Veliki intervju Andreja Nesterenka, ruskog veleposlanika u Zagrebu: Prenošenje u Ukrajinu hrvatskog iskustva mirne reintegracije ozbiljno zabrinjava...

Ambasadori Ruske Federacije u Hrvatskoj uvijek su zahvalni sugovornici, od prvog, Leonida Kerestedžijanca. Otvoreni, britka jezika, pripravni odgovoriti i na osjetljiva pitanja. S takvim je karakteristikama iz Podgorice u Zagreb došao i ambasador Andrej Nesterenko.

Pristao je na razgovor za Slobodnu Dalmaciju, ali uz ogradu, zamolio je da zbog epidemioloških ograničenja na pitanja odgovori mailom. Pristali smo i dobili opsežan i iscrpan presjek odnosa Hrvatske i Rusije. Upotrijebio bih još jedan epitet - intrigantan.

Kako se razvijaju hrvatsko-ruski odnosi nakon Vašeg dolaska u Zagreb?

- Da budem iskren, ne tempom koji se očekivao. Razlog je banalan - pandemija koronavirusa, koja je usporila provedbu bilateralnih kontakata na svim područjima. No, ipak, preko ministarstava vanjskih poslova dviju zemalja, podržavamo susrete o svim novim pitanjima u bilateralnoj agendi i pronalazimo rješenja za njih. U tom pogledu nije bilo propusta.

Tijekom godine održao sam niz sastanaka s hrvatskim partnerima. Razgovarao sam tako s predsjednikom Hrvatskog sabora

Gordanom Jandrokovićem, kao i s Ivanom Čelićem, voditeljem skupine prijateljstva Hrvatske s Rusijom u Saboru. Tijekom razgovora je potvrđena usredotočenost na jačanje suradnje među parlamentima dviju zemalja, te Rusije i Hrvatske općenito. U ožujku sam održao konstruktivne razgovore s predsjednikom Hrvatske gospodarske komore Lukom Burilovićem, tijekom kojih smo raspravljali o aktualnim pitanjima bilateralne trgovinske i gospodarske suradnje te o daljnjim koracima za razvoj poslovnih veza dviju zemalja. Prethodno smo se dogovorili o organizaciji poslovnog putovanja hrvatskih poduzetnika u dvije velike ruske regije, Nižegorodsku oblast i Kuzbas.

Složili smo se da će ova inicijativa biti moguća čim se situacija s infekcijom koronavirusa stabilizira. Došli smo do zajedničkog mišljenja da bi bilo korisno sljedeći rusko-hrvatski poslovni forum održati u Moskvi ili Zagrebu. Veleposlanstvo je sudjelovalo i na okruglom stolu o perspektivama rusko-hrvatske suradnje na trgovačko-gospodarskom području, koje je u Moskvi organiziralo Društvo prijateljstva Rusije i Hrvatske. Očekujemo, zatim, da se do kraja ove godine završe instalacijski i tehnički radovi na četiri ruska brodska motora za raketne brodove Hrvatske ratne mornarice, isporučene početkom ove godine. Vrijednost ugovora je tri milijuna američkih dolara. Za 23.-26. rujna se planira održavanje XIV. rusko-hrvatskog bankarskog foruma koji će biti u hibridnom formatu u Splitu na temu “Banke u suvremenim uvjetima: stvarnost i perspektive”.

TURISTI I PANDEMIJA

Kako je na odnose utjecao posjet ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova?

- Jako pozitivno, rekao bih, pogotovo nakon 16 godina pauze. Kao što znate, šef ruskog Ministarstva vanjskih poslova je održao sastanke s predsjednikom države Zoranom Milanovićem, premijerom Andrejom Plenkovićem, pregovore s ministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlićem-Radmanom. Tijekom posjeta potpisan je Program suradnje u području kulture između naših dviju vlada za razdoblje 2020.-2022. i Plan konzultacija između ministarstava vanjskih poslova naših dviju zemalja za razdoblje 2021.-2022.

Vize se stalno navode kao problem za jačanje odnosa. Kako ste zadovoljni hrvatskom suradnjom na tom planu? Je li zbog toga ove godine bilo manje ruskih turista u Hrvatskoj?

