Jay Weissberg, jedan od glavnih kritičara najutjecajnijeg magazina Variety, osvrće se na nominaciju filma Predraga Antonijevića “Dara iz Jasenovca” za Oscara ističući da je riječ o “tanko zamaskiranoj propagandi koja cinično zlorabi holokaust za guranje mučne teme političkog domorodstva”.

“Počevši od činjenica, hrvatska fašistička vlada za 2. svjetskog rata, ustaše, bili su ubilački siledžije podržani od moćnih članova katoličke crkve. Poznati po svom neumjerenom sadizmu, ustaše su uzele za metu Srbe, Židove i Rome, ugledajući se na svoje nacističke saveznike, propagirajući politiku ‘mi protiv njih’ čije je sjeme opet proklijalo u punoj snazi nakon raspada Jugoslavije devedesetih. Jednako neosporno, jasenovački kompleks bio je ozloglašen među logorima smrti po krvoločnosti njegovih zapovjednika i njihovih podanika. Oko 80 tisuća logoraša, uglavnom Srba, tamo je ubijeno između 1941. i 1945., i premda je samo ime tog logora u srpskoj psihi ostavilo trajni trag, o njemu nikad nije snimljen igrani film”, piše Weissberg .

“Tvorci ‘Dare iz Jasenovca’ naglašavaju da je scenarij napisan po iskazima svjedoka, koristeći taj slogan kako bi izbjegli bilo kakve kritike: to se dogodilo i nama se nema što prigovoriti. Problemi su međutim dvostruki: njegov neskriveni protuhrvatski i protukatolički naboj suviše je očito osmišljen kao oružje u sadašnjim sukobima Srba i njihovih susjeda, a uživanje u vizualizaciji sadizma, u kontrastu s djetinjom nevinosti, gura u stranu bilo kakvo razmišljanje o opasnostima nacionalizma, ubilačkog rasizma i genocida i nadomješta ga jeftinom sentimentalnošću”, piše Weisberg.

“Kontekst je nemoguće ne uzeti u obzir, a u ovom slučaju to je kako srpski nacionalisti koriste Jasenovac kao bojni poklič i pretvara film u propagandu. Znanstvenik Jovan Byford je analizirao kako se srpske patnje pokušavaju povezati s holokaustom i tako se nastoji legitimizirati njihova težnja za teritorijalnom ekspanzijom: to je točno karta na koju igra film. Već sama činjenica da je dom male Dare smješten u Mirkovce, poslužit će kao crvena krpa antihrvatskim brigadama, jer je to mjesto bilo prijeporna točka hrvatsko-srpskih sukoba”, dodaje se.

Antonijević: ‘To je jedna vrsta političke etikete’

Srbijanski medij "Novosti" reagirao je na ovu ocjenu i o svemu pitao redatelja Predraga Antonijevića.

“U 40 godina svoje karijere nisam vidio ovako nešto. Ovo nije kritika niti je takvom smatraju distributeri kao ni mnoge organizacije koje se bave holokaustom. To je jedna vrsta političke etikete koja ima za cilj zbuniti glasače u Američkoj filmskoj akademiji, da se “upozore” da glasajući za ovaj film glasaju za nekakvu srpsku propagandu”, smatra Antonijević.

Dr. sc. Mario Jareb: Držim da je broj stradalih manji od onoga što sadrži popis JUSP Jasenovac

Povjesničar dr. sc. Mario Jareb prošle je godine za Narod.hr govorio o broju stradalih.

“Okvirni brojevi kojima raspolažu ustanove kao što su Javna ustanova Spomen područje Jasenovac govore o nešto više od 80 tisuća stradalih. Muzej žrtava genocida u Beogradu raspolaže s nešto većim brojem. O tim brojevima, odnosno o metodologiji i načinu na koji se do njih došlo, treba razgovarati i siguran sam da bi njihovo kritičko propitivanje donijelo neke poprilično niže brojeve. Ne bih se usudio govoriti o nekom određenom broju, no kako sam već rekao držim da je manji od onoga što sadrži popis JUSP Jasenovac. Pa ipak već i sami brojevi koje sam spomenuo ruše priče o stotinama tisuća ili milijun žrtava koje su u nekadašnjoj Jugoslaviji i u Hrvatskoj bile prisutne do devedesetih, a nažalost, i danas su prisutne u Srbiji i Republici Srpskoj. Činjenica da najozbiljnija ustanova u Srbiji, a koja se bavi takvim istraživanjima, ima višestruko manji broj žrtva govori da su brojevi koji su vrijedili u bivšoj Jugoslaviji zapravo rezultat mitova i manipulacija.

Razloga za nastanak tih mitova i manipulacija je više. U temelju su bile želje ili potrebe vlasti da dokažu kako je Jugoslavija bila jedan od najvećih stradalnika Drugog svjetskog rata. Već se 1945. izašlo s brojem od 1,7 milijuna ukupnih jugoslavenskih žrtava. Potom je s vremenom i broj žrtava Jasenovca podignut na nekoliko stotina tisuća. Već 1945. godine snimljen je film u kojemu se govori o 800 tisuća žrtava. Ubrzo nakon toga Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je govorila o 500-600 tisuća. Zanimljivo je to kako je netko odjednom zaboravio nekoliko stotina tisuća žrtava da bi potom njihov broj bio opet podignut na 700 tisuća. To su sve proizvoljne procjene. Između ostalog, i za potrebe Pariške mirovne konferencije, ali i za dobivanje ratne odštete. Poražena strana se pokazivala što više zločinačkom, osobito kada je bila riječ o propaloj NDH. Bilo je prikladno zidati te nevjerojatne brojeve o kojima ni desetljećima kasnije nisu postojala relevantna istraživanja”, rekao je Jareb za Narod.hr.