Umirovljenik Miroslav (62): ‘Nitko neće reći umirovljenicima da su oni platili Domovinski rat’
Na ulicama Osijeka, tik pred glavnim gradskim trgom, 62-godišnji Miroslav nam je otkrio kako je u vojnoj mirovini već 20 godina. Znate kako je, poručio nam je, i kada je najbolje u životu, može biti još bolje. Na to je dodao kako može očigledno biti i gore uz riječi, trenutak u koji živimo danas u Hrvatskoj za većinu umirovljenika je tegoban život.
‘Domovinski rat je krivac za niske mirovine’
Razlog niskih mirovina se krije, kako nam kaže Miroslav, u financiranju Domovinskog rata što su na svojim plećima, u financijskom smislu, podnijeli umirovljenici.
– To su ljudi koji su radili cijeli svoj životni radni vijek. Primjenom neustavnog načela monetarnog nominalizma. Znači one doprinose koji su ljudi uplaćivali od prvog svog radnog vijeka pa do Domovinskog rata su obezvrijedili na način primjene neustavnog načela monetarnog nominalizma, a trebali su primijeniti i princip poštivanja monetarnog valorizma. Znači da su u pravilu valorizirali ljudima njihove uplaćene doprinose od svakoga i to od kada su ljudi se zaposlili, pa izdvajali u te mirovinske fondove i onda bi dobili realnu vrijednost mirovine, naravno, koja bi trebala biti ukamaćena. Onda je to štednja, jer svi mi štedimo, rekao je Miroslav.
Osvrnuo se i na buduće umirovljenike, točnije rečeno, mlade ljude koji izdvajaju u mirovinski fond i iz kojeg bi danas, sutra trebali dobiti mirovinu jednog dana. Gospodin Miroslav je naglasio da je važno da ne dođe do nekog, kako i sam kaže, tektonskog poremećaja u društvu, kao što je i bio Domovinski rat.
– Onda vi to sve nemate, a to je ono zašto ste se pripremali, odvajali od svojih bruto do neto primanja i onda dobijete ovo danas. Jad, sramota, bezvlašće, bezakonje i sve ostale vrste frustracije. Kroz te ljude koje je zadesio rat se prenosi nesreća, tjeskoba i neizvjesnost na mlađe generacije. Bake i djedovi nemaju dovoljno novaca da bi svojoj djeci ili unucima priuštili neki bolji start u životu. To vam je hrvatska zbilja. smatra ovaj Osječanin.
‘Naši političari jednostavno šute kao vreće krumpira’
Miroslav je dodao kako naše pravosuđe nema snage ili ova zemlja nema ekonomske moći da prizna tim umirovljenicima: ‘Slušate ljudi dragi, vi ste platili Domovinski rat. Nismo mogli vratiti, ali ćemo vratiti kada Hrvatska ekonomski stasa’.
– Zašto naši političari vrli ne uzmu sredstva iz pretpristupnih fondova EU i namire sve to ljudima ili uplate to koliko su ih zaštekali da bi se financirao Domovinski rat? Naši političari jednostavno šute kao vreće krumpira i ne žele javno, bilo koji političar, neovisno kojoj god političkoj opciji pripadao, da jednostavno, jasno i glasno progovore o nepravdama koje se reflektiraju na generaciji iza tih ljudi koji su to sve odamortizirali, pojasnio je gospodin Miroslav.
S obzirom na to da je gospodin Miroslav pravnik po zanimanju, njegov hobi u umirovljeničkim danima se nije previše udaljio od toga. U razgovoru je otkrio kako se bavi analitikom jer vodi jedan spor koji je, prema njegovim riječima, 34 godine egzistirajući pred našim pravosuđem, a sada je trenutno u Strasbourgu.
Ipak, svoje slobodno vrijeme ispunjava i navijanjem za nogometni klub Osijek.