- Mislim da je pandemija najveći problem u smanjenju broja turista ne samo iz Rusije, nego i iz drugih zemalja. Stoga nije vizni režim kriv za ovogodišnju situaciju. Osim toga, nismo još vidjeli službene podatke o broju turista iz Rusije koji su posjetili Hrvatsku, pa je prerano donositi zaključke. Međutim, imamo dobar dijalog s našim hrvatskim kolegama, uključujući vizna pitanja. Rusija se uvijek zalagala za liberaliziranje viznog režima, ako su na to spremni naši kolege.

Izvan EU sankcija, gdje postoje prostori za jačanje ekonomske suradnje Hrvatske i Rusije?

- Želio bih napomenuti da je, unatoč trenutnim ekonomskim sankcijama EU-a, suradnja između Rusije i Hrvatske na dosta kvalitetnoj razini. Dosadašnji sastanci na visokoj i najvišoj razini s vodstvom Hrvatske potvrdili su želju obiju strana za razvoj i jačanje trgovinskih i gospodarskih veza. Redovito se održavaju sjednice Međuvladine rusko-hrvatske komisije za gospodarsku, znanstvenu i tehničku suradnju, kao i sastanci njezinih radnih skupina. Naši poslovni i znanstveni krugovi u živoj su interakciji.

Unatoč značajnom padu trgovine između Rusije i Hrvatske krajem 2020. godine, najprije zbog pandemije COVID-19, vjerujem da naši bilateralni gospodarski odnosi imaju i veliki potencijal i značajne rezerve za daljnje povećanje. Prema našim podacima, trgovački promet je u 2020. godini iznosio gotovo milijardu dolara. Za usporedbu, u 2019. godini iznosio je 1,7 milijardi dolara. Vjerujem da će se, čim se ukinu gospodarske sankcije, te brojke barem udvostručiti, budući da će se većina hrvatskih poljoprivrednih proizvoda koji potpadaju pod naše protumjere moći slobodno uvoziti ne samo na rusko tržište, već i na cijeli euroazijski gospodarski prostor.

Kako, kao ruski ambasador, gledate na suradnju vlade i ruskih banaka u Fortenova grupi, bivšem Agrokoru?

- Pozdravljamo odnos između Vlade Hrvatske i Fortenova grupe, koji je izgrađen u teškom razdoblju te ima stratešku, partnersku i prijateljsku prirodu. Istodobno, ne mogu se zanemariti uspješne aktivnosti Sberbanke, čija podružnica ima 32 poslovnice i zastupljena je u svim regijama Hrvatske. Ova je banka, kao i VTB banka, kao što znate, ranije izdvojila oko 1,5 milijardi eura za potporu Agrokoru, koji od 1. travnja 2019. godine djeluje pod novim imenom Fortenova grupa. Potvrđujemo namjeru ruskih kreditnih institucija za sustavno ozdravljanje ove strukture.

ULAGANJA LUKOILA

Koje projekte planirate provesti tijekom vašeg mandata?

- Krajem ove godine se planira se redovni sastanak Međuvladine rusko-hrvatske komisije za gospodarsku, znanstvenu i tehničku suradnju, tijekom kojega ćemo raspravljati o postojećim projektima i sporazumima koje imamo, kao i zajednički odrediti nova perspektivna područja obostrano korisne suradnje. U tom kontekstu ne mogu ne spomenuti našu rusku tvrtku "Lukoil", koja je jedan od najvećih ruskih investitora prisutnih na hrvatskom tržištu. Ruska tvrtka se pokazala kao pouzdan poslovni partner koji opskrbljuje tržište zemlje naftom i naftnim proizvodima najviše kvalitete. Ukupna ulaganja "Lukoila" u hrvatsko gospodarstvo iznose gotovo 150 milijuna USD, a otkad je ruska tvrtka 2008. godine ušla na lokalno tržište, u državni proračun uplaćeno je više od 600 milijuna dolara poreza. Želim napomenuti i da određeni broj velikih ruskih poduzetnika godišnje ulaže velika sredstva u vašu turističku industriju. Nažalost, ta se ulaganja ne odražavaju u statistikama obiju zemalja, budući da ulaganja dolaze iz trećih zemalja. I kao što znate, velike hrvatske tvrtke kao što su AD Plastik, Podravka, JGL i druge aktivno i uspješno posluju u Rusiji. Zainteresirani smo za povećanje hrvatskih ulaganja u rusko gospodarstvo i nadamo se da će u bliskoj budućnosti doći samo do njihova rasta. Vjerujemo da za to postoje svi potrebni preduvjeti.

