UHIĆEN KRVNIK ZBOG BRUTALNOG UBOJSTVA DJEČAKA U VUKOVARU: Dječakova majka živi u Njemačkoj i teško se nosi smrću supruga i sina u ratnom Vukovaru
Pripadnik srpskih paravojnih snaga bio je u bijegu u Kanadi. Sumnjiči ga se da je 1991. izdvojio Sinišu Rajkovića (16) iz grupe zarobljenih Vukovaraca te ga s dvojicom četnika mlatio i na smrt izbo bajunetom
Nakon što je u Londonu uhićen 71-godišnjak iz Vukovara, inače državljanin RH i Kanade, i po tjeralici isporučen hrvatskom pravosuđu protiv njega je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo optužnicu za ratni zločin u Vukovaru 1991. godine. Tereti ga se da je 18. studenog 1991. godine, nakon što su vojska JNA i srpska paravojska okupirali Vukovar, kao član jedne od srpskih paravojnih skupina među uhićenim civilima i pripadnicima Hrvatske vojske zatočenima na Veleprometu prokazivao one koje su sudjelovali u obrani grada i potom ih mučio i ubijao.
Zajedno s još dvojicom četnika došao je u prostore gdje su bili zatočeni civili i vojnici HV-a, izdvojio je iz skupine Sinišu Rajkovića, dječaka od 16 godina kojemu je otac Stjepan bio dragovoljac i branitelj Vukovara te ga odveo u zgradu stolarije.
Tamo je zlostavljao dječaka, sva trojica udarali su ga nogama i kundacima pušaka po tijelu i glavi, a kada je Siniša ostao ležati na tlu, više puta su ga izboli vojničkim bajunetama i tako usmrtili. Njegovo je tijelo posljednji puta viđeno na ostacima kartona, pred ulazom u jedan od hangara smrti. Idućeg jutra tamo ga više nije bilo. Dječakova majka Sofija, koja je zajedno sa ostalim civilima bila zatočena, uzalud je čekala svog sina. Nije slutila da ga je tada, nakon izlaska iz skloništa u kojemu su bili mjesecima, vidjela posljednji puta i da mu narednih godina neće uspjeti naći ni posmrtne ostatke.
A Siniša je bio bezbrižan, dobar dječak, gimnazijalac, koji je jako volio životinje, pogotovo pse, i svoj plavi motocikl Tomos koji mu je tata kupio. Svi su ga u ulici i pamtili po tom plavom Tomosu. Odrastao je u Vukovaru s mamom Sofijom, inače radnicom u Kombinatu Borovo i tatom Stjepanom koji je bio vozač u Čazmatransu. Kada je počeo rat tata Stjepan i njegova dva brata odmah su se uključili u obranu grada, a Siniša se s mamom sakrivao po gradskim podrumima. U napadu 19. rujna 1991. godine Sinišu je geler lakše ranio u ruku u skloništu u kojemu je bio s majkom.
Samo mjesec dana kasnije zla sudbina uništila je njihovu obitelj. Tata Stjepan poginuo je 3. studenog, na prvoj crti, nekoliko stotina metara od svoje kuće. Kada je čuo da mu je otac poginuo Siniša je htio priključiti se obrani grada, uzeti tatinu pušku, ali mu branitelji nisu dali nego su ga nagovorili da ostane u podrumu s majkom. Nakon pada grada Siniša je s mamom izveden iz skloništa te je na putu do Veleprometa, na Drvenoj pijaci, zauvijek odvojen od nje. Prema riječima svjedoka, od mnoštva uplašenih lica u Veleprometu prst smrti Stevana C. zvanog 'Cigan' pokazao je na dječaka u sivoj trenirci, bijelom puloveru s crtama, smeđoj SMB jakni i poznatim žutim borovskim čizmama Kanađankama. Došao je do njega i odveo ga u mrak. Posljednji ga je vidio njegov prijatelj iz djetinjstva Damir Matthaus koji mu je pokušao prići ali ga je u tome spriječio naoružani vojnik JNA.
- Siniša mi je bio simpatija iz djetinjstva. Živjeli smo u istoj ulici, nekoliko kuća dalje. Jako sam voljela njegovu kovrčavu kosu, uvojke koji su skakutali kada god bi hodao. I bio je frajer. Imao je motor Tomos sa kojime se uvijek vozao. Stoput me je zvao da se idem provozati s njime ali nikada nisam htjela jer sam se bojala, a i sramila sam se. On je znao da mi se sviđa pa nekad mislim da me je zezao. Jednom prilikom sam ga zamolila da mi dopusti da mu odrežem uvojak kose. Dozvolio mi je. Taj sam njegov uvojak pažljivo zalijepila u svoj dnevnik koji sam kao djevojčica pisala. U dnevniku je ionako bilo puno toga napisanog o njemu. Život nas je razdvojio početkom rata. On je ostao u Vukovaru na žalost. Bila sam silno tužna kada sam čula da je ubijen, a onda još tužnija kada sam saznala da mu nemam gdje otići zapaliti svijeću jer nisu našli njegove posmrtne ostatke - kazala nam je Marija Mihelić iz Osijeka, Sinišina vršnjakinja i prijateljica iz djetinjstva. Upravo taj uvojak kose koji je ona od njega uzela, sada je jedan od uzoraka DNK na temelju kojega se traži nestalo tijelo ubijenog dječaka Siniše.
Drugi je uzorak krvi uzet od majke Sofije koja od rata živi u Njemačkoj, veoma narušenog zdravlja, jer se svih ovih godina teško nosi sa smrću supruga i sina u ratnom Vukovaru. Sinišine fotografije i priču o njemu objavila je i književnica Ani Galović u knjizi posvećenoj djeci stradaloj u ratnom Vukovaru 'Mama, ne vidim nebo' koja je i kontaktirala Sinišinu majku Sofiju i njegove prijatelje.
Uhićen ratni zločinac navodno je nakon rata pobjegao u Kanadu gdje je zatražio državljanstvo i svih je ovih godina tamo živio. Sada je u pritvoru u osječkom zatvoru jer tužiteljstvo smatra da postoji mogućnost ponovnog bijega i čeka suđenje za smrt dječaka Siniše Rajkovića.
