-toj godini ubijen 18. studenog. Razmjena “svi za sve” koja se dogodila 14. kolovoza te godine za Zlatka je bila sreća u nesreći. Neočekivani izlazak na slobodu za njega je, kaže, bilo potpuno iznenađenje:

“Mi koji smo bili osuđeni nismo se tome nadali razmjeni, osobito kada smo čuli da smo naknadno osuđeni na smrt iako nisam nikada službeno dobio tu presudu.”

Što se suđenja tiče, Zaoborni kaže da je to bila “lakrdija”:

“Imali smo svjedoke i odvjetnike dodijeljene po službenoj dužnosti, no bilo je jasno da je sve ‘u ime naroda’. Moj odvjetnik je iskrivio sve činjenice i tražio je da priznam kako sam u vrijeme ratovanja bio drogiran. To nije dolazilo u obzir. Suđenje je trajalo tri dana i ja sam prvo osuđen na 14 godina zatvora, ali je zbog moje invalidnosti kazna preinačena na devet i pol godina.”, kazao nam je vukovarski branitelj, bivši zatočenik logora i 90 postotni ratni vojni invalid.