Nitko se to do sada nije usudio napisati, ali upotreba nuklearnog oružja sad je izvjesnija od mogućnosti da do toga ne dođe

Kad je ruski predsjednik Vladmir Putin pred TV kamerama donio odluku da se ruski nuklearni vojni potencijal stavi u stanje pripravnosti, to je bio - blef. Jest da ni tada “specijalna vojna operacija” u Ukrajini nije išla kako treba, ali Putin nije ni sanjao da je na putu da izgubi rat, piše Slobodna Dalmacija.

Nedavna odluka da na okupiranim područjima hitno raspiše referendum o pripajanju tih područja “majčici Rusiji” i njegova najnovija prijetnja nuklearnim oružjem više nisu blef, nego jasan pokazatelj da je Putin očajan.

Rusija baštini političku praksu u kojoj poraženi lider rijetko napušta tron s glavom na ramenima. Putin se sve vrijeme trudio oživiti carističke sentimente, pa mu je jasno i kako bi njegova glava prošla u novom “jurišu na Zimski dvorac”.

Uostalom, “oktobar” je blizu, a proletarijat silno uznemiren što Rusija zbog jedne obične “specijalne vojne operacije” mora proglasiti djelomičnu mobilizaciju. Putin gubi teritorij koji je Rusima obećao i platio krvlju 15-ak tisuća svojih vojnika. Ako izgubi u Ukrajini, Putin se iz te situacije neće živ izvući. Ne pomažu mu ni međunarodne okolnosti u kojima jedino još Kina i Sjeverna Koreja imaju razumijevanja za agresiju i masovne ratne zločine koje je počinio.

Ruska vojna doktrina opravdava korištenje nuklearnog oružja “kao odgovor na upotrebu nuklearnog i drugog oružja za masovno uništenje protiv Rusije ili njezinih saveznika” i kao “odgovor na konvencionalni napad koji ugrožava samo postojanje Rusije kao suverene države”.

Kad Donbas iznuđenim ratnim referendumom postane ruski, na okupirana ukrajinska područja protegnut će se i odredbe ove doktrine. Ministar obrane Sergej Šojgu intenzivno komunicira da je “specijalna vojna operacija” prerasla u izravan rat sa Zapadom. A kad će se ispuniti doktrinarni kriterij za nuklearni udar u nedemokratskom sustavu kakav je ruski, odlučuje samo jedna osoba - Vladimir Vladimirovič Putin.

Nitko se to do sada nije usudio napisati, ali upotreba nuklearnog oružja sad je izvjesnija od mogućnosti da do toga ne dođe. Putinu jednostavno ne ostaje niti jedna druga karta da preokrene situaciju na ukrajinskom bojištu, dobije ovaj rat i tako sačuva živu glavu.

Korištenje nuklearnog oružja ruska vojna doktrina opravdava ‘kao odgovor na upotrebu nuklearnog i drugog oružja za masovno uništenje protiv Rusije

 Foto: Afp/

Američki politolog Matthew Kroenig, strateg za nacionalnu sigurnost i bivši časnik CIA-e, danas direktor sigurnosnog think-tanka Atlantic Council, uputio je nakon najnovijih Putinovih odluka pismo američkom predsjedniku u kojem jasno kaže “da bi Rusija u ostvarenju svojih vojnih ciljeva u Ukrajini mogla koristiti nuklearno naoružanje” te da taj rizik raste s učinkom ukrajinske kontraofenzive.

U ovom trenutku, kaže Kroenig, Putin moguće vjeruje da će upotreba nuklearnog oružja proći bez adekvatna odgovora Zapada, pa bi SAD ovu stvar trebao jasnije komunicirati. Neodređenom prijetnjom, upozorava ovaj stručnjak, mogao bi se stvoriti dojam da SAD ne misli ozbiljno, dok bi njihova izravna prijetnja mogla biti iskorak preko crvene crte.

Razradio je stoga dvije opcije (druga ima i varijantu B) kao mogući odgovor na ruske prijetnje. U prvoj se predlaže produbljivanje sankcija i razmještaj većih vojnih snaga u Europi, u drugoj konvencionalni, a u podvarijanti druge opcije čak i nuklearni napad u slučaju da Rusija prva upotrijebi atomsku bombu.

Još otkako je Putin svoje nuklearne potencijale stavio u stanje pripravnosti govori se o strateškom i taktičkom nuklearnom oružju. Sporazum o kontroli naoružanja “Novi START”, koji su 2010. dogovorili predsjednik Barack Obama i tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, ograničio je obje zemlje na raspoređivanje 1550 nuklearnih bojevih glava na balističkim projektilima i bombarderima. Ali ni ovaj, ni slični sporazumi ne odnose se na taktičko nuklearno oružje.

Washington Post upozorava na izvješće koje je u veljači objavila Federacija američkih znanstvenika. U njemu se navodi da Rusija ima ukupno 4477 nuklearnih bojevih glava. Od ovog broja, otprilike 1588 ih je strateški raspoređeno, dok ih je 977 u skladištu, ali spremno za uporabu.