– Nisam onaj isključivi navijač, nego isključivo volim nogomet, bavio sam se nogometom, dok sam bio mlađi, samo zbog te igre. Nikako u onom nekom smislu zastranjenja. Trend u Hrvatskoj je da Hajdukovac napada Dinamovca, Dinamovac Hajdukovce ili Osijek, ne znam koga i da se ide onda fizički obračunavati s nekim ili neprimjereno ponašati na bilo kojem stadionu, bilo gdje u Hrvatskoj, pa i vani. Svjedoci smo što se događalo sa dečkima u Grčkoj, tako da volim samo čar, nogometne igre, dobar potez, pravi geg i te stvari. Da volim tu sportsku igru i to je to. Nije dobro to što se navijači međusobno obračunavaju i nazivaju pogrdnim imenima. Nogomet je nešto što bi trebao biti praznik. Da mogu sa svojim unučetom otići na utakmice bez bojazni da će doći do nekih nemira, do tuče ili do ne znam bilo čega gdje bi netko mogao stradati, misli gospodin Miroslav.
Demontaža demonkracije da bi postala demokracija
Nezavidna situacija u Hrvatskoj gotovo je natjerala i sina gospodina Miroslava na odlazak iz Hrvatske. Riječ je o 23-godišnjem mladiću koji neprestano razmišlja o napuštanju domovine.
– Mati lije suze i kaže: ‘Nemoj, sine, nemoj’. I sada već bi otišao da nije našao posao, doduše ne za stalno, ali to je onaj minimalac i tako da kaže ja to tamo ne vidim nikakvu perspektivu. On to sada meni kaže, čovjeku koji je dragovoljac Domovinskog rat, a koji se borio za ustavnopravni poredak ove zemlje. Bio sam teško ranjen. Deset godina plus minus sam bio pripadnik, što policije, što treće gardijske brigade. Nezadovoljan sam i jednostavno smatram da još jako, jako, jako puno trebamo raditi na demontaži demokracije da bi bili jednog dana demokracija, kazao je osječki umirovljenik.
Prostora za napredak ima, ali, kako gospodin Miroslav kaže, trebali bismo otvoriti oči, posebice sada u ovoj godini koja je turbo predizborna godina i da zaista otvorenog srca, pošteno i iskreno pristupimo svi skupa, koliko god nas ima na te izbore. U toj situaciji bismo trebali dobiti realnu sliku o tome što hrvatski narod želi i kako želi dalje.
‘Potakni svoju obitelj svojim primjerom’
Njegova je želja izmjena izbornog zakona i omogućavanje internetskog glasovanja. S druge strane, smatra kako je zavladala teška apatija i jednostavno ljudi gube vjeru u bolje sutra.
– Taj izborni zakon se pod hitno mora promijeniti. Čak bih išao u neku vrstu radikalizacije, a opet, sada da idemo tjerati nekoga u ovim uvjetima da izađe na izbore i da to bude obveza svakog pojedinca, svakog OIB-a, ne znam koliko bi tu tek bunta bilo. I bilo bi: ‘Što ti mene tjeraš? Što si mi dao da bi ja..? Sad neću?’. I to nije rješenje. Ako ne daš svoj doprinos, nemoj onda stenjati i kukati pa reći: ‘Joj, ovo ne valja, ono ne valja’. Daj potakni svoju užu i širu obitelj svojim primjerom, poručio je gospodin Miroslav.
Rješenje, po njegovim riječima leži u odazivu stanovnika na izbore jer u tome vidi bolju budućnost.
– Izađimo na izbore pa onda da vidimo što će biti, ali u onom nekom postotku koji bi bio obećavajući za sve nas. Samo tako možemo doći do nekog boljeg sutra koji će opet dalje pomoći svima nama da živimo dostojanstvenije, da vidimo da se puno mladih ljudi zaposli. Tada bi i oni koji su otišli van, kada bi vidjeli da je nešto profunkcioniralo, da imaju šansu za zaposlenjem, vratili bi se. Vjerojatno bi. Zašto bi radili za tamo negdje nekoga, ako to bude danas, sutra nešto gdje bi bi oni sebe vidjeli, zaključio je osječki umirovljenik Miroslav.
Što drugi umirovljenici misle o životu u Osijeku možete pogledati u videu ispod:
Izvor:Mirovina.hr
Autor: Luka Kalac/Foto: mirovina.hr
