Umirovljeni brigadni general Bruno Zorica Zulu izgubio bitku života

Umirovljeni brigadni general Bruno Zorica Zulu, legendarni sudionik Domovinskog rata i zapovjednik bojne Frankopana, nedavno je doživio gorko-slatki trenutak priznanja od strane hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Nažalost, veselje zbog dodijeljenog čina brigadnog generala ubrzo je zasjenila tužnu vijest da je Zulu hospitaliziran.

Rođen 20. veljače 1952. u Ivanić Gradu, Zulu je bio jedan od najkarizmatičnijih junaka Domovinskog rata, čije su vojničko iskustvo i predanost Hrvatskoj ostavili neizbrisiv trag. Svoju ratnu priču započeo je kao 20-godišnjak, kada je, nakon incidenta tijekom Hrvatskog proljeća, pobjegao iz domovine i pronašao utočište u Legiji stranaca.

Zulu je prošao kroz mukotrpnu obuku te je postao dio elite padobranske postrojbe u Legiji stranaca. Pod novim identitetom Branimira Zurkovića i nadimkom Zulua, sudjelovao je u raznim ratnim žarištima diljem svijeta, uključujući Afriku, Ameriku, Tahiti, Komorske otoke, Bejrut, Libanon, gdje je proveo čak 19 godina.

"Iz tog vremena pamtim Ivana Rosu, brata generala Rose koji je odradio 37 godina u Legiji i iz nje otišao kao major", prisjeća se Zulu, ističući teškoće i izazove koje je prošao tijekom svoje dugogodišnje službe. Ovaj hrabri borac naglašava da se tijekom šezdesetih godina u Legiju stranaca primamo nasumično, dok je danas potrebna dobra stručna sprema.

Nakon početka Domovinskog rata, Zulu je dezertirao iz Legije stranaca kako bi se pridružio obrani Hrvatske. Sudjelovao je u osnivanju specijalnih postrojbi u Kumrovcu te formiranju središta za zapovjednu obuku u šumi Žutica kod Ivanić Grada. Bojna Frankopan, osnovana 1. kolovoza 1991., imala je jezgru od hrvatskih pripadnika Legije stranaca, a Zulu je bio njezin odabrani zapovjednik.

Nažalost, unatoč priznanju brigadnog generala i bogatoj vojničkoj karijeri, Zulu je preminuo u jutarnjim satima nakon dugogodišnje borbe s teškom bolešću. Njegov sin Tomo javnosti se obratila putem društvenih mreža, obavještavajući o smrti svog oca te izražavajući duboku tugu. "Tata, neka ti je laka hrvatska gruda, neka ti je vječna Slava i Hvala", napisao je sin, ističući trajni doprinos svog oca borbi za slobodu i neovisnost Hrvatske.