Uz ovo, Rusija je imala otprilike 1912 nestrateških, taktičkih bojevih glava za koje izvješće kaže da su također u centralnom skladištu (dodatnih 1500 bojevih glava smatralo se povučenima, ali još uvijek “uglavnom netaknutima”).

Razliku između strateških i taktičkih bojevih glava mnogi ne razumiju, što nije ni čudno. Definicija je mnogo. Jedna kaže da strateško nuklearno oružje služi da bi se dobio rat, a taktičko da bi se dobila bitka.

U praksi, SAD ima 200 taktičkih gravitacijskih nuklearnih bombi (što ih se baci kao ciglu) snage između 0,3 i 170 kilotona. Za usporedbu, bomba koja je u Hirošimi odjednom ubila 70.000 ljudi imala je razornu moć od 15 kilotona, pa je razlika između strateškog i taktičkog više ideološka nego realna. Inače, stotinjak ovih bombi B61 SAD je razmjestio u našem širem susjedstvu; Italiji, Njemačkoj, Turskoj, Belgiji i Nizozemskoj.

Rusko strateško nuklearno naoružanje raspoređeno je u tri raketne armije: 27. gardijsku raketnu armiju sa zapovjedništvom u Vladimiru (180 km sjeveroistočno od Moskve), 31. raketnu armiju (Orenburg, Ural) i 33. gardijsku raketnu armiju (Omsk, na granici s Kazahstanom).

Strateške bojeve glave montiraju se na velike raketne sustave, najčešće mobilne, kao što je SS-18 dizajniran u Ukrajini, SS-19 Avangard koji ide uz hipersoničnu raketu nekih 10 puta bržu od zvuka ili pak SS-27 koji se može naći u verzijama na kotačima ili ukopanom silosu. Tu su onda još i brojne podmornice, mahom uklopljene u Sjevernu flotu, te bombarderi Tu-160 (njih 11) i Tu-95MS (55 komada) koji su opremljeni krstarećim raketama ili bombama sposobnima prenijeti nuklearnu bojevu glavu onome kome je namijenjena.

Oružja koja su sposobna ispaliti taktičke nuklearne glave već se nalaze na ukrajinskoj bojišnici. Sjetite se napada na željezničku stanicu u okolici Dnjipropetrovska kad su poginule 22 osobe, a 55 ih je teško ranjeno. Učinak je to rakete ispaljene s lansera Iskander-M. Točka U također može nositi nuklearnu glavu, a neka skladišta u kojima se takve atomske bombe nalaze jako su blizu ukrajinske granice, napominje član UN-ova Instituta za razoružanje i stručnjak za rusko nuklearno naoružanje Pavel Podvig. Skladište Belgorod-22 nalazi se samo 20 km od ukrajinske granice, Bryansk-18 130, a Voronež-45 na 250 km od Ukrajine.

Oružja koja su sposobna ispaliti taktičke nuklearne glave već se nalaze na ukrajinskoj bojišnici

 Foto: Afp/

”Nestrateško”, taktičko nuklearno oružje razvijeno je još u hladnom ratu. Sovjetski Savez namijenio ga je ratnom djelovanju u Europi, ali Rusi tom oružju pristupaju ideološki drukčije – da bi u sukobu s neprijateljem izbjegli tzv. neprihvatljivu štetu. Dakle, da se šteta ograniči na razinu one o kojoj bi se dalo razgovarati ili ne bi nužno pokrenula nuklearni armagedon.

Britanski think tank za obranu i sigurnost RUSI definira ovo oružje kao sredstvo za istodobno postizanje vojnog cilja i okončanje rata. Rusi imaju oko 2000 taktičkih nuklearnih bojevih glava od male razorne moći pa do 100 kilotona (dok njihove strateške nuklerne glave imaju i do 800 kT). Problem s taktičkim nuklearnim oružjem leži u tome što ga mnogi smatraju lakše iskoristivim; postoji manji zazor od njegova korištenja. Odatle do eskalacije s onim većim nuklearnim “bokunima” samo je mali korak.

Dio vojnih analitičara smatra da je ruska odluka o mobilizaciji znak da se atomsko oružje neće koristiti (jer zračenje nošeno vjetrom može naštetiti vlastitim snagama). Drugi pak smatraju da je moguće da će Rusi nuklearno oružje upotrijebiti, ali tek kao prijetnju. Da će bombu aktivirati negdje u Crnom moru ili na Zmijskom otoku gdje bi šteta bila ograničena.

Razumno je očekivati da bi Rusi takvu bombu ispalili s neke podmornice koja je takvim oružjem već danas opskrbljena. Sve ostalo bi za njih bio ozbiljan rizik. Naime, taktičke nuklearne glave nalaze se u skladištima poput onih koje smo već spomenuli. Amerikanci će zasigurno primijetiti aktivnosti oko skladišta i naoružavanje borbenog sustava kao što je raketni sustav Iskander ili moderni lovac-bombarder SU 35 Fullback.

U skladu s tim se može očekivati i odgovor NATO-a. Moguće je da će to biti preventivni ili neposredni osvetnički konvencionalni udar na skladište i postrojbu koja je udar izvela, ili recipročna demonstracija sile u polarnom krugu, dovoljno blizu ruskih granica i interesnih sfera, piše Slobodna Dalmacija.