U Ukrajini ubijen zloglasni ruski plaćenik

Zloglasni satnik ruske vojske i plaćenik Igor Mangušev preminuo je u bolnici, nekoliko dana nakon što je upucan u glavu iz neposredne blizine u Ukrajini, objavili su njegovi prijatelji.

Manguševljeva supruga Tatjana opisala je njegovo ubojstvo kao smaknuće.

Zapovijedao je jedinicom za borbu protiv bespilotnih letjelica u Luhansku, ali je također bio jedan od osnivača grupe plaćenika koja se borila protiv ukrajinskih snaga 2014. godine.

U javnosti je eksponiran prošlog ljeta zbog fotografije na kojoj drži ljudsku lubanju. U videu objavljenom na društvenim mrežama u kolovozu Igor Mangušev je snimljen kako govori da je lubanja pripadala ukrajinskom borcu poginulom braneći čeličanu Azovstalj u južnoj luci Mariupolj.

Ekstremni nacionalist Mangušev rekao je da Rusija nije u ratu s ljudima, već s idejom Ukrajine kao “antiruske države” i da nije važno koliko je Ukrajinaca umrlo.

Mangušev je svoje stavove učvrstio u okviru neonacističkog pokreta da bi ipak osnovao privatnu plaćeničku skupinu Jenot (rakun). Kasnije se doznalo da je kao politički strateg surađivao s najozloglašenijim ruskim plaćeničkim šefom Jevgenijem Prigožinom.

“Rusije se vraća u 90-te kad je ubojstvo bilo poslovna taktika”

Njegova je smrt potaknula nagađanja o tome tko je mogao izvesti napad na kontrolnu točku u okupiranom ukrajinskom gradu Kadivka, nedaleko od prve linije bojišnice.

Ruski izvještaji kažu da je upucan iz neposredne blizine metkom od 9 mm ispaljenim pod kutom od 45 stupnjeva. Ruske vlasti istražuju ubojstvo i zasad nisu objavile ništa o okolnostima.

Prije nego što je umro, slike su ga prikazivale kako leži u bolničkom krevetu.

Drugi ekstremni ruski nacionalist Pavel Gubarev rekao je da svi znaju tko stoji iza pucnjave i primijetio da je Prigožin na trenutak utihnuo.

Jedanaestomjesečni rat u Ukrajini dao je snagu mračnom svijetu ekstremista u Rusiji i izazvao je rivalstvo među njima.

Nakon napada ruski stručnjak Mark Galeotti rekao je da je to pokazalo da Rusija klizi unatrag prema stavovima iz 1990-ih, “kada je ubojstvo bilo poslovna taktika, a granice između politike, biznisa, kriminala i rata postale gotovo besmislene”.