Hrvatska prvoga dana nailazeće godine gasi kunu i kao vlastitu valutu uzima euro. Većina iznosa na kunskim računima automatski će se pretvoriti u eure i kao takvi će nastaviti funkcionirati. Korisnici financijskih usluga pritom neće imati nikakve troškove, njih će snositi pružatelji usluga, bankari, osiguravatelji, upravitelji fondova i registara te ostali, i oni neće biti mali. Prema procjenama Ministarstva financija, ukupno će iznositi oko dvije milijarde kuna. No već u prvoj godini s eurom pojavit će se i troškovi koje će morati snositi građani vlasnici poduzeća, društava s ograničenom odgovornošću i dioničkih društava, i ti bi troškovi mogli iznositi najmanje pola milijarde kuna.
Stvari su najjednostavnije i bez ikakva troška za štediše. Tko danas u banci na oročenom ili tekućem računu, u investicijskom ili mirovinskom fondu ima upisanih 12.345,67 kuna, prvoga siječnja 2023. imat će 1.638,55 eura. Isto će se dogoditi s glavnicama i otplatnim ratama kredita, obvezama za leasing, privatnim dugovima i sličnim. Ali postojeći kunski temeljni kapital poduzeća neće se moći tako lako pretvarati u novi eurski.
Na primjer, ako neko društvo s ograničenom odgovornošću ima upisani i uplaćeni temeljni kapital od 20.000,00 kuna, a takvih je u Hrvatskoj na desetke tisuća, novi kapital u eurima neće automatski moći biti 2.654,46 eura. Taj i takav iznos bio bi nepraktičan jer se ne bi mogao dijeliti na više suvlasnika bez ostatka. To je i razlog što hrvatski postojeći Zakon o trgovačkim društvima propisuje da temeljni kapital mora biti djeljiv sa sto. Glavnica podijeljena s tečajem konverzije kune u euro morat će se, dakle, nekako “dotjerivati”, a za promjenu temeljnog kapitala, pak, propisana je procedura koja u Hrvatskoj za tvrtke s više vlasnika i većim kapitalom može biti i komplicirana i skupa. U svojim javnim nastupima o navodnim velikim prednostima eura nad kunom sam premijer Andrej Plenković i drugi predstavnici njegove vlade te Hrvatske narodne banke taj su problem uglavnom prešućivali.
Nekoliko mogućnosti
Tvrtka za poslovno savjetovanje TEB na svojem je portalu (autor Mladen Štahan) otvorila “pitanje usuglašavanja statuta odnosno društvenog ugovora poduzeća s novom hrvatskom valutom” i prije nego što je Hrvatski sabor donio Zakon o uvođenju eura. “Naime, Zakon o trgovačkim društvima (ZTD) kod vrijednosti dionica ili udjela propisuje obveznu primjenu višekratnika 100, što znači da dionice i udjeli (i temeljni kapital) moraju biti djeljivi sa 100, bez ostatka. To znači da vrijednost svake dionice, svakog poslovnog udjela i temeljnog (upisanog) kapitala mora biti izražena iznosom koji na kraju ima najmanje dvije nule. Kod preračunavanja kuna u eure ovaj višekratnik će se narušiti i time će svi poduzetnici postati neusuglašeni sa sadašnjim ZTD-om. Stoga će trebati izmijeniti ZTD, a sva trgovačka društva morat će promijeniti nominalnu vrijednost dionica, udjela i vrijednost temeljnog kapitala. Te promjene mogu uzrokovati različite probleme i postavlja se pitanje kako će se rješavati u praksi.”
U međuvremenu (17. svibnja 2022.) Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj je proglašen, a “preračunavanje temeljnog kapitala te nominalne vrijednosti nematerijaliziranih vlasničkih vrijednosnih papira i drugih iskaza sudjelovanja u temeljnom kapitalu” regulirao je člankom 65. No tko taj članak pročita, neće biti puno pametniji nego prije. Zakon, naime, kaže da se “iznos temeljnog kapitala i njegovih dijelova preračunava primjenom fiksnog tečaja konverzije iz kune u euro, uz zaokruživanje na najbliži cent”, ali su tako dobiveni iznos dionička i društva s ograničenom odgovornošću “istodobno dužna uskladiti sa zahtjevima i na način kako je uređeno propisom kojim se uređuje osnivanje trgovačkih društava”. Taj propis je Zakon o trgovačkim društvima koji bi se tek trebao prilagoditi euru. “Pitanje je kako će se to rješavati u praksi”, piše TEB-ov Mladen Štahan, i odmah ističe da za to postoji nekoliko mogućnosti. “Primjerice, ukidanjem obveze primjene sada propisanog višekratnika, nominalne vrijednosti dionica i udjela, pa tako i vrijednost temeljnog kapitala, ne bi se morale mijenjati jer bi razlike iz preračunavanja vjerojatno bile beznačajne.”
Slobodni kapital
U nekim slučajevima, međutim, kada neki suvlasnik stječe većinsko (u Hrvatskoj praktično apsolutno) vlasništvo i s udjelom od samo jednog postotka ili sa samo jednom “zlatnom” dionicom povrh 50 posto, jednostavno preračunavanje moglo bi takvo većinsko vlasništvo dovesti u pitanje. “Pomoglo bi i propisivanje višekratnika 10, umjesto sadašnjih 100”, nastavljaju u TEB-u. “No ako ostane obveza primjene višekratnika 100, radi zaokruživanja će se – možda ponegdje i značajno – promijeniti postotak vlasništva držatelja dionica i udjela, što se samo radi uvođenja eura ne bi smjelo dogoditi.”
“U trgovačkim društvima koja imaju dovoljno slobodnog kapitala (zadržanu dobit i/ili pričuve) ovaj problem bi se mogao riješiti dokapitalizacijom – povećanjem temeljnog kapitala iz vlastitih izvora, kojom bi se nadoknadile razlike nastale preračunavanjem kuna u eure, a da se pritom ne promijeni postojeća vlasnička struktura. Međutim, poduzetnici koji nemaju slobodnog kapitala morat će radi uskladbe temeljni kapital smanjiti, a to će biti moguće samo u onim društvima u kojima je temeljni kapital dovoljno veći od minimalnog. Treća opcija bila bi obvezna dokapitalizacija postojećih članova trgovačkog društva, koji bi nastale razlike podmirili iz svojih privatnih izvora…”
Vratimo se našem primjeru društva s ograničenom odgovornošću i uplaćenim minimalnim propisanim temeljnim kapitalom od 20.000 kuna, kojemu bi kapital preračunat u eure po tečaju konverzije po novom iznosio 2.654,46 eura. Po postojećem ZTD-u morao bi biti djeljiv sa 100 bez ostatka, dakle 2.700,00 eura. U tom slučaju vlasnik ili vlasnici udjela morali bi dokapitalizirati svoju tvrtku uplatom 45,54 eura.
To se ne čini kao nepremostiv problem, ali da bi se dokapitalizacija provela, društvo mora izmijeniti društveni ugovor, tu izmjenu mora prihvatiti redovna ili izvanredna skupština društva, virtualno ili na fizičkom sastanku, i za nju moraju glasati vlasnici najmanje tri četvrtine kapitala. Pritom, novi se društveni ugovor sklapa u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju mora solemnizirati javni bilježnik. Mogu ga sklopiti i punomoćnici, ali im je za to opet potrebna punomoć koju je ovjerio javni bilježnik. A sve to košta.
Izmjene statuta
“Ne treba zaboraviti da će usuglašavanje statuta (društvenog ugovora, akta o osnivanju) uzrokovati nove dodatne troškove poduzetnicima – usluge bilježnika, odvjetnika i Trgovačkog suda, eventualno i tiskanje novih dionica i drugoga”, zaključuje TEB-ov stručnjak. Za provedbu tih postupaka propisani su rokovi. Zakon o uvođenju eura kaže da su dionička društva zahtjev za upis promjena dužna podnijeti nadležnom registarskom sudu u roku od najviše godinu dana. Društvima s ograničenom odgovornošću Zakon je propisao rok od tri godine. Registarski sudovi dužni su te promjene provesti po hitnom postupku, baš kao i središnji depozitorij vrijednosnih papira. Upis tih promjena bit će bez naknade, osim u slučaju promjene broja dionica dioničkog društva, što će Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. naplatiti po svom važećem cjeniku.
Koliko će hrvatskih građana, nositelja udjela u društvima s ograničenom odgovornošću, vlasnika dionica i udjela u investicijskim fondovima biti pogođeno zamjenom kuna u eure gotovo je nemoguće doznati, no vjerojatno ih je između milijuna i 250 tisuća.
Kad je riječ o dioničarima, to znamo točno. Domaćih fizičkih osoba u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu na početku kolovoza ove godine registrirano je 848.181, domaćih pravnih osoba je 9554, stranaca je 8227, a inozemnih pravnih osoba još 1775. SKDD vodi 872.197 računa ulagatelja koji posjeduju neku od 669 običnih i povlaštenih dionica, 81 obveznice i nešto malo komercijalnih i trezorskih zapisa, fondova i prava.
Pola milijarde
Već i samo Središnje klirinško depozitarno društvo vodi podatke o 276,17 milijardi kuna nominalnog kapitala koji ima tržišnu vrijednost od 358,44 milijarde kuna. Hrvatski građani od toga posjeduju dionice tržišne vrijednosti od 27,7 milijardi kuna. No njima vjerojatno neće biti problem podmiriti troškove izmjene statuta njihovih dioničkih društava. Drukčije će, međutim, biti s vlasnicima malih d.o.o.-a i j.d.o.o.-a s minimalnim propisanim kapitalom od 20.000 ili samo deset kuna.
Prema Državnom zavodu za statistiku, lani je u Hrvatskoj bilo registrirano gotovo tristo tisuća poslovnih subjekata. Ne znamo koliko njih ima iskazan i upisan temeljni kapital koji će trebati preračunati iz kuna u eure i prilagoditi propisima o trgovačkim društvima, udrugama, zadrugama, organizacijama…, ali vjerojatno oko 250 tisuća. Računamo li da će sve njih prilagodba euru stajati samo dvije tisuće kuna (a za veće tvrtke može biti mnogo više), dolazimo do brojke od petsto milijuna ili pola milijarde kuna. Plus eventualno povećanje temeljnog kapitala uplatom, koje može ići od 90 eurskih centi za j.d.o.o.-e do desetak tisuća eura za najveće tvrtke.
Sreća je samo u tome što će iznosi kapitala hrvatskih poduzeća tada biti puno razumljiviji svima ne samo u području eura, nego u cijelome svijetu. Do punog izražaja tada će doći i uključivanje hrvatskog Središnjeg klirinškog depozitarnog društva u europski sustav namire Target 2 Securities.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.