Rusija smatra NATO neprijateljem. Ograničava li ta definicija jačanje odnosa Zagreba i Moskve?

- Prvo, ruska strana nikada nije koristila ovakve definicije. To je radije omiljena terminologija vodstva Saveza, njegovih očeva-utemeljitelja kako bi opravdali svoje postojanje i agresivnu suštinu. Posljednjih je godina sjevernoatlantski blok uništio sve oblike suradnje s Rusijom. Spuštena je razina predstavništva naše zemlje u Bruxellesu u NATO-u za rješavanje pitanja interakcije, pa čak i suradnje sa Savezom.

Podsjećam na to da je Vijeće Rusija - NATO svojevremeno stvoreno kako bi ispunilo dvije funkcije. Prva je zajedničko praćenje sigurnosnog horizonta. Planirano je da ćemo zajednički identificirati zajedničke prijetnje, a zatim razgovarati o tome kako se zajedno suprotstaviti. Druga funkcija je upravljanje određenim projektima. Osim toga, Vijeće Rusija - NATO moralo je raditi na prevazilaženju baštine Hladnog rata, jer za to su stvorene radne skupine za vojnu transparentnost, za pitanja vezana uz vojne aktivnosti, manevre itd. Ali 2014. godine NATO je otkazao sve kontakte s nama između vojnih resora. I kako možete bez vojnika razgovarati o sigurnosnim pitanjima, na primjer o Afganistanu?

Svjesni smo tekućih rasprava u NATO-u o želji da se s Rusijom razgovara, između ostalog, o situaciji u Ukrajini... Odgovor je jednostavan: to nema smisla, iz jednostavnog razloga što sve zemlje-članice NATO-a dva puta tjedno raspravljaju o ukrajinskom pitanju na Forumu za sigurnosnu suradnju u Beču u okviru OESS-a, kao i na Stalnom vijeću OESS-a. Dodatna rasprava o ovoj temi u okviru Vijeća Rusija - NATO neće dati ništa. Svjesni smo stava NATO-a o tom pitanju; već su ga predstavnici Saveza više puta izražavali u različitim formatima.

PRIJEDLOZI NATO-U

Što se tiče izgleda za održavanje sljedećeg sastanka Vijeća Rusija - NATO, mogu reći da nismo protiv takvog sastanka. Ali moramo jasno razumjeti što će to dati. S naše strane pokrenuli smo u 2019. godini inicijativu o takvom sastanku kako bismo razgovarali o situaciji nakon povlačenja SAD-a iz Ugovora o uklanjanju projektila srednjeg i kratkog dometa. Naknadno smo NATO-u predložili uvođenje moratorija na razmještanje takvih projektila, ali ga je Savez odbio. Kao i mnoge druge naše inicijative. Često čujemo pozive NATO-a na deeskalaciju, riječi o potrebi jačanja alata za izbjegavanje opasnih incidenata vojne prirode i međusobno pogrešno tumačenje vojnih namjera. Apsolutno se slažemo s ovim! Upravo zato predložili smo pomicanje granica vježbi na određenu udaljenost od dodirne crte. Također smo izrazili posebno mišljenje o sprječavanju opasnih vojnih incidenata, uz utvrđivanje minimalno dopuštene udaljenosti prilaska između borbenih zrakoplova i ratnih brodova. Bili smo spremni za nastavak konzultacija o jačanju sigurnosti u zračnom prostoru Baltičkog mora, realizirati letove vojnog zrakoplovstva u baltičke regije uz uključene transpondere... No, nažalost, u suštini nije bilo nikakvih znakova da je NATO spreman krenuti prema našim prijedlozima i ući u dijalog. Kao što sam rekao, NATO uopće ne želi obnoviti vojne kontakte. Stoga se postavlja pitanje: koja je onda svrha sazivanja Vijeća Rusija - NATO? I ne bih bacao drvlje i kamenje na drugog za probleme koji su nastali.

