USUDIO SE REĆI TITU ONO ŠTO NITKO NIJE! Franjo Tuđman uzdrmao Jugoslaviju: Na današnji dan rođen je prvi hrvatski predsjednik

Na današnji dan, prije 100 godina, 1922. godine u Velikom Trgovišću, rodio se prvi hrvatski predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske, Franjo Tuđman.

Prema riječima brojnih političara i analitičara, ostati će zapamćen kao beskompromisni borac za neovisnost Hrvatske, njezin utemeljitelj i pobjednik u Domovinskom ratu, sa svim svojim vrlinama i manama.

Mnogi kao njegov veliki uspjeh spominju takozvanu svehrvatsku pomirbu. Nije dijelio ljude na sinove partizana i ustaša već na one koje vole svoju Domovinu i one koji ju žele zatrti. Svim generacijama ostat će upamćene njegove uzdignute ruke, stisnutih šaka uz uzvik: “Imamo Hrvatsku!”.

Imao puno protivnika

Njegovi politički i društveni neistomišljenici smatrali su da vlada previše autoritarno i suzbija ljudske slobode u demokratskoj Hrvatskoj. Također, i dana danas vode se polemike, ali i sudski procesi oko pretvorbe i privatizacije te sumnjivih poslovanja njegovih bliskih suradnika u postratnom razdoblju.

No, uz svu puninu svojeg lika i dijela, Franjo Tuđman ostaje upisan u povijesnu knjigu države Hrvatske kao predsjednik koji je u pobijedio u krvavom Domovinskom ratu, proveo mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja, uz vojsku i zapovjedništvo vodio opjevane vojne akcije poput Oluje, udario temelje puta Hrvatske ka Europi i NATO savezu te je bio prvi predsjednik neovisne Republike Hrvatske.

Bio u partizanima, u zatvoru zbog Hrvatskog proljeća

Podsjećamo i na njegovu raniji životni put i biografiju. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. godine. Rodio se u Velikom Trgovišću, rano je ostao bez majke, a otac mu je bio ugledni član HSS-a i općinski načelnik. Tuđman je u Zagrebu pohađao Trgovačku akademiju, a 1940. godine pritvoren je zbog sudjelovanja u ljevičarskim demonstracijama. U proljeće sljedeće godine napušta školovanje i odlazi u partizane te postaje član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Djelovao je u partizanskim odredima na području sjeverozapadne Hrvatske, a 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beogradu. Usporedno s vojnom karijerom objavljuje i radove s područja vojne povijesti. Iako je 1960. promaknut u čin general majora napušta vojnu karijeru i posvećuje se znanstveno-istraživačkom radu. Odlazi u Zagreb 1961. godine, gdje postaje ravnatelj novoosnovanog Instituta za historiju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest) i izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka. Godine 1965. doktorirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Izazvao kontroverze u Jugoslaviji

Svojim se radovima ubrzo zamjerio snažnoj unitarističkoj struji u komunističkoj Jugoslaviji. Među prvima je otvorio tabu teme o hrvatskim nacionalnim pitanjima: nametanje kolektivne krivnje Hrvatima zbog NDH, povijesne uloge HSS-a, preuveličavanju broja žrtava logora Jasenovac i slično. Također, upozorava na centralizaciju SFRJ te marginalizaciju Hrvatske. Partija ga optužuje za “buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnomu pitanju”, a 1967. smijenjen je s položaja ravnatelja Instituta, isključen iz SKJ, zabranjeno mu je javno djelovanje te odlazi u prisilnu mirovinu.

Nakon “Hrvatskog proljeća“ (1972.) uhićen je i osuđen na montiranom sudskom procesu. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Tita, Tuđman je osuđen na “samo dvije“ godine zatvora, a pušten je nakon 9 mjeseci. U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnoga djelovanja zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji i francuskom radiju u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske, progonu disidentskih intelektualaca i preuveličavanju jasenovačkih žrtava.

U zatvoru u Lepoglavi bio je od 1982. do 1984. kada je uvjetno pušten na slobodu. Nakon što mu je 1987. godine vraćena putovnica Tuđman putuje po Europi, Kanadi i SAD-u gdje uspostavlja veze s hrvatskim iseljeništvom zauzimajući se za nacionalnu pomirbu i povezivanje domovine i dijaspore. Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) s programom državnog osamostaljenja Hrvatske.

Udario temelje HDZ-a

Na prvim višestranačkim izborima HDZ ostvaruje pobjedu, a Franjo Tuđman dva puta premoćno pobjeđuje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 1992. i 1997. godine. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen polupredsjednički sustav vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke. Tijekom Domovinskog rata kombinacijom pregovaranja i primjene vojne snage iscrpljivao je snagu JNA i srpskih agresora do konačnog oslobođenja svih hrvatskih krajeva 1995. (operacija “Oluja”) i 1998. (mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja). Na vanjskopolitičkom planu izborio se za međunarodno priznanje Hrvatske i njezin prijem u UN.