‘Ulica vodi klub’: “Naš Hajduk je spasio splitski klub”

Demokracija je Hajduk spasila od stečaja i propadanja više puta, a spasila ga je ponajprije od politike te nepotizma, kriminala i koristi. Popularna "Ulica“ vodi klub i to je najbolja moguća stvar koja se mogla dogoditi Hajduku. Ništa nije savršeno i rezultat na taj način ne može doći iz čista mira, ali Hajduk je sada miljama stabilniji i jači klub nego 2011. kada je krenula priča s udrugom Naš Hajduk.

Splitski velikan se godinama koprcao u bezakonju, “ilegalnim“ upravama te prije svega dugovima. To je dovelo do situacije da Hajduk skoro ode u stečaj, odnosno da klub praktički prestane postojati i to je bila kap koja je prelila čašu za vojsku navijača. Hajduk je u prvom desetljeću 21. stoljeća došao do tri titule prvaka u slabom HNL-u, ali klub je u isto vrijeme dotakao upravljačko i financijsko dno.

Nebriga vlasnika, grada Splita te samovolja nekolicine ljudi Hajduk su gurnule u dugove od preko 200 milijuna kuna i u stotine sudskih parnica zbog raznoraznih dugova. Čim je Dinamo dodao gas na čelu sa Zdravkom Mamićem, klub iz glavnog grada je pobjegao u drugu galaksiju, a nestalo je i jedino ono što je tada u Hajduku i bilo solidno, a to je rezultat.

Torcida i svi ljubitelji Hajduka u priču oko boljeg i “poštenijeg“ Hajduka ušli su s detaljnim planom davne 2007. kada su prije svega tražili da se donese Kodeks kluba u kojem će se konačno urediti kodeks upravljanja. Tražili su detaljna pravila, detaljne promjene i godinama su na Sjeveru te na gostovanjima kao glavni transparent isticali “Oćemo Kodeks“ (a zna se koliko je Ultras skupinama bitan glavni transparent).

Promjena dugo nije bilo niti je navijače itko shvaćao ozbiljno, 2009. je nakon ispadanja od  slabašne Žiline jedna struktura otišla iz kluba zbog pritiska navijača, a došli su Kerum i Svaguša koji su instalirali svoju upravu i nastavili trošiti novac kojeg Hajduk nema. Klub je dotakao novo dno i skoro se ugasio, a navijači su pred Banovinom ponovno spasili Hajduk i to je bila kap koja je prelila času i alarm za uzbunu. Grad je vidio da ovako više ne ide i odlučili su dati Hajduk u ruke “Ulice“, odnosno navijača.

Na sastanku Torcide i Keruma donesena je odluka da će se od 2011. godine Nadzorni odbor birati preko izbora na kojima će članovi kluba birati 7 od 9 nadzornika Hajduka, a Grad Split kao najveći dioničar će izabrane Nadzornike potvrditi na Skupštini dioničara. Tada navijači gradu predstavljaju projekt “Naš Hajduk“ koji je ključ demokracije i boljeg Hajduka.

Vijećnici su jednoglasno izglasali projekt Naš Hajduk koji je svoju prvu skupštinu imao u srpnju 2011. godine. Plan je bio optimističan, ali i jasan i legitiman. Hajduk je od 2008. dioničko društvo grada Splita i manjih ili većih dioničara. Pri osnivanju Našeg Hajduka koji je u klubu i danas jasno je rečeno što mora bit temelj i što je cilj:

“Naš Hajduk osnovala je Torcida i njeni članovi s ciljem organizacije demokratskih izbora za Nadzorni odbor Hajduka, stjecanja dionica Hajduka do većinskog paketa 50 % + 1 dionica po uzoru na bundesligaške klubove i okupljanja članova Hajduka.“

Veliki planovi, ali i nužnost za boljeg i pravednijeg Hajduka, koji je zbog nebrige starih uprava od te 2011. praktički morao krenuti od nule. Prvi izbori održani su 2011., a do danas su članovi Hajduka izlazili četiri puta na izbore, 2015., 2018. i posljednji put nedavno, 2022.

Puno je promjena u izbornom procesu doneseno u ovih 12 godina, ali ona osnovna je da sada članovi Našeg Hajduka biraju sve Nadzornike (nekada su drugi dioničari birali dva od devet). Ključ za promjene je odluka da Naš Hajduk postane najveći dioničar Hajduka iza samog grada Splita, kupljeno je 25% vlasničkog udjela od tvrtke Tommy i Naš Hajduk je dobio potreban legitimitet da održava izbore bez da ih Split ili bilo tko drugi mora raspisati ili može poništiti.

Najveći posao za poštene izbore i za potpuno micanje politike iz izbornog procesa napravljen je 2017. kada je Grad Split na svojoj sjednici dao zeleno svjetlo za socios ili članski model  koji postaje dio Statuta HNK Hajduk Split:

“Članovi Nadzornog odbora moraju biti izabrani među kandidatima koji su sudjelovali na demokratskim izborima za Nadzorni odbor Društva koje provodi udruga navijača Društva među svojim članovima, a koja ima ukupno najveći broj članova u posljednjih pet godina i minimalnu godišnju članarinu od 50 (pedeset) kuna. Demokratski izbori za sastav Nadzornog odbora Društva moraju biti provedeni najkasnije u četvrtoj kalendarskoj godini od provedenih prethodnih izbora.”

Izborni proces i povijest izbora u Hajduku:

Prve izbore Naš Hajduk je organizirao 2011. godine i biralo se sedam od devet Nadzornika s dosta labavim uvjetima natječaja. Pravo glasa imalo je tada skromnih 7579 članova, a glasalo je njih 3704, odnosno skoro 50% što pokazuje veliki interes u borbi za konačnu demokraciju.

Drugi izbori održani su 2015. u sličnom modelu uz nešto strože uvjete za kandidate. Glasovalo se kao i 2011. na licu mjesta ili poštom. Pravo glasa imalo je 7429 punoljetnih članova, a na izbore je izašlo njih 3198.

Izbori 2018. donijeli su prve promjene, glasalo se za izravno za svih sedam Nadzornika (smanjen broj s devet na sedam, ostali dioničari izgubili pravo postaviti svoja dva). Proces je postao potpuno demokratičan, glasalo se prvi put u dva kruga, a pravo glasa imalo je 25 tisuća punoljetnih članova. 4765 članova je sa 8281 glasom izabralo sedam nadzornika (Dugogodišnji članovi imaju više od jednog glasa, glas im vrijedni 1, 2 ili 3 boda).

Za posljednje izbore 2022. Naš Hajduk je uveo nekoliko noviteta, biralo se pet nadzornika, a izbori su gotovo 100% bili elektronski (iako je bilo moguće glasati i uživo). Preko 50 tisuća članova je te 2022. imalo pravo glasa, a za glasovanje se registriralo njih 5951, a glasovalo ih je 4781. To nam donosi relativnu izlaznost od manje od 10% što pokazuje da članovi već imaju povjerenje u model, ali i da je početni zamah za demokracijom ipak s godinama oslabio.

Uvjeti natječaja za nadzornike potpuno su postroženi i to moraju biti ljudi najvećih sposobnosti, desetogodišnjeg iskustva upravljanja i još puno toga. Osnovana je i Hajdučka zajednica koja služi kao savjetodavno tijelo Našeg Hajduka definirana Statutom. Osnovana je radi okupljanja kandidata i unaprjeđenja kvalitete izbornog procesa za članove NO Hajduka.

Kandidati za nadzornike mogu se prijaviti i biti predloženi od Zajednice ili mogu osobno skupiti 50 potpisa članova kluba i tako ući u proces (ako ispunjavaju uvjete natječaja).

Izbori su demokratični, ali ne vrijedi točno pravilo jedan član=jedan glas, odnosno ne vrijedi svačiji glas jednako bodova. Nagrađuje se dugogodišnje članstvo po jednostavnom modelu, od 1 do 3 godine – 1 bod ; od 4 do 7 godina – 2 boda ; od 8 do 12 godina – 3 boda ; od 13 do 20 godina – 4 boda ; 21 godina i više – 5 bodova. Članovi se prije toga moraju registrirati na izbore kako bi imali pravo izlaska na same izbore.

Izbori u Hajduku dosta su jednostavni i najvažnije demokratični i potpuno pošteni. Nema puno zavrzlama sa skupštinama, upravama, raznoraznim odborima. Svi punoljetni članovi Hajduka glasuju i biraju pet članova Nadzornog odbora, koje je ključno tijelo cijelog Hajduka. Nadzorni odbor nadzire rad kluba i najvažnija uloga mu je da bira glavnu osobu kluba, a to je predsjednik (trenutno Lukša Jakobušić).

Predsjednik je upravitelj, alfa i omega i praktički u određenim granicama jedini koji odlučuje. Nadzorni odbor je tu da pazi na sve i da ima laganu mogućnost smijeniti predsjednika ako on krene u nešto što nije određeno Statutom, Kodeksom i čašću kluba kao što je Hajduk.

Puno je priča bila oko problema članstva u klub. Raznorazni neprijatelji kluba spočitavaju i rugaju se s projektom Naš Hajduk i činjenicom da se navijač Hajduka ne može izravno učlaniti u klub kao sportsko društvo već u udrugu Naš Hajduk. Istina je da se ne može biti član Hajduka tako izravno “per se“, ali to je apsolutno nebitna stavka u ovakvom modelu vođenja. Naš Hajduk i jesmo “mi“, navijači Hajduka i cilj je jednog dana postati apsolutni većinski vlasnik i onda će još više ovaj socios model biti demokratičan i pravičan.

Naš Hajduk trenutno ima preko 106 tisuća članova, izravno preko udruge Našeg Hajduka ili neizravno preko podružnica DPH (Društvo prijatelja Hajduka) i članstvo među njima se apsolutno nikako ne razlikuje. Članarina je za punoljetne 20 eura i svi imaju pravo glasa ako se za iste izbore registriraju.

Naš Hajduk je kao i sve ostalo također Udruga ljudi, to su ljudi od krvi i mesa koji griješe i koji nisu savršeni. Može se puno toga spočitavati od 2011., ali činjenica je da su klub s nule i -30 iza Dinama doveli do današnjeg stanja financijski stabilnosti i potpune konkurentnosti s Dinamom. Klub je narastao na svakoj razini, a prije svega u sportskoj politici i marketinški.

Hajduk je postao ozbiljan igrač i nedostaje još samo titula prvaka koja će prije ili kasnije doći. Sada je najvažnije pokušati zadržati predsjednika Jakobušića i nastaviti s radom. Ne treba raditi nerede niti paniku ako se naslov ne uzme već ove godine, ova “duga cesta“ demokracije, rasta i poštenja mora se nastaviti, koliko god nekad sportski neuspjeh teško pao nama koji za ovaj klub živimo…