Logika geopolitičkog natjecanja i igara s nultom sumom na kraju su dovele do destabilizirajućih posljedica u Europi. Danas se, u smislu pitanja vojnog razvoja, približavamo skicama "hladnog rata". Iz povijesnih lekcija dobro se sjećamo da je vrlo teško preokrenuti tu spiralu neprijateljske politike i neprijateljskog vojnog planiranja. Isplati li se sve ovo da se dokaže potreba postojanja NATO-a? Nakon što je proširenje NATO-a napravljeno, ovu su potrebu dokazivali humanitarnim intervencijama, velikim operacijama u bivšoj Jugoslaviji, Afganistanu, Libiji. Zbog katastrofalnih posljedica upravo ovih operacija, nastao je još jedan 'vakuum smisla', besmislica za čije su opravdanje korištene stare NATO-ove metode. Prašina je otresena na konceptu "prijetnje s Istoka". Državni udar u Ukrajini i kasniji događaji, koji ni na koji način nisu utjecali, niti su mogli utjecati na temeljne interese Saveza, korišteni su kao ideološko opravdanje za povratak u njegov prvobitni smisao iz 1949. godine. U tom pogledu, kraj afganistanske priče, koji povlači crtu ispod doba velikih operacija, barem u doglednoj budućnosti, mogao bi dovesti do toga da će dodatno raspuhati "rusku prijetnju".

Zainteresirani smo za korištenje svih mogućnosti za jačanje odnosa s Hrvatskom na svim područjima. Ali u kontekstu problema NATO-a, puno će ovisiti o istoj želji hrvatskih partnera i mogućnostima da se to ostvari, jer ponekad čujemo: "Nažalost, to ne možemo učiniti zbog zajedničkog stajališta NATO-a."

Hrvatski premijer Andrej Plenković sudjelovao je na formiranju Krimske platforme. Govor je završio na ukrajinskom i doživio ovacije. Kako Moskva gleda na tu inicijativu u hrvatski angažman?

- Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov to je vrlo jasno opisao - to je skup vještica, rusofobna akcija, umjetno stvorena. Žao mi je, blago rečeno, da je Zapad, na prijedlog Kijeva, pokušao još jednom zaigrati zajedno s ultra-radikalnim, neonacističkim i rasističkim osjećajima koji su svojstveni suštini moderne ukrajinske vlasti. Sada su autori pilot-projekta "Platforme" u nedoumici što dalje učiniti i kako primijeniti prazne deklaracije izrečene u Kijevu. S jedne strane, predsjednik Volodimir Zelenskij rekao je ni manje ni više kako bi Krimska platforma trebala postati središte za razvoj i donošenje ključnih međunarodnih odluka o Krimu, a od datuma tzv. foruma na ovu temu "zapravo počinjemo odbrojavanje do oslobođenja naše zemlje - ukrajinskog poluotoka." Čekat ćemo rezultate... S druge strane, nitko drugi nego prva zamjenica ministra vanjskih poslova Ukrajine Emine Džaparova izjavljuje da Kijev neće moći održavati događaje ove veličine svake godine zbog manjka sredstava, te da će Kijev razmišljati kako i gdje „sparkirati“ Krimsku platformu i tražiti priliku za održavanje događaja u ovom formatu u okviru UN-a.

Pitanje povratka Krima u sastav Ruske Federacije konačno je zatvoreno u ožujku 2014. Ovu teško stečenu odluku donijeli su stanovnici poluotoka na referendumu nakon neustavnog državnog udara u Kijevu u veljači 2014. godine. Ovakvo rešenje je dozvolilo Krimljanima da ostanu vjerni svojoj povijesti, svojoj ruskoj kulturi, pravu da govore materinjim jezikom, uključujući ukrajinski i krimsko-tatarski, te da istodobno izbjegnu kaznenu akciju i građanski rat, koji je kasnije pokrenuo kijevski režim u Donbasu, te fašistička zvjerstva koja su stanovnici Odese pretrpjeli u svibnju 2014. U svakom slučaju, takvi politički nastupi ni na koji način ne mogu utjecati na međunarodnu pravnu stvarnost formiranu slobodnim izražavanjem volje Krimljana.

I još jedan aspekt. Potpuno smo otvoreni za interakciju sa svim našim međunarodnim partnerima u otkrivanju unikatnog potencijala ruskog Krima. U tu svrhu pozivamo naše strane kolege na poluotok da sudjeluju u istinski krimskim platformama za gospodarsku i humanitarnu suradnju.

CINIČNA ANTIRUSKA ORIJENTACIJA

Slažete se da je bolje vidjeti Krim vlastitim očima i steći vlastiti nepristran dojam, bez ičijeg utjecaja. To tvrdoglavo odbijaju prije svega zemlje članice EU-a, uključujući i balkanske. Za njih je, znači, bolje pribjeći političkoj histeriji. Skrenuli smo pozornost, naravno, na poziv u završnoj deklaraciji „summita“ da se Ruska Federacija „pridruži“ sudjelovanju u aktivnostima „Krimske platforme“. Ne vidimo nikakve mogućnosti sudjelovanja u ovoj političkoj akciji zbog njezine cinične antiruske orijentacije.

Usput, unatoč svim pokušajima ukrajinskih organizatora "Platforme" da za "pi-ar" dovuku najviši vrh Europske unije u Kijev, to se nije ostvarilo. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog parlamenta David Maria Sassoli, kao i visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell nisu počastili Volodimira Zelenskog svojim sudjelovanjem. To su te razvikane "solidarnost i podrška Ukrajini". Zaključke donesite sami. Hrvatsko sudjelovanje u kijevskoj "Platformi" uzeto je u obzir u svim detaljima. Osim žaljenja, nema se što reći. Očigledno ćemo morati donijeti zaključke.

Premijer Plenković je ponovio hrvatski prijedlog Ukrajini da ponudi iskustva mirne reintegracije. Kad je to prošli put ponudio, tadašnji je ruski ambasador burno reagirao. Vi niste. Zašto?

- Želio bih naglasiti da naš stav u vezi s aktivnostima Vladine radne skupine za suradnju s Ukrajinom, stvorene još 2016. u Hrvatskoj, čiji zadaci uključuju prenošenje u Kijev hrvatskog iskustva „mirne reintegracije okupiranih teritorija“, navodno primjenjivog na Donjeck i Lugansk, ostaje nepromijenjen.

Ovaj korak, koji je ponovno potvrdio premijer Plenković tijekom svog posjeta Kijevu od 22. do 23. kolovoza, izaziva ozbiljnu zabrinutost. Očito je da ta paralelna struktura odvlači pozornost kijevskih vlasti od već postojećeg usporavanja u ispunjavanju obveza u okviru sporazuma iz Minska, koji su temelj bez alternative za rješavanje unutarnje ukrajinske krize. Napori Zagreba da aktivno podijeli s Kijevom vlastito iskustvo u području izgradnje mira postavljaju puno pitanja. Dobro je poznato koliko je bilo žrtava u zamašnim vojnim operacijama "Bljesak" i "Oluja" 1995. godine te kakav su stvorili prisilni egzodus iz Hrvatske oko 250 tisuća Srba koji su tamo stalno boravili.

Uvjereni smo da strane preporuke koje su sposobne izazvati u kijevskih vlasti iluziju mogućnosti snažnih scenarija u Donbasu, neće pridonositi jačanju sigurnosti na jugoistoku Ukrajine. Također želim napomenuti da je svako spominjanje Krima na dnevnom redu spomenute radne skupine apsolutno neprihvatljivo. Podsjećam da se ponovno ujedinjenje Republike Krim i Sevastopolja s Ruskom Federacijom dogodilo na temelju slobodnog i legitimnog izražavanja volje Krimljana.

LNG terminal na otoku Krku je operativan. Je li on smetnja ruskim energetskim planovima u regiji?

- Nikada nismo kritizirali projekt LNG-terminala na otoku Krku, niti izjavili da je potreban za Hrvatsku. Svaka zemlja treba imati svoj izbor. Baš suprotno, vjerujemo da uz pokretanje u siječnju ove godine Hrvatska ima dodatne mogućnosti u smislu diverzifikacije opskrbe plinom.

Prema našem mišljenju, rad LNG terminala na otoku Krku neće osobito utjecati na postojeću opskrbu plinom iz Rusije u Europu, a posebno u Hrvatsku. Osim toga, ukapljeni plin koji se dovodi na LNG-terminal ne bi se trebao natjecati s našim energentom iz razloga koji su svima razumljivi. Ako pogledate statističke podatke, opskrba Europe plinom iz Rusije raste svake godine. Nadamo se da će se, unatoč nestabilnoj gospodarskoj situaciji u svijetu povezanoj s tekućom pandemijom COVID-a 19, količine ruskog plina održavati na odgovarajućoj razini i ove godine.

Ostaje li Rusija predana politici “jedna noga u Zagrebu, druga u Beogradu”?

- Ovo je prvi put da čujem takvu formulaciju naše politike. Vjerojatno je njezin autor jedan od vaših kolega novinara. Rusija vodi dosljednu politiku razvoja konstruktivnih i obostrano korisnih odnosa sa svim zemljama jugoistočne Europe, uključujući Srbiju i Hrvatsku. I Zagreb i Beograd smatramo svojim važnim partnerima i zainteresirani smo za daljnje jačanje međusobne suradnje i održavanje regionalne stabilnosti. Protivimo se liniji koju slijede neki krugovi na Zapadu kako bi "demonizirali" Rusiju i gurnuli zemlje regije ka umjetnom izboru između naše zemlje i Europske unije.

INZSKOVO PRAZNO MJESTO

Ruska ambasada u Sarajevu opet je dovela u pitanje legitimitet novog visokog predstavnika u BiH, njemačkog političara Christiana Schmidta. Hoće li Rusija surađivati s njim?

- Sva obrazloženja u vezi s postojećom procedurom izbora i odobravanja novog visokog predstavnika, utvrđena Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i dokumentima PIC-a, detaljno su opisana u noti Veleposlanstva Ruske Federacije u BiH i odgovarajućih službenih izjava ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Nažalost, pri imenovanju Christiana Schmidta nisu poštovane takve osnovne pravne procedure kao što je poštivanje načela konsenzusa pri nominiranju njegove kandidature, kao i njegovo odobrenje od Vijeća sigurnosti UN-a. Dakle, polazimo od činjenice da je nakon 27. svibnja ove godine, datuma ostavke prethodnog visokog predstavnika Valentina Inzska, mjesto visokog predstavnika u BiH ostalo prazno.

Zapadni izvori govore o destruktivnoj politici Moskve na Balkanu. Bili ste u Crnoj Gori, sad ste u Hrvatskoj. Kako to komentirate?

- Znate, imamo divnu izreku: prebaciti problem s bolne glave na zdravu. Izjava koju ste upravo spomenuli pripada ovoj kategoriji. Rusiju i Balkan povezuju stoljetni bliski odnosi, pa čak i prijateljske veze. Susjedi smo i naš je zajednički interes osigurati mir i spokojstvo u ovoj regiji. U većini slučajeva borili smo se protiv osvajača "rame uz rame" i nismo se dali porobiti.

I na koji način se vidi "konstruktivnost" politike zapadnih zemalja na Balkanu tijekom posljednjih desetljeća? Navest ću to u pet točaka:

1. Pridonošenje raspadu bivše Jugoslavije koja je u nekoj mjeri bila etalon modela razvoja - s obzirom na njezin multinacionalni sastav - za zemlje istočne Europe.

2. Kao rezultat – iniciranje krvavog građanskog rata na području ove zemlje.

3. Ostvarivanje tijekom 90-ih, u biti, rata protiv niza sastavnih dijelova-država bivše Jugoslavije uz korištenje glavnih kapaciteta NATO-a: zračno bombardiranje, osim vojnih objekata, i civilnih struktura, korištenje projektila s nuklearnim elementima i grafitnim punjenjem itd. Zbog toga je nastradalo mirno stanovništvo.

4. Pružanje najučinkovitije pomoći određenim nacionalističkim snagama u istiskivanju pravoslavnih građana koji su tradicionalno živjeli na mnogim teritorijima balkanskih zemalja. Uzmimo primjer Kosova.

5. Guranje - i teško je pronaći drugu definiciju - balkanskih zemalja u Sjevernoatlantski savez kako bi se snage ovog vojno-političkog bloka proširile do granica Rusije, a ni na koji način ne vodeći računa o istinskoj sigurnosti tih država.

Ovaj bi se popis mogao dalje nastaviti, ali mislim da je i ovo dovoljno da bi se uvidjelo koja je stvarna razlika između ruske politike i zapadne politike na Balkanu.

S ruske točke gledišta, prijeti li Balkanu nova migrantska kriza zbog izbjeglica iz Afganistana?

- Pažljivo pratimo razvoj situacije u Afganistanu. Napominjemo kako dolazak talibanskog pokreta na vlast u ovoj zemlji može pridonijeti povećanju u ovoj fazi migracijskih rizika. Pratimo izjave o tome raznih državnika, uključujući onih iz Hrvatske, te raspravu unutar Europske unije o mogućem donošenju odgovarajućih preventivnih mjera. Smatramo da je prerano govoriti o migracijskoj krizi. Međutim, moraju se poštivati međunarodni standardi za izbjeglice/migrante, uključujući one iz Afganistana. Treba računati da je propust politike zapadnih zemalja u Afganistanu jedan od glavnih razloga potencijalnog povećanja migracijske prijetnje.