Veliko ne Tomislavu Tomaševiću kojeg su mnogi točno opisali kao lubenicu jer je zelen izvana, a crven iznutra. Ovaj kandidat ekstremne ljevice skriva se iza ekologije, o kojoj nema blage veze, a ustvari zastupa komunističke i anarho-liberalne ideje. Tomašević je strani plaćenik koji prima velike donacije iz inozemstva, te promiče ideje Parade ponosa, Radničke fronte i sličnih. On pozdravlja dolazak ilegalnih migranata. S druge strane se ponosi što je zaustavio gradnju crkve na zagrebačkoj Savici. Ponosno ističe svoje potpuno nepoznavanje ekonomije koje graniči s glupošću. Njegova izjava "Kapitalizam je u konfliktu s planetom." pokazuje kako je taj čovjek u konfliktu s realnošću.

Nudi nekakve zastarjele ideje koje su u stvarnosti doživjele poraz. Kad bi takvi poput njega i njegovih partnera došli na vlast, Hrvatska bi doživjela sudbinu Venezuele.

Nemojmo zaboraviti da je Tomašević bio u koaliciji s Katarinom Peović. On se potpuno slaže s njenim retro razmišljanima tipa 'Revolucija? Neće se dogoditi zbog lijepih ideja, nego zbog nužnosti. Dogodi li se, tu smo'. Samo što ih Tomašević kaže u celofanu, a Peović je izravna. On je mekan, ona tvrda, ali oboje izgledaju kao da su zaostali u vremenu 1945. godine, baš kad su izašli iz šume.

Katarina Peović izjavila je lani kako bi ekonomiju spasila na način da bi građanima otela štednju koju imaju u bankama. Ona i dalje misli kako je to dobra ideja. Jednako misli i Tomašević, samo je on njenu izjavu pokušao ublažiti rekavši da bi to bili porezi za bogate, a ne krađa. Za njihovu informaciju, Hrvati koji imaju štednju u bankama nisu bogati. Oni su jedva to skucali cijeli život radeći i odričući se. Svaki prosječni Nijemac i Britanac ima veću štednju. Prema tome, Peović i Tomašević bi siromašnim Hrvatima krali i otimali, te bi onda oteto postalo nazovi društveno vlasništvo, a ustvari bi svemoćni partijski šefovi odlučivali kome će tuđu muku raspodijeliti. Već viđeno. Znamo kako je završilo.

Nevjerojatno je da relativno mladi i obrazovani ljudi misle da je komunizam dobra ideja, a Josip Broz najveći sin naših naroda i narodnosti.

Naime, Tomašević je 2017. bio protiv preimenovanja Trga maršala Tita u Zagrebu. I lani je izjavio kako će podržati povratak Titova trga.

Mislim, svi mi stariji morali smo biti Titovi pioniri, ali smo otad ipak nešto naučili, shvatili, informirali se. Roditelji, djedovi i bake, kao izravni sudionici te davne povijesti, su nas nečem poučili. Tomašević je očito prespavao sva ona izvješća o teškim zločinima Titovih partizana nakon 2. svjetskog rata. Njemu su, izgleda, u redu, sve one otimačine privatnih stanova, privatnih poduzeća i privatne zemlje.

Zaključit ću izjavom Tomislava Jelića, dugogodišnjeg zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini:
"Tomislav Tomašević je za Zagreb i Hrvatsku gore rješenje od Milana Bandića. On je iz Sorosevog inkubatora. Oko sebe je okupio političke Jugoslavenke i Jugoslavene, koje je zadnjih mjesec dana maknuo u stranu da mu ne smetaju pred lokalne izbore. A namjera je da te Jugoslavenke i Jugoslavene stavi u izvršnu vlast i tek tada će Zagrepčani vidjeti tko je Tomašević."

Nadajmo se da se to ipak neće dogoditi.