Velikosrbi, titoisti, ex komunisti, jugo-unitaristi, orjunaši, sadašnji “antifašisti”, ateisti i ostali ostaci jugo-mentalnog sklopa u hajci na hrvatske vjernike i Katoličku crkvu

01.08.2023. 09:14:00

Jugoslavije nema već 31 godinu. Sa njom su nestale tekovine NOB-a, nestali su lik i djelo „druga Tita“. Iako ga nema više na karti svijeta, ostala je u mentalnom sklopu raznih jugo- struktura, koji bi je rado oživjeli. I ne samo oni nego i međunarodna zajednica koja bi opet preko leđa Hrvata gradila neki mir na tom „brdovitom Balkanu“

31 godinu nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, dižu glas razne pristalice jugo-mentalnog sklopa protiv države Hrvatske, hrvatskog naroda i Katoličke crkve koja je dio hrvatskog identiteta.

Idu tako daleko da tvrde da su Titovi partizani stvorili Hrvatsku, a hrvatski branitelji je samo obranio!? Što je apsurdno, jer ne postavljaju pitanje od koga su se Hrvatska obranili? Tko je bio agresor na Hrvatsku?

Hrvatsku su obranili hrvatski branitelji od agresorske JNA koje su ušle u velikosrpsku politiku Srbije i time poništile „bratstvo i jedinstvo“

Titovi partizani očito su se borili za Jugoslaviju sa bratstvom i jedinstvom, a ne za slobodnu i demokratsku Hrvatsku protiv koje su se svrstali uz velikosrpsku politiku.

Kako je Katolička crkva dio hrvatskog identiteta, još od Svetog pape Agatona ( 678-681) u 7.stoljeću koji je pokrstio Hrvate o čemu piše u poslanici caru Konstantinu IV, koju je poslao u Carigrad, a uz Papu poslanicu potpisalo je svih 125 prisutnih. biskupa, među kojima i biskup iz Istre, dok s ostalog hrvatskog područja nema potpisnika. Sabor na Rižani 804.godine [1]  U papinom pismu među piše:

“Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti...”

To potvrđuje u svome djelu ”De administrando imperio”, bizantski car Konstantin Porfirogenet, koji kao suvremenik prvoga hrvatskog kralja Tomislava vlada od 912. do 959. godine, piše: “Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati ​​u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i uz pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.” [2] Od tuda usklik Bog i Hrvati!

Pismenu potvrdu imamo i od pape Ivana VIII. dana 21. svibnja 879. godine s konfesije sv. Petra uzdigao je ruke Svemogućemu i blagoslovio narod Hrvata i njegova kneza Branimira. [3] Nekoliko dana kasnije, 7. lipnja, poslao je Papa i tri zasebna pisma, jedno naslovljeno na kneza Branimira, drugo na izabranog ninskog biskupa Teodozija, i treće na svećenstvo i vjerni hrvatski puk. Tim činom papa je priznao državu Hrvatsku i kneza Branimira kao njezina poglavara. Bilo je to prvo međunarodno priznanje hrvatske države u povijesti.

Razdruživanjem i prekidanjem svih državno-pravnih saveza sa Jugoslavijom nismo se oslobodili i Jugoslavena i svih pridruženih mrzitelja Hrvatske.

Opstali smo kao narod, usprotiv ogromnom broju žrtava u mnogobrojnim ratovima za druge gospodare i za osamostaljenje na putu do stvaranja vlastite države zahvaljujući vjeri u Boga i uz potporu Katoličke crkve.

U 1. svjetskom ratu stradalo je oko 246 000 Hrvata, 137 000 i 109 000 civila.

U i nakon 2.svjetskog rata od 526 000 do 600 000 tisuća Hrvata je stradalo, ovisno o autoru koji su objavili studije o broju žrtava u poraću, na Bleiburgu i Križnom putu.

Pretpostavlja se da je stradalo 209 000 domobrana i 125 000 ustaša, civila i ostalih koji su bježali u Austriji prema Saveznicima. [4]

Poznata je izjava komunističkog dužnosnika da je “Hrvate trebalo pobiti, da bi Jugoslavija mogla živjeti”

U Domovinskom ratu je na hrvatskoj strani ubijeno ili nestalo 15 840 hrvatskih branitelja, sa civilnim žrtvama ubijeno je 22 211 osoba, prognano i protjerano 550 000 osoba, a 150 000 ih je bilo u izbjeglištvu u inozemstvu.

Ratom i ratnim razaranjima bilo je obuhvaćeno 54% hrvatskog teritorija , a pod okupacijom je bilo 26% hrvatskog teritorija. [5]

U tijeku Domovinskog rata agresori Srbije i JNA nisu imali namjeru samo fizički zauzeti hrvatski teritorij, već je bitno naglasiti da je to bio osvajački rat za etnički čistu Veliku Srbiju u kojoj ne bi bilo mjesta za Hrvate.

Tu se radilo o potpunom brišanju i uništenju Hrvata kao naroda, uništenju njegova identiteta, vjere, kulture i povijesti na ovom prostoru!

I što je najstrašnije po jedan narod, najgore što mu se može dogoditi je tzv. Peta kolona, ​​koja razara nacionalno biće i nacionalni identitet iznutra!

Poznato je tko su ti petokolonaši, ali da ih nabrojim barem neke: orjunaši, jugo-udbaši, jugonostalgičari, mentalni komunisti, iredentisti, regionalisti i svi oni koji se ne mogu pomiriti s postojanjem samostalne Republike Hrvatske. Među njima ubrojila bih i korumpirane političare kojima su privatni i grupni interesi iznad nacionalnih interesa vlastite domovine. Ne smetaju njima niti alarmantni podaci o iseljavanju i negativnoj demografiji, glavni su im osobni ili grupni interesi.

Iz svega navedenog proizlazi da opstanak hrvatskog naroda ne bi bio moguć bez Božje ruke, kao što sam u uvodu napisao, prati nas Božji blagoslov još od stoljeća sedmog.

I kada smo izborili krvlju i velikom žrtvom slobodnu Hrvatsku, petokolonaši nas žele potpuno očerupati, raseliti i uništiti, da ono što nisu uspjeli s agresorima u ratu, dovrše u miru!

Peta kolona potpomognuta sa domaćim Srbima i SPC, sa korumpiranim i kriminalom uvučenim pripadnicima svih političkih opcija, ne ostaje u svojim namjerama da što dulje ostane na vlasti i dovrši uništenje Hrvatske države!

Jer kako se hrvatski narod uopće držao i pomislio da može vladati i uređivati ​​svoju državu po svom vrijednosnom sustavu.

Mediji su najbolje oružje u rukama petokolonaša preko kojih u sprezi sa vladajućim hrvatskim strukturama slobodno, bez odgovornosti, bez kazne razaraju Hrvatsku iznutra u svim segmentima života.

O da su njima puna usta demokracije, slobode i ljudskih prava! Pa i vjerske slobode bi oni poštivali, ali da se svi vjernici zatvore u Crkvi da ih ne vide, da budu nevidljivi. Jer čim su vidljivi, čim vjernik živi i svjedoči svoju vjeru oni se odmah osjećaju ugroženi u svom poimanju ljudskih sloboda po njihovim kriterijima.

Novinar Marijan Vogrinec jedan od tih petokolonaša, Jugoslavena ispunjen ogromnom količinom mržnje prema Hrvatskoj , naziva je BIJEDNA NAŠA!?

Vjekoslav Krsnik trebao bi proširiti svoju knjigu 100 notornih hrvatskih Jugoslavena,  [6] i staviti u nju Marijana Vogrinca, a našlo bi se nažalost i još njih!

Na njega sam slučajno naišla pretraživanjem i zgrozila se veličanjem jugo- vrijednosti i omalovažavanjem i ponižavanjem svega što se moglo imati povezati sa Hrvatskom. I ne samo sa Hrvatskom, nego i sa vjerom , Bogom i Biblijom.

Čudno je to kod tih zadrtih jugofila što uopće ne spominju i ne poštuju demokratske slobode izražavanja, mišljenja i kretanja, a te iste slobode u Jugoslaviji nije imao. Protiv vladajućih u Jugoslaviji, protiv Tita nije se smjelo ni vić ispričati, jer bi završili na Golom otoku, a bilo je divno, krasno, sjajno i bajno. U Hrvatskoj se može pisati protiv hrvatskih političara, pojava i ljudi što god hoće a da mu se ništa ne dogodi.

Podsjećam na slučajeve iz 1949.godine 22-godišnja novinarka Jenna Lebl (1927.-2009.) završila je na dvije i pol godišnje robije na Golom otoku. Ta Beograđanka židovskog porijekla, preživjela je i nacistički logor, a na Golom otoku završila je nakon što je ispričala vic o Titu kojeg se tada slavilo kao božanstvo. [7]

Slučaj Jakoslava –Davida Rojnica iz 1978.godine.Studirao je pravo i počeo uživati ​​u prvim simpatijama kad ga je Udba optužila za neprijateljsku djelatnost, rušenje SFRJ i odcjepljenje Hrvatske. Osuđen je na tri godine zatvora koje je odslužio na Golom otoku! To svoje životno iskustvo opisao je u knjizi Ja sam 6387 [8]

Život po mjeri katoličke volje [9] , piše Marijan Vogrinec

„Da ti pamet stane, znanost u Bibliji!?“

„Izjednačavati Bibliju sa znanošću je izvan svake pameti“ piše Marijan Vogrinec

Čije pameti? Njegove! A po čemu i po kojim kriterijima je on pametniji od Biblije?

Po tome se vidi koji je mentalni doseg ovakvih ljudi.

Sve im smeta? Molitelji na trgovima im se osobito smetaju. Strašno ih iritiraju, da ne biraju pogrdnih izraza za iskazati silnu mržnju prema vjernicima i Katoličkoj crkvi.

Pa Marijan Vogrinec eto čak i žali žene vjernice, zamislite po njemu one šute. Zašto šute? Zato što već jesu obespravljene kao žene u vlastitoj obitelji, kao majke, supruge, kćeri, bake i nemaju pravo glasa ni kad je posrijedi njihov vlastiti život, kamoli životi drugih žena koje njihovi muškarci žele zatočiti u srednjem vijeku?

Eto sveznalice koje ne znaju kako izgleda život žena u katoličkoj obitelji, pa zlonamjerno i huškački piše nebuloze.

Na osobnom primjeru, jer sam i supruga i majka i baka uživam pravo glasa, odlučivanja i nisam zatvorena u srednjovjekovlje, kako tvrdi Vogrinec, nego baš suprotno žestoko kritiziram upravo ovakve uvjete, koji bi svima određivali kako treba živjeti.

On i njegovi istomišljenici su ti koji bi određivali pravila u društvu. Po kojima bi svi trebali misliti i raditi po njihovim kriterijima.

„Otkako se preokretnih 1990-ih godina u Hrvatskoj dogodio politički, svjetonazorski, ali i životno standardni kopernikanski obrat nagore – ne nabolje, potvrđuje i službena statistika – dominantna se katolička vjera institucionalizirala kao nacionalni, moralni i svaki drugi autoritet ustavno proklamirane sekularne tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, s tzv. trulog Zapada naplavljene su u javnom životu i takve truleži, oponašanja, plagijati, izopačenosti, krivotvorine, ovisnosti i trendovi kojima je pamet nepoznata da to jednostavno nije za povjerovati. Društvo s prethodno jasnim vrijednostima i definiranim odnosima vjerskih zajednica i države brzo je atrofiralo u gotovo svim svojim ključnim determinantama do neprepoznatljivosti“ Citiram visoko umne rečenice u ovom slučaju Marijana Vogrineca, koji je samo eksponent te politike.

Po njemu je divno društvo sa „ prethodno jasnim vrijednostima i definiranim odnosima vjerskih zajednica i države“ pretvorilo u društvo truleži, oponašanja i izopačenosti koje je donio truli Zapad.

I za to je kriva Katolička crkva? Smiješno, Katolička crkva nije donijela gay-parade i izopačenosti, već upravo njegova lijevo-liberalna globalistička opcija!

Umovi koje je zarobila komunistička ideologija, ne mogu prihvatiti demokratske principe uređenja države i društva. Ne mogu prihvatiti ni slobodu vjeroispovjesti, vjernici su katolibani.

Od kuda toliko 80 godina mržnje prema vjeri, crkvi i Bibliji?

Komunistička ideologija je ideologija mržnje prema svećenstvu, vjernicima i crkvi kao instituciji.

Pogledajte samo ovu količinu mržnje i histerično, nekontrolirano vikanje jedne prosvjednice protiv klečanja pri molitvi krunice na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, toliko da su joj vratne žile nabrekle od vikanja.

„Mržnja, ma kakva i protiv koga bila, pogonsko je gorivo za političko-ideološku impotenciju u javnom prostoru Bijedne Naše“ piše Marijan Vogrinec, a sam sudjeluje i širi mržnju prema svima koji nisu na njegovoj ideološkoj crti, nazivajući Hrvatsku „Bijednom našom“ ! ?

Koliko mora biti količina mržnje da Hrvatsku nazove BIJEDNA NAŠA?

Zar ti i takvi još imaju obraza i morala bilo koga optuživati, a svoje su zločine sakrivali i svjedoke ubijali?

https://www.facebook.com/reel/2030407170636882

I to oni koji su pod SMRT FAŠIZMU, SLOBODU NARODU, klali svećenike, napunili jame, rudnike, fojbe , Gole otoke i ubijali Hrvate diljem svijeta?

Može li biti većeg zla, od svjesnog činjenja zla, a vikati drugome da je zločinac?

Pa ti i takvi se nikada nisu pokajali, niti osjetili grižnju savjesti za zločine koje su počinili, ili još gore koje odobravaju, a izigravaju moralni i ljudski autoritet!?

Može li čovjek postati tako veliki nečovjek? O da može, može, očito može!

To mogu i uporno raditi velikosrbi, titoisti, ex komunisti i jugo-unitaristi, orjunaši, a sadašnji antifašisti!

Da i opet bi ubijali neistomišljenike!

Nevjerojatno, nitko ih ne dira, nitko im ništa ne uzima, niti im se što zabranjuje, a toliko nakupljene mržnje!

Uz udaranje bubnjeva i pjevanje, prosvjednice su pokušavale nadglasati molitvu koja se širila Trgom bana Josipa Jelačića. Nasuprot njima, molitelji su oko sebe postavili ogradu s transparentima. U jednom trenutku, jedna od prosvjednica se istaknula kada je počela izražavati svoju bijes prema moliteljima.

“Zašto lažete Isusa? Kako vas nije sram? Isus vam je zabranio da klečite na trgovima. Tko ste vi? Tko vas plaća? Mi! Više novca ide crkvi nego znanosti, zdravstvu i školstvu, kako vas nije sram? Isus vam je zabranio idolopoklonstvo”, histerično je vikala nebuloze bijesne prosvjednice. „Isus vam je zabranio…“ Kako da se Isus njoj ukazao pa zabranio? Nevjerojatno!

Dovoljno je pogledati to lice, tu silinu mržnje prema ljudima koji mole i koji svojom molitvom nikoga ne ugrožavaju.

Najnoviji događaj koji pokazuje koliko je mahnita ta mržnja prema Katolicima jesu procesije u Puli, na Tijelovo i na Dan nebeskog zaštitnika grada Pule, sv. Tome apostola, odjek Procesije na dan Grada Pule, sv. Meni.

Neuspjeli pokušaj diskreditiranja Gradonačelnika i vjernika. Ovi transparenti su degutantni, vrijeđaju osjećaje vjernika.

Svetogrđe, bogohulstvo, oskrvnuće ili blasfemija je ovaj način izrugivanja sa svecima. Njima naravno nije ništa sveto. Međutim nisu našli na dobar prijam. Procesiji su se pridruživali građani i turisti, a oni su kako se vide ostali usamljeni.

Procesija je bila odlično organizirana. Župnik iz Katedrale bio je glavni meštar procesije, au organizaciji su pridonijele sve pulske župe.

Jugoslaveni, jugo-komunisti, orjunaši, iredentisti, jako su ostali šokirani od kuda toliki broj vjernika, a oni su bili sigurni da su nas strpali u sakristije i Crkve.

Procesija im je pokazala da nas ima vjernika Katolika, i da Pula nije njihov crveni Grad, već da je Pula hrvatsko-katolički grad. Svaki kvart ima svoju crkvu i to nove crkve.

Kako im tolerancija nije baš vrlina, a jednoumlje vlada, ne prihvaćaju javno očitovanje vjere!

Ulicama Pule orila se pjesma „Rajska djevo kraljice Hrvata“ a slijedeći dan u lokalnom Glasu Istre u komentarima ogromna količina zaslijepljene mržnje prema Katoličkoj crkvi, vjernicima i vladajućima koji su takvu procesiju dozvolili iu njoj sudjelovali! To je jednostavno neprihvaćanje demokratskih načela ljudskih prava i sloboda po članku 40 Ustava RH;

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**

Izvor: PDN/Foto: Ilustracija

Izvorni autor: Lili Benčik

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.