USKRS NA PRVOJ CRTI Branitelj na prvu crtu donio šunku, luk i jaja: ‘Četnici su bili odmah preko puta’

Uskrs koji je 1992. godine na pakračkoj bojišnici proslavio hrvatski branitelj Krešimir Cestar u njegovu će sjećanju zauvijek zauzimati posebno mjesto. Bilo je to, priča nam, prije točno 34 godine:

“Te ratne 1992. godine, na samu Veliku subotu u ranim jutarnjim satima, sa krunicom oko vrata, koju čuvam još i danas, osobnim naoružanjem i opremom, napustio sam svoj obiteljski dom”, sjeća se.

Ostavio je, dodaje, suprugu Marijanu, koja je u to vrijeme bila u visokom stupnju trudnoće, mamu, braću, sestru, ostale članove obitelji i prijatelje, te krenuo put Pakraca sa svojom ekipom na koju je opet došao red za smjenu na prvoj crti”.

Ponio uskršnji doručak na prvu crtu

“Nakon nekog vremena suborcima sam priznao da nosim luk, kao i sve ostalo potrebno za dostojanstveno i u skladu s našim podravskim, katoličkim običajima mogli obilježiti Uskrs. Nakon toga je ekipa prasnula u smijeh i nastala je opća zezancija. Ali, kad smo se smjestili, onaj smijeh i zezancija na račun mog uskršnjeg paketa su zamijenila pitanja kada ćemo to otvoriti i probati, na što sam im jednostavno odgovorio ‘na sam Uskrs, a to je sutra'”.

Krešimir se prisjetio kako su mu suborci i nakon toga prilazili i propitkivali kada ću ga otvoriti, ali on je kategorički odbio sve dok nije došlo uskršnje jutro. Kaže uz smijeh da je za sačuvati taj paket cijelim trebalo veće osiguranje od onog koje su postavili radi četnika koji su bili preko puta:

Suborci namirisali luk, ali su morali čekati

“Uz dosta muke, uspjeli smo u tome. Kad sam došao, već je cijela ekipa bila za stolom i strpljivo iščekivala što ću učiniti. Iz svog ranca izvadio sam naš uskršnji obrok, a uz pomoć Cige i Bare, rastrgali smo hostije, razrezali šunku na sitne komade, jaja također, stavili na stol zajedno sa lukom i teglicom hrena, te kruhom. Nitko ništa nije dirao, prvo smo se svi zajedno pomolili i onda prionuli doručku. Pošto nas je bilo dvadesetak, a hrane malo, pa je svaki uzeo nekoliko zalogaja. Nismo se mogli prejesti, ali smo osjetili dašak uskršnjeg jutra”, pamti Krešimir veliki katolički blagdan obilježen u jeku Domovinskog